utorak, 6. prosinca 2016.

Prozelitizam kapucina u Osijeku




Kapucini su došli u Osijek 1702. g. Samostan je izgrađen 1710. g., a 1721. započela je gradnja kapucinske crkve sv. Jakova, koja je dovršena 1727. g. 

Stari arhivi kapucinskog samostana kriju mnoge vrijedne podatke o stanovništvu istočne Slavonije u 18. i 19. stoljeću.

Osječki povjesničar Josip Bösendorfer je 1916. god. objavio samostanski dijarij "Historia domestica" konventa kapucinskog 1702.-1859. (Starine JAZU, knj. 35.).

Ovako opisuje original:
"Original našega dijarija ispisan je u debeloj, koricama vezanoj knjizi kvartnoga formata, a čuva se u biblioteci kapucinskoga konventa. Mi smo iz dijarija ispisali vijesti od godine 1702., kada se kapucini spremaju doći u Osijek, pa redom važnije zgode sve do god. 1859.
Konveritite, koji su postali praoci današnjih osječkih građana, ispisali smo sve."

Osječki kapucini su većinom bili njemačke narodnosti. To je dobro, jer su tako mogli lakše raditi na obraćenju njemačkih protestanata, koji su se u velikom broju doselili u istočnu Slavoniju, nakon što je to područje oslobođeno od turske vlasti krajem 17. stoljeća.

Bösendorfer kaže u uvodu:
"Kako je u utvrđeni Osijek došlo silu stranaca gotovo iz čitave srednje Evrope, pretežno govora njemačkoga, a vjere luterovske i kalvinske, dali su se kapucini na propagandu katoličku, u čemu su - budući sami Nijemci - imali vanrednih uspjeha. Kako su ti konvertiti postali i jezgra osječkog žiteljstva govora njemačkoga, ja sam ih iz historije svih ispisao."


Zadatak osječkih kapucina bio je, kako kaže dijarij (str. 15.):
"ut secundum statuta regularia... sacram observent Regulam, non alio, quam missionariorum privilegio gaudentes, exercere siquidem incumbit iisdem Missiones in RR. dominorum parochorum: concionando, confessiones excipiendo, haereticos et schismaticos convertendo"
("da prema redovničkim statutima... obdržavaju sveto Pravilo, ne drugačije, nego uživajući povlasticu misionara, naime, na njih spada izvršavati misije u RR. gospode župnika: propovijedajući, slušajući ispovijedi, [i] obraćajući heretike i raskolnike").


Neka obraćenja se detaljno opisuju, ali puno se češće samo spominju imena obraćenika, uz naznaku iz koje su se sekte obratili na katoličku vjeru. U ono vrijeme je bilo uobičajeno da se sve nekatoličke religije nazivaju "sektama". Tako se židovstvo naziva "secta judaica", islam "secta Mahometica", protestantizam "secta Lutheranica" odnosno "secta Calvinistica".

Navest ću prvo neke od zanimljivijih obraćenja (čisto da se vidi kako se to zapisivalo), a malo kasnije popise obraćenika po godinama.


6. ožujka 1731.
"Conversio Joannis Georgii Celler... qui die 6. Martii abjurata Lutheri secta s. romano-apostolicae fidei adnumeratus est."
("Obraćenje Ivana Jurja Cellera... koji je dana 6. ožujka, odrekavši se Lutherove sekte, pribrojen sv. rimsko-apostolskoj vjeri.")

1734. g.
"Abjurata Lutheri secta romanam-catholicam fidei professionem sequebantur: Martinus Grill, Silesita, incola Esseckiensis et Elisabetha Putzbach..."
("Odrekavši se Lutherove sekte, ispovijest rimokatoličke vjere slijede: Martin Grill, Šlezanin, stanovnik Osijeka, i Elizabeta Putzbach...")


1752. g.
Ovdje imamo obraćenje jedne muhamedanske obitelji:

"Conversio specialis: Parens fuerat Mustapha dictus et ex pago Bistra, ditionis Scopiensis, oriundus, cui uxor ejus nomine Aikuna 3 filios genuit. Majoris nomen fuerat Usein, minori Hasan bas Hasan, minimo natu Mehmed. Filii primi uxor Aikuna, secundi Fatia dicta est. Omnes isti ab hara Turcica ad fidem salvificam per venerandum patrem Tiburtium instructi sunt. Sic christianas veritates edocti ab illustrissimo domino Josepho Antonio Chiolnich baptizati sunt, qui patri nomen Antonius Vukovicz, filiis - Georgii, Joannis, Josephi, feminis vero Magdalenae, Annae et Joannae imposuit."

("Posebno obraćenje: Bio je otac zvan Mustafa, podrijetlom iz sela Bistra, u skopljanskom vladanju, kome je njegova žena, imenom Aikuna rodila 3 sina. Najstarijemu je bilo ime Usein, mlađemu Hasan bas Hasan, a najmlađemu Mehmed. Žena prvog sina zvala se Aikuna, a drugoga Fatia. Svi ovi su iz turske hare, poučeni spasonosnoj vjeri po poštovanom ocu Tiburtiju. Tako poučeni kršćanskim istinama, kršteni su od presvjetlog gospodina [biskupa] Josipa Antuna Ćolnića, koji je ocu nadjenuo ime Antun Vuković, sinovima - Juraj, Ivan, Josip, ženama Magdalena, Ana i Ivana.")


Vidite na ovom primjeru da su obraćenicima nerijetko davali nova imena, a ponekad i nova prezimena.

Evo jedan primjer iz 1774. god.:

"21. Maii baptizatus est quidam Judaeus Loew, Nicolspurgo oriundus, 16 annorum. In baptizmo accepit nomen Michaelis, cognomen vero sortitus Ernst, utrumque a suo patrino Michaele Ernst cive et sartorum magistro in superiore civitate Essekinensi..."

("21. svibnja kršten je neki Židov Loew, podrijetlom iz Nicolsburga, od 16 godina. Na krštenju je primio ime Mihael, a dobio prezime Ernst, jedno i drugo od svog kuma Mihaela Ernsta, građanina i majstora krojača u gornjem gradu Osijeku...")



A sad jedan slučaj koji je obilježio godinu 1771.
U travnju 1771., skupina od 33 Roma bila je osuđena na smrtnu kaznu vješanjem (u dijariju se ne spominje zašto). Pa kad im već nisu mogli spasiti tijela, redovnici su odlučili da im barem spase duše. Naime, ti su Romi bili "pravoslavci". Po čemu je očito da su došli negdje s istoka.
U njihovom obraćenju sudjelovali su tri kapucina, jedan isusovac i dva franjevca (opservanta).
Ovako kaže samostanski dijarij:

"Mense Aprili suspensi sunt 33 Zingari, ex quibus circiter 29 amplexi sunt fidem catholicam abjurantes nefandam schisma Graecorum; caeteri jam antea conversi... Haec triduo executa sunt assistentibus tribus capucinis, uno e Societate Jesu et duobus Franciscanis."

("Mjeseca travnja obješena su 33 Cigana, od kojih su otprilike 29 prihvatili katoličku vjeru, odričući se opakog grčkog raskola; ostali su već prije obraćeni... Ovo je izvršeno u tri dana uz asistenciju trojice kapucina, jednog iz Družbe Isusove i dvojice franjevaca.")


Obraćenjima su u pravilu prisustvovali svjedoci. 
Pa tako vijest iz 1781. g. kaže:
"Joannes Bapt. Mihajlovich, Semliensis, schismaticus conversus sub testibus Georgio Jankovich notario comitatensi et Josepho Szutlich..."
("Ivan Krst. Mihajlović, Zemunjanin, raskolnik obraćen pod svjedocima Jurjem Jankovićem, županijskim bilježnikom, i Josipom Sutlićem...")



Najvažnije je da revnost kapucina nikada nije popuštala. Koliko vidim iz dijarija, nije prošla nijedna godina, od osnutka samostana do 1741., da barem neke od inovjeraca nisu obratili na katoličku vjeru. Dakako, bilo je i u kasnijim godinama dosta obraćenja...

Evo imena obraćenika od 1736. do 1757. god.:

1736. g.
- Susanna Nagy ("ex secta Calvini" - "iz Calvinove sekte")
- Joannes Philippus Geigl, luteran
- Sigismund Mentzl, luteran
- Hermann Gärstenbach, luteran
- Mihael Bugarin, raskolnik

1737. g.
- Maria Anna Pircher, luteranka
- Georg Teofil Grass, luteran

1738. g.
- Georg Junghans, luteran
- Heinrich Joseph de Billen, luteran
- Andrija Szabo, kalvinist mađarske nacionalnosti iz Vukovara
- Jannes Pischker i njegova žena Terezija, kalvinisti iz Vukovara
- Christian Tschiederall, luteran
- Konrad Mück, luteran
- Joannes Proinger i žena Elizabeta, luterani
- Anna Sophia de Elsner, luteranka
- Heinrich Schlöger, luteran
- Nicolaus Knotter, luteran
- Christian Rudolf, luteran
- Joannes Christian Bung, luteran
- Michal Frey, kalvinist
- Joannes Konrad Perblinger, luteran
- Filip Pflug, luteran
- Joannes Friedrich Wittman, luteran

1739. g.
- Georg Heinrich Mayer, luteran
- Joannes Michael Steyrhemer, luteran
- Jacob Liperth, luteran
- Jacob Friedrich, luteran
- Joannes Georg Franz, luteran
- Christophor Schliffer sa ženom, luterani
- Konrad Apel, luteran
- Christophor Richter, luteran
- Karol August Schueman, luteran
- Daniel Pilstieger, luteran
- August Jäger, luteran
- Joannes Adam Dietrich, luteran
- Joannes Friedrich Schwarzburg, luteran
- Joannes Jacob Nothnagel, luteran
- Joanna Fridericia Engel, luteranka

1740. g.
- Georg Alex Ehrfurth, luteran
- Georg Peringer, luteran
- Simon Klepauer, luteran

1741. g.
- Friedrich Wendt, luteran
- Sebastian  Harmon, luteran
- Joannes Hermann Sam, luteran
- Joannes Georg Schmidt, luteran

1743. g.
- Katarina Terkovin, mađarska kalvinistkinja

1745. g.
"Conversi: Michael Nikolay vexilifer et nonulli milites gregarii ex regimine Muroliano, omnes Lutherani."
("Obraćeni: Michael Nokolay zastavnik i nekoliko običnih vojnika iz murolijanske regimente, svi luterani.")

1748. g.
- Rosina Pataki, kalvinistkinja
- Balthasar Rösage, luteran

1750. g.
- Joannes Rutz, za njega piše "Wallachus coelebs schismaticus" ("Vlah neženja raskolnik")
- Michael Doko, Mađar, kalvinist
- Stefan Strajnović ("natus schismaticus in confiniis Turcicis" - "rođen kao raskolnik u turskim granicama") 

1751. g.
- Elisabetha Bognar, mađarska kalvinistkinja
- Joannes Hüszeg, Mađar, luteran

1753. g.
- Friedrich August Hannsen, luteran

1755. g.
- Christian Reither, luteran
- Gregor Köhrer, luteran
- Maria Barbara Goll, luteranka
- Albert Minderlein, luteran
- Wolfgang Heidingsfelder, luteran

1756. g.
- Marija Besaković, raskolnica
- Joannes Georg Hoffmann, luteran
- Christiana Zabertin, luteran
- Konrad Pöcker, kalvinist

1757. g.
- Stephan Wilf Franz, luteran
- Joannes Ernst Helferstorff, kalvinist
- Catharina Hoffmann, luteranka
- Martin Schuhwaldt, luteran
- Stefan Rostantin, raskolnik

1759.
- Michael, Maria i Joseph Kaleich, kalvinisti
- Andreas Tingelmayer, luteran
- Alexander Pletrsa, kalvinist
- Georgius Bitter, luteran

Koga zanima za daljnje godine, neka potraži u samostanskom dijariju (na gore navedenom linku).


Broj komentara: 11:

  1. To je prava evangelizacija!
    Prema naredbi koju je Krist dao svojoj Crkvi:
    "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" (Mt 28, 19-20)
    "Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se." (Mk 16, 16)

    Modernisti nisu poslušni ovim zapovijedima. Zato je postkoncilska "nova evangelizacija" doživjela potpuni neuspjeh. Oni uopće ne žele obratiti nevjernike. U stvari, nitko zapravo ne zna što je svrha "nove evangelizacije". To je sve nešto nejasno, mutno, dvosmisleno...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dakako nego je dvosmileno, nejasno i mutno, i naskroz besmisleno. Jer zašto 'nova' kad je evangelizirati ljude i narode uvijek jednog i istog značenja. Donositi im Evanđelje Kristovo. Pozivati ih na obraćenje!
      Stoga je 'nova' gdje sama riječ 'nova' ima značenje 'drugačija', a nikako 'opetovana'.
      I slipac bi već uvidio u čemu i po čemu je nova, te kakve plodove donosi. Nije li ovo očiti plod upravo te 'drugačije evangelizacije' koja je dijametralno suprotna onoj koja je uistinu od Krista Isusa:
      ZusammenWachsen der Kulturen
      Ne samo da na obmanjuju, nego tjeraju da povjerujemo u najgore moguće hereze:
      Da preljub, sodomija, pederastija nisu grijeh!
      Da savjest čovjeka određuje što je a što nije grijeh!
      Da mrzimo grijeh, volimo grešnika, ali ga ne pozivamo na obraćenje!
      Da je prozelitizam, koji jeste prava evangelizacija,- čisto zlo!
      Da je lažni i prividni mir, kojeg ionako samo u riječima ima, važniji od vječnog života!
      Da je zajedništvo svih ljudi svijeta (u grešnosti), važnije od poslušnosti i služenja Trojedinomu Bogu!
      Da Presveti Stvoritelj i Otkupitelj nije u Euharistijskoj Žrtvi, nego je to samo ukusni komadić kruha za našu zajedničku gozbu!
      ...
      Potrebno je konačno shvatiti da su neki koji predugo odbijaše slušati Gospodina i njegovu Istinu, sada u stanju toliko okorjelih srdaca, da više ne mogu čuti i razumjeti istine sve i kad bi htjeli?
      JbD

      Izbriši
  2. Znate li što se danas događa u onoj kapucinskoj crkvi, u kojoj su se heretici odricali svog krivovjerja i prihvaćali katoličku vjeru?
    Danas se u toj crkvi održavaju "ekumenske" međureligijske molitve s hereticima.
    Pogledajte ovu vijest.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kao i u konkatedrali premjestili su svetohranište na pokrajnji desni oltar a sjede ispred glavnog oltara i gledaju narod. Liturgija mi je za dušu ljepša i svetija gdje još misnici sjede sa strane. Doživio sam prije pričesti kritiku u toj crkvi, što sam pokleknuo i poklonio se Isusu, svome Gospodinu (kad više nije običaj kleknuti) pa ne znam kako bi bilo da sam kleknuo... Zato godinama molim za posvećenje svećenika i potičem druge no, uzalud. Dođi, Gospodine Isuse...(Ps: 50, 22-23)

      Božji blagoslov, laik

      Izbriši
  3. Sveti Jeronim je rekao da onaj tko ne spozna Boga ne razlikuje se od životinje. Nek u tu svoju knjigu upišu i ovo što danas rade kao svjedočanstvo protiv sebe. Ta će im knjiga biti sudac. Robelar

    OdgovoriIzbriši
  4. Gdje su sada svi ti osječki Nijemci?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Partizani su ih istrijebili 1945., i uselili se u njihove kuće.

      Izbriši
  5. Odlično je da imamo sve ove stare zapisnike, matice itd., u kojima se vidi vitalnost i snaga tradicionalnog katolicizma, koji je privukao i obratio - ne samo pojedince i obitelji, već i cijele narode.

    A sad bih volio da nam pobornici "pokoncilske obnove" podastru statističke podatke o svojim "uspjesima".
    Koliko su ljudi oni obratili? Jesu li ikoga?
    Gdje su napokon uspjesi tog "novog proljeća"?

    OdgovoriIzbriši
  6. Moglo bi se reći da je danas na djelu obratan proces. Protestantski prozelitizam prema katolicima.
    Modernistički ekumenizam je otvorio vrata katoličkih zemalja prema protestantskim sektama, i one se danas šire kao šumski požar. Najgore je u južnoj Americi (koje čudo!).
    U Brazilu prema popisu stanovništva iz 2010. već ima 22% protestanata!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa naravno da protestanti sada vrbuju po (nekadašnjim) katoličkim zemljama.
      NovusOrdo-katolici su idealna meta za protestante. Budući da se NovusOrdo malo ili nimalo ne razlikuje od protestantskih obreda, prelazak na protestantizam je samo jedan korak dalje.
      Danas se događa nešto što se nije moglo niti zamisliti prije Drugog vatikanskog koncila, a to je da obični ljudi uopće ne vide u čemu je razlika između katolicizma i protestantizma. Ne vide razliku između pravovjerja i krivovjerja.
      A to možemo zahvaliti prije svega NovusOrdo-liturgiji... A zatim modernističkim katekizmima i "duhovnoj literaturi" koja je proizvela strahovito neznanje.

      Izbriši
    2. Ova dva posljednja komentara su odlična. Ukratko je rečeno puno toga (ne sve) što je vrlo važno i što jasno ukazuje na stanje u kojem se Crkva, dakle i MI sami koji ju činimo, danas nalazi.
      Osvrnuo bih se samo na ovo posljednje, gdje je "strahovito neznanje" a kao posljedica "duhovne literature", koja u sebi ima sadržaja da se mogu usporediti i sa najljućim otrovom,- preblago izrečeno. Ja bih rekao da je ta literatura, koja podučava i educira, kako kler tako i vjerni puk, ne samo uzrok strahovitog neznanja, - nego je uzročnik velikih hereza, krivovjerja, koja se čak smatraju nekakvim 'znanjem'. Te tako, po tom 'znanju' kroje i svijest i vjeru, kako svoju tako i vjernom puku.
      Namjesto da se Index zabranjenih knjih uvijek zdušno i revno obdržava i dakako, svakodnevno update-ira, dokinućem istoga i popuštanjem u mnogočemu drugomu, sve malo po malo, dovelo je se Crkvu, dakle NAS sve koji sačinjavamo njezino Tijelo, do stanja da nismo u mogućnosti ispravno rasuđivati. Tek uz velike poteškoće i izniman trud i svakako uz Božju pomoć na prvom mjestu, pojedini vjerni uspijevaju prozrijeti laži i ostati u Istini.
      Iz pomračenih umova komunizma, protestantizma, socijalizma, liberalizma, humanizma, i svih drugih new & old age religioznih pokreta i doktrina, proizišle su i proizlaze i danas sve hereze, od kojih su neke (mada naizgled malene i najčešće nejasne, tj. indirektne) već debelo indoktrinirane u Katolički nauk anno 2016. Odnosno u Katolički nauk 21. stoljeća.
      Molim, neka me nitko ne shvati pogrešno kod ove riječi 'nauk', koji se možda najmanje odnosi na kanonske zakone, ali puno više na sve ostale vrste naukovanja, od propovijedanja za ambonom, preko 'duhovnih obnova', pa do pisanja 'pobudnica' i tomu slično.
      JbD

      Izbriši