Kip bl. Augustina Kažotića na pročelju crkve sv. Martina u Zagrebu |
Bl. Augustin Kažotić je bio zagrebački biskup (1303.-1322.) i biskup Lucere u Italiji (1322.-1323.). Kako je on veoma zaslužan za obje biskupije, nakon njegove smrti nastale su dvije verzije oficija za njegov spomendan.
Prvu verziju, koja potječe još iz 14. stoljeća, koristi Crkva u Luceri.
Drugu verziju iz 17. stoljeća, koristila je zagrebačka crkva, i to sve do liturgijskih reformi iz 20. stoljeća.
Biskup Martin Borković (1667.-1687.) odredio je da se u cijeloj Zagrebačkoj biskupiji
3. kolovoza slavi kao spomendan bl. Augustina Kažotića, sa posebnom misom i oficijem u časoslovu.
Stavljam ovdje čitanja iz II. nokturna, koja govore o životu bl. Augustina.
Obratite pozornost koliko se naglašava misionarski žar bl. Augustina Kažotića, koji nije mirovao dok nije sve muhamedance u Luceri obratio na katoličku vjeru.
IV. ČITANJE
"Augustinus Traguriae in Dalmatia, sub Spalatensi Archiepiscopatu, parentibus nobilitate ac orthodoxae fidei pietate illustribus, natus est. Adolescens, ut totum se Deo manciparet, saeculari patrimonio dimisso, sacrae praedicatorum familiae nomen dedit, ibique in sectandis sancti Dominici, quem sibi patrem elegerat, vestigiis adeo incubuit, ut adhuc juvenis tanquam regularis observantiae exemplar omnibus proponeretur. Exacto tyrocinio Parisios, una cum fratre Jacobo Ursini studiorum causa missus, sanctum Thomam Aquinatem magistrum habuit: sub quo mirum est, quantum in scientia, pietate, ceterisque virtutibus profecerit."
PRIJEVOD:
"Augustin je rođen u Trogiru u Dalmaciji, pod Splitskom nadbiskupijom, roditeljima istaknutima plemstvom i pobožnošću prave vjere. Mladić, kako bi se potpuno predao Bogu, odbacivši svjetovnu imovinu, pridružio se svetoj obitelji propovjednika, i ondje se toliko predao slijeđenju stopa svetoga Dominika, koga je sebi izabrao za oca, da je već kao mladić svima istican kao primjer redovničke stege. Obavivši novaštvo, poslan je u Pariz, zajedno s bratom Jakovom Ursinijem, na studije; imao je Tomu Akvinskoga za učitelja: pod kojim, čudesno je koliko je u znanju, pobožnosti i drugim vrlinama napredovao."
V. ČITANJE
"In patriam reversus superiorum jussu, praedicationi verbi Divini addictus est, maxime interim salutis animarum studio inardescens, nihil unquam omisit, quo infideles ad fidem, peccatores ad poenitentiam revocaret. In oratione assiduus, cui incumbens plures noctes ducebat insomnes, illud sancti doctoris Augustini frequenter usurpabat: 'recte novit vivere, qui recte novit orare'. Ne vero sub modio virtutum ejus lucerna delitesceret, a Benedicto Undecimo ad Zagrabiensem episcopatum promotus fuit. Quo in munere humilitatis, poenitentiae, misericordiae erga pauperes laude, et praecipue indefessus in custodiendo grege sibi comisso, laboribus adeo enituit; ut Robertus rex Neapolis, audita ejus fama, summis precibus a Joanne Vigesimo secundo impetravit, pastorem illum praefici Ecclesiae Lucerinae, ut eam a Saracenorum erroribus, quibus infecta fuerat, expurgaret."
PRIJEVOD:
"Vrativši se u domovinu po odredbi poglavara, dao se na propovijedanje riječi Božje, najviše je međutim izgarao trudom oko spasenja duša; ništa nije nikada propustio da pozove nevjernike na vjeru, a grešnike na pokoru. U molitvi postojan, kojoj predan mnoge je noći proveo bez sna, onu izreku svetoga učitelja Augustina često je uzimao: 'recte novit vivere, qui recte novit orare'. Ali da ne bi njegova svjetiljka bila skrivena pod posudom vrlina, od Benedikta Jedanaestog je promaknut na zagrebačko biskupstvo. U kojoj se službi toliko isticao poniznošću, strpljivošću, milosrđem prema siromasima, i osobito neumoran u čuvanju stada koje mu je povjereno; da je Robert kralj Napulja, čuvši glas o njemu, ustrajnim zamolbama izmolio Ivana Dvadesetdrugoga da se taj pastir postavi u Lucersku Crkvu, da ju očisti od saracenskih zabluda, kojima je bila zaražena."
VI. ČITANJE
"Ad Lucernam Ecclesiam profectus, novae sponsae suae maculas a Saracenorum labe expurgaturus, mirum quas aerumnas, quos labores perpessus sit: donec orationis fervore, praedicationis efficacia, morum sanctitate, universum ovile suum catholicum videre meruit. Utque illud a quolibet futuro inquinamento servaret immune, Deiparae Virginis potenti patrocinio submisit totam Dioecesim, ac praecipue urbem Lucerinam, quam mutato nomine, civitatem sanctae Mariae appellari voluit: qua nomenclatura nostris etiam temporibus dicta civitas decoratur. Tandem meritis plenus, et miraculorum fama illustris, animam reddidit Creatori die tertia Augusti circa annum salutis 1323., aetatis vero suae 70; cujus corpus in ecclesia quam suo ordini aedificaverat, honorifice conditum, tot prodigiis a Deo insignitum ferunt: ut paucis post ejus obitum annis Carolus dux Calabriae supplices dederit litteras Joanni Vigesimo Secundo pontifici maximo, ut Augustinum beatorum fastis adscribere dignaretur. Clemens vero undecimus, ut in toto ejus ordine cum officio et missa de communi unius confessoris pontificis, benigne concessit."
PRIJEVOD:
"Pošavši u Lucersku Crkvu da očisti mrlje svoje nove zaručnice od saracenske propasti, čudesno je kolike je jade, kolike muke, prošao; dok nije gorljivošću molitve, učinkovitošću propovijedanja i svetošću ponašanja, zaslužio da vidi cijelo svoje stado katoličkim. I da ga sačuva od svake buduće nečistoće, podložio je cijelu biskupiju moćnoj zaštiti Bogorodice Djevice, a naročito grad Luceru, koji je promijenivši ime, želio nazvati gradom svete Marije; kojim se nazivom i u naše vrijeme rečeni grad ponosi. Napokon, pun zasluga, slavan glasom o čudima, dušu je vratio Stvoritelju, trećeg dana kolovoza oko godine spasenja 1323., a svoga vijeka 70; njegovo je tijelo s počastima sahranjeno u crkvi koju je izgradio svom redu, [i] kažu da je toliko slavno znamenjima od Boga, da je par godina nakon njegove smrti Karlo knez Kalabrije dao zamolbena pisma Ivanu Dvadesetdrugom, vrhovnom svećeniku, da se udostoji Augustina upisati u popis blaženika. A Klement Jedanaesti je blagohotno dopustio da se u cijelom njegovom redu slavi s oficijem i misom 'de communi unius confessoris pontificis'."
___________________
Oficij bl. Augustina Kažotića, kao i sve posebne oficije Zagrebačke crkve, možete vidjeti u dodatku časoslovu koji je po odredbi nadbiskupa Jurja Haulika proglašen za cijelu Zagrebačku nadbiskupiju:
J. Haulik, Officia varia sanctorum, Zagreb, 1858. god.
Augustinov se nalazi na str. 197.-199.
Nema komentara:
Objavi komentar