petak, 2. prosinca 2016.

Otpor krivovjernom biskupu - slučaj nadbiskupa Markantuna de Dominisa



Markantun de Dominis (1540.-1624.) bio je senjski biskup (1600.-1602.), te splitski nadbiskup (1602.-1616).
Čovjek nesumnjivo izrazito obrazovan i inteligentan, ali isto tako i veoma nestalan i prevrtljiv. On je dosada jedini hrvatski biskup koji je javno osuđen za krivovjerje od Svete Stolice.

Kao i kod svih ostalih heretika, i kod njega primjećujemo onu tipičnu nesigurnost, tako karakterističnu za herezijarhe. Mnogo puta je mijenjao svoje stavove o pojedinim vjerskim pitanjima. Više puta se i javno odricao svojih hereza, a onda nakon nekog vremena ponovno u njih upadao.

Zanimljivo je da su njegove teze (još i prije nego što je javno oglašen kao heretik) nailazile na otpor dalmatinskog svećenstva i puka. Upravo zbog otpora dalmatinskog klera, de Dominis napušta stolicu splitskog nadbiskupa i odlazi u protestantsku Englesku, gdje najavljuje rat katoličkoj vjeri.

Svi kasniji pisci se slažu da je katolička vjera sačuvana u Dalmaciji upravo zato što su obični svećenici i vjernici pružili otpor svom krivovjernom nadbiskupu.

Isusovac Daniele Farlati piše u svom djelu Illyricum sacrum (tom. III., 1765., str. 500.):

"Hic praetermittere nequeo illustre testimonium sincerae religionis atque incontaminatae fidei, quod Spalatensibus ac Dalmatis tributum invenio in quodam codice MS., qui extat apud P. M. Stephanum Ferrarium ex ordine Franciscano PP. conventualium coenobii Spalatensis: 'Dalmatae semper catholicam fidem tenuerunt; et licet Marcus Antonius de Dominis, archiepiscopus Spalatensis, a fide aberravit, contaria praedicans, unum homunculum, unam faemellam non invenit, quae ipsum secuta sit in errore contra catholicam fidem; imo ei praedicanti contra dogmata fidei catholicae in templo Metropolitanae Ecclesiae Spalatensis responsum fuit: 'Mentiris in gutture.' "

("Ovdje ne mogu zaobići svjetlo svjedočanstvo iskrene pobožnosti i neokaljane vjere, koju pronalazim pripisanu Splićanima i Dalmatincima u jednom rukopisnom kodeksu, koji se nalazi kod P.M. Stjepana Ferrarija iz franjevačkog reda oo. konventualaca samostana splitskoga: 'Dalmatinci su uvijek držali katoličku vjeru; i iako je Markantun de Dominis, nadbiskup splitski, zastranio od vjere, propovjedajući suprotno [vjeri], nije našao ni najmanjeg čovjeka, ni jednu ženicu, koja bi njega slijedila u zabludi protiv katoličke vjere; štoviše dok je on propovijedao protiv dogmi katoličke vjere u hramu metropolitanske crkve splitske, odgovoreno mu je: 'Lažeš u grlu.' '")



Fra Andrija Kačić Miošić u svom djelu Korabljica (napisano 1760.) uvrštava de Dominisa među heretike 17. stoljeća, i kaže:
"Bihu mnogi ovoga vika odmetnici, ma su svi ili u svemu ili u komu dilu, naslidovali Lutera i Kalvina. Biše ovoga vika Antun Dominis, arcibiskup od Splita, koji učaše da papa nejma veće oblasti od biskupa.
Ali ovo je slava i dika Dalmacije, a najveće grada Splita, jer se ne nađe nitko koji bi mu virovao, pače jedan pop od klera splitskoga, kad rečeni arcibiskup neharno pripovidaše, ovako mu odgovori: 'Lažeš u glavu tvoju!' "

Dakle, i veliki Kačić smatra da je otpor tom krvovjercu osvjetlao obraz Dalmaciji. Taj otpor je "slava i dika Dalmacije, a najveće grada Splita"!


Napokon treba reći: istine katoličke vjere su objektivna istina.
I ne može ih promijeniti nijedan čovjek - ni biskupi, ni nadbiskupi, ni kardinali, ni sam papa!

Dobro je to izrazio trogirski biskup Marzio Andreucci (1604.-1624.), koji je bio u žestokom sukobu s nadbiskupom Markantunom de Dominisom.
Andreucci kaže u pismu nadbiskupu de Dominisu (15. prosinca 1613.):

"Superior meus es tu, nec sum te major, imo omnium minimus. Verum recordare, Pater, quod canones et responsa patrum sunt te majores; et majoribus est obtemperandum. Non est indignum, cum a semita justitiae deflectitur, ab inferioribus argui. Paulus aliquando restitit in faciem Cephae (Gal. 2, 11), eo quod non recto pede incederet in Evangelium."

("Ti si moj nadređeni, nisam viši od tebe, štoviše ja sam najmanji od svih. Ali sjeti se, Oče, da su kanoni i odgovori otaca viši od tebe; a višima se treba pokoravati. Nije nedostojno, da kad netko odstupi od puta pravednosti, bude prekoren od nižega. Pavao se jednom usprotivio u lice Kefi (Gal 2, 11), jer nije ispravno hodio u Evanđelju.")



Ono što se događalo u Splitu tijekom 1610-ih, bila je jedna onih situacija u povijesti, kad su obični svećenici i laici morali braniti katoličku vjeru od svog (krivovjernog) biskupa.
Svi ćemo se složiti, to je jedna vrlo teška situacija. Ovce moraju braniti vjeru od svog pastira, koji se polako pretvara u najamnika, a zatim u otvorenog vuka.
Otpor je u takvoj situaciji - dužnost. Katoličku vjeru treba braniti, bez obzira s koje strane dolazili napadi.

Ovdje je važno napomenuti da su kasniji splitski nadbiskupi često izražavali zahvalnost splitskom kleru i puku, što su sačuvali katoličku vjeru, unatoč krivovjernom nadbiskupu de Dominisu.

Nadbiskup Stjepan Cupilli piše u svom pismu Kongregaciji za širenje vjere, 1713. god.:

 "Ipsa vero civitas Spalatensis gaudet, se nulla unquam haeresis labe infectam, vel tactam, Romanam fidem a Domnio, Petri discipulo, haustam, illibatam semper servasse, etiam inter sui praesulis (Marci Antonii de Dominis) transacti saeculi exordio notos errores."

("Sam se naime grad Split raduje da nikada nije bio zaražen ni dodirnut zarazom krivovjerja, [i] da je rimsku vjeru primljenu od Dujma, učenika Petrova, uvijek sačuvao neokaljanom, čak i usred poznatih zabluda svog poglavara (Markantuna de Dominisa) početkom prošloga stoljeća.")

Pogledaj: Farlati, Illyricum sacrum, tom. III., str. 546.;
i A. Ciccarelli, Opuscoli, 1811., str. 65.

Broj komentara: 13:

  1. Zašto taj Markantun de Dominis danas ima ulice u nekim gradovima?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A što misliš zašto?
      Danas u određenim krugovima vlada prava heretikomanija. Veličaju se svi poznati heretici i neprijatelji Crkve (Hus, Wycliffe, Luther, Calvin...) pa tako i ovaj mali nesretnik Markantun de Dominis.

      Izbriši
  2. Dominis je sigurno manji heretik od mnogih današnjih biskupa, koji propovijedaju masonsku multireligiju.
    Pa opet, ne vidim da im njihovi svećenici i vjernici pružaju otpor.

    I sad me zanima: Tko ima veći grijeh - biskupi koji propovijedaju liberalizam i multireligiju, ili ljudi koji im propuštaju pružiti otpor?

    OdgovoriIzbriši
  3. Vjerujem da su ovdje mnogi laici reagirali na hereze heretika ravno u lice , pa me zanima koliki su poslusali i kako su pozeli plod ?
    Naime danas u prevladajucoj vecini vlada uvjerenje , kako nije dopusteno opominjati nikoga i nizasto , ma i da neznam sta naucava .
    Kazu ljudi , a tko ce mi sakramente podjelit , muci i trpi !
    Ima i neko navodno pravilo po kom mozes , ako nesto kazes , mozes biti gledan kao heretik ( osobito istinu ) tu su najvise ljuti .

    OdgovoriIzbriši
  4. Ne znam zašto bi to nekoga uopće trebalo zanimati? Bog jedini je Sudac Božjeg Suda. Dakle ON jedini zna sve i proniče sva srca. ON jedini će suditi svakomu po istini i pravičnosti, a ne izostavljajući niti svoju milosrdnost, koju danas toliko izvikaše, da se mnogim (zavedenima) ona pričinja kao jedina odlika Svemogućeg Boga.
    Ali svi neka si posvijeste da, "Komu je više dano, od njega će se više i tražiti".
    I neka se svi sjećaju Isusovih riječi, s kojima ćemo ponovno biti suočeni, a s posebnim naglaskom na 'propuste', "Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati".
    Posebno oni koji sebe ne žele a morali bi se prepoznati u nazivima "pismoznanci i farizeji", kojima je se Gospodin konkretno i obraćao a u svezi propuštanja onog najvažnijeg u Zakonu: - PRAVEDNOST, MILOSRĐE I VJERNOST.
    Prva i treća riječ Isusova nisu nikako tek slučajno izrečene.
    Tako, svi oni što ono najvažnije namjerno izostavljaju, ili pak ne izostavljaju nego još i gore - iskrivljuju, manipulirajući blebetanjem svojih jezika te im time i tako izvrću smisao naopako,- neka budu spremni za zasluženu plaću.
    Jer naš Gospodin Isus Krist nam je rekao i ovo:

    "»Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’« (Mt 7,21-23)
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  5. U vezi otpora krivovjernim prelatima...
    Mnogi vjernici jasno vide da modernistički biskupi propovijedaju protiv katoličke vjere. Na primjer, kad modernisti kažu da su "sve religije dobre" ili kad veličaju Luthera, Muhameda, Ghandija itd.

    Dakle, sve to već godinama gledaju i svećenici i vjernici. Zašto nema otpora?

    Što se tiče svećenika, nema otpora jer su im očito važnije njihove pozicije, nego spasenje duša.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A što se tiče laika jednostavno im je ispran mozak i ubrizgan serum ravnodušnosti i mrtvila koji ih sigurno vodi u smrt. Poput riba koje idući za lažnim svjetlom upadaju u mrežu iz koje nema izlaza. A u biti samo su trebale dočekati svitanje i pravo sunce.
      Robelar

      Izbriši
    2. A ta ravnodušnost i mrtvilo (što je ustvari mlakost, zbog koje se biva ispljunut), su umotani u slatkorječive nazive "tolerantnosti" i "poslušnosti".
      A mlakonje će biti pregaženi, kako nam veli vrijedni biskup Mahnić još 1925., učeći nas da se moramo opredijeliti za Krista ili Belijala, te da nema i nikada ne može biti ničega između, neke "sive zone".
      Već tada su vjerni, dakle i mudri ukazivali na to veliko zlo i pošast liberalizma.
      Najgore mlakonje su oni koji kad im se jasno ukaže i očito je da su uočili i shvaćaju stanje, no ipak i dalje sliježu ramenima govoreći: "A što nam je činiti, jedino možemo moliti..." Jer da se ne bi komu zamjerili, pošto bi moglo biti i posljedica dakako...
      Ali koliko im vrijedi molitva bez djelovanja? A zašto se zavaravati i misliti da i govoriti nije isto što i djelovati. Ne mora se uopće biti veliki govornik, no kad je neophodno, dovoljno je reći - To nije istina!
      Tko god da zna moliti, zna i govoriti. Tko ne govori, ne izusti riječi protiv laži, i ne zagovara i ne brani istinu, - kako onda uopće da zna pravilno moliti?
      Takvim moliteljima sveti Jakov poručuje:
      - "Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega." (Jak 4,3-4)
      I na kraju, osvrćući se na krivo samopouzdanje, završava sa:
      "Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je."
      JbD

      Izbriši
    3. Danas nije više opredijeliti se za Krista ili Belijala jer onaj koji misli da ga se to ne tiče i da je neutralan time staje na stranu zla. Čak ni oni koji samo misle da su se opredijelili za Krista nisu Kristovi i Gospodin će im reči nepoznajem vas . Znači spasava samo biti sto posto Kristov što i sam Krist potvrđuje kad veli tko Ga nije dostojan . A to je čak i onaj koji voli svoju djecu više od Njega. I onaj koji voli svog bližnjeg više nego Boga. Koliki kažu i misle Kristov sam a vole toliko toga ispred Krista. I onaj je bogati mladić sve vršio od svoje mladosti ali ode žalostan od Isusa jer nije mogao sve ostaviti i slijediti Ga . Sve ostaviti siromasima kojima je bogatstvo bog. Zato i jesu siromasi jer ne poznaju pravo Bogatstvo. Koliki će na ove blagdane pohrliti u Crkve , sjediti kraj punog stola i zavaravati samog sebe . Da , šuti se jer se šuti iz lažnog poštovanja prema onima koji griješe , pa i svećenicima. Jer ako nešto veliš da vidiš kako će te primiti na zub kad nešto trebaš . Zato treba moliti. Robelar

      Izbriši
    4. Uvjeren sam da isto zborimo, tj. na jedno te isto upućujemo. Da svatko tko misli da može ostati neutralan, sebe sama vara a Krista izdaje. Tako, i danas kao i uvijek ustvari, jedini izbor koji čovjek ima jeste za Krista ili za sotonu. Uvijek je tako bilo i uvijek će biti za sve kršćane, za sve one koji sebe smatraju kršćanima. Čak i naslov djela našeg vrlo vrijednog i vjernog pastira kard. Saraha, je po mom mišljenju preblag, "Bog ili ništa". A to stoga što bi mnogi sebe mogli ubjediti u iluziju da je 'ništa' možda ipak 'nešto', tj. da je ono 'neutralno' to 'nešto' što bi moglo biti čak i pozitivno. A daleko je od toga! I to onaj Zavodnik vrlo dobro zna, te na tu kartu on i igra, ne navodeći vjerne kršćane na izravno suprotstavljanje Bogu, a koje bi vodilo k njemu i veličalo njega, nego upravo to 'izjednačavanje', odnosno 'negiranje', odnosno zavođenje na mlakost, svjesnu izdvojenost iz stada a svojim neaktivnim, mizernim, šutljivim 'držanjem po strani', a sve zbog straha za ovaj život i blagodeti i sigurnost, što je sve skupa bezvrijedno.
      Jer što vrijedi sačuvati ovaj život, a izgubiti vječni.
      Ili, kako ćemo biti Kristovo svijetlo svijetu, što nam je prvotna zadaća, ako svjetlimo skriveni pod krevetom.
      Ili, kako ne postati bljutava sol, ako sami sebe rado držimo u zajedničkoj posudi sa poganima, krivojernicima i hereticima...
      Naravno da ispravna dioba duhova u kršćanina nije samo u jednom ili par uzvika- 'ja sam Kristov', nego je u ustrajnom očitovanju, djelovanju, žaru, i borbi do samog kraja. Jer "Postojanost tvoja će te spasiti". Borba na putu na kojem Kristova Vojujuća Crkva u ovom svijetu vojuje, i kojim svaki kršćanin mora hoditi, a kako bi u konačnici stigao u Slaveću Crkvu, a često preko one, za mnoge neizostavne međupostaje, Trpeće Crkve.
      Ta jedna i jedina Kristova Crkva, kojoj pravi kršćanin jedino može i mora u potpunosti pripadati, sve nas vodi tek kroz borbu, i trpljenje, do one vječne slave, do Gospodina na Nebesima. Sve drugo, što postoji, dano nam je od Gospodina da se time na ispravan način služimo, a kako bismo po milosti samoga Gospodina jednom zasvagda postigli onu vječnu službu Trojedinome Bogu u njegovoj svetoj Crkvi. U zajedništvu sa svima Svetima, svim Anđelima i Arkanđelima i našom božanskom Nebeskom Majkom Bogorodicom i vazda Djevicom Marijom.
      JbD

      Izbriši
  6. Bojim se da je sad možda prekasno za otpor.
    Otpor je trebalo pružiti odmah na početku.

    Trebalo je pružiti odlučan otpor:
    - kad se uvodila nova misa
    - kad se uvodio novi CIC
    - kad se uvodio novi katekizam
    itd., itd.

    Problem je to što je danas modernistički "nauk" na neki način kodificiran, ugrađen, u novu liturgiju i novo kanonsko pravo i u novi katekizam.

    OdgovoriIzbriši
  7. Dakle sto nam je ciniti ?
    Ne biti sudionik njihovih grijeha .
    Kojih grijeha ?
    Zasigurno onih koji sutnjom iz bilo kojih razloga zatiru skrivajuci istinu .
    Koju istinu ? Zar ne da se Bogu jedinomu valja klanjati , bojeci se grijeha , jer grijeh je ne opomenuti brata kad vidis kako u blato srlja , osobito kad mase dusa odvodi sa sobom .
    Koliku li se cijenu samo mora platiti s obzirom na cinjenicu kako je vrlo mali broj ostao u vjeri u prisustvo Krista u sv. Hostiji u Pretvorbi . Koliki li su blagovali i blaguju Tjelo i Krv Kristovu sebi na osudu . Dakle mnogi izgubise strah Boziji , i sto je usljedilo vidimo i vidjet cemo ,! Evo grijeh mrzimo , ali gresnika ne osudujmo , dosta mu je sto sam sebe osudi , ali mu govorimo da dode pameti i vrati se s pokajanjem , proseci i placuci postom i molitvom .
    Ne prodajem pricu , vec odavna govorim , placam i cjenu , ali vec nakon nekog vremena kod mnogih posustaje bjes , primjecujem promjene , doduse ne kod svih , sl hvala dragom Bogu !

    OdgovoriIzbriši
  8. Zašto bi bilo otpora, kad mnogim "vjernicima" odgovara modernizam?
    Oni su sretni što su dobili "pastire" koji ih neće opominjati zbog grijeha; koji će "milosrdno" žmiriti na jedno oko dok oni uživaju u grijesima.
    Presretni su što su dobili promjenjene obrede koji su kratki i lagani, za razliku od "teških i dugačkih" predkoncilskih obreda.
    Zadovoljni su što su dobili "milosrdne" propovjednike, koji ih više ne "muče" govorima o pokori, postu, o "uskim vratima i tijesnom putu koji vodi u život vječni" (Mt 7, 14).


    Gledam ovih dana "adventske sajmove" i ne mogu doći k sebi.
    Prije II. vatikanskog koncila se dobro znalo da je Advent vrijeme posta i pokore, a danas su modernisti pretvorili Advent u vrijeme divljih zabava.

    OdgovoriIzbriši