Oni su obični laici!!!

Sv. John Ogilvie (1579.-1615.)

Jedna od najiritantnijih pojava u modernom "ekumenskom dijalogu" je ono kad se katolički predstavnici odnose prema protestantskim "biskupima" s počastima, kao da su oni pravi biskupi... Ili, na primjer, kad protestantske pastore zovu "velečasni"... Kao da oni imaju neku duhovnu vlast!

Ekumenisti, ako kojim slučajem ovo čitate, dajte shvatite već jednom da su protestantska "ređenja" nevaljana.
Luteranski i anglikanski "svećenici" i "biskupi" nisu pravi svećenici. Oni su obični laici!
I to krivovjerni laici, heretici. Oni nemaju nikakvu duhovnu vlast!
Nema apsolutno nikakvog razloga da pred njima padate na koljena i da glumite kao da se nalazite pred nekakvim autoritetima.

Ekumenisti bi rado zaboravili papu Leona XIII., koji u buli Apostolicae curae (1896. god.) jasno i definitivno kaže da su anglikanska "ređenja" - irritas prorsus omninoque nullas!



Ugledajmo se na sv. Johna Ogilviea, škotskog isusovca koji je podnio mučeništvo u borbi protiv protestantizma.
On je otvoreno u lice rekao protestantskim biskupima da oni nisu nikakvi biskupi i da nemaju nikakvu duhovnu vlast.


Sv. John Ogilvie je iz zatočeništva poslao pismo generalu Družbe, u kojem je opisao svoje suđenje.
Navest ću dva citata iz tog pisma, prema knjizi Matthiasa Tannera D.I.
Societas Iesu usque ad vitae et sanguinis profusionem militans (Prag, 1675., str. 85.-87.)


Kad su Ogilviea ispitivali zašto je došao u Škotsku, otvoreno je rekao da se došao boriti protiv krivovjerja (protestantizma):

"Quaerunt quare in Scotiam venerim? Respondeo: ut dedocerem haeresim. Quaerunt quis mihi jurisdictionem dedisset, cum neque rex neque ullus episcopus. Ridens respondeo omnes illos una cum rege laicos esse, nec ullam jurisdictionem habere."

("Pitaju me zašto sam došao u Škotsku? Odgovaram: Da otklonim krivovjerje. Pitaju me tko mi je za to dao ovlasti, kad nije ni kralj ni bilo koji biskup. Smijući se odgovaram da su svi oni zajedno sa kraljem laici i da nemaju nikakve ovlasti.")




Za vrijeme suđenja, pred Ogilviea su na stol stavili knjige Bellarmina i Suareza. Vjerojatno zato što su Bellarmin i Suarez bili isusovci, kao i Ogilvie, pa su htjeli njemu suditi za ono što su oni pisali.
Naime, Bellarmin i Suarez su dokazali u svojim djelima da papa (u nekim situacijama!) ima vlast nad svjetovnim vladarima i da ih može kazniti. To je, naravno, protestantima bilo nepodnošljivo.

Ovim riječima Ogilvie opisuje taj dio suđenja:

"Glasguam in pervigilio Nativitatis Domini reductus sum... Vocor deinde ad conventum magnatum, ubi in mensa jacuit Suarius et Bellarminus. 
Quaerunt: 'Positne rex excommunicatus papae jussu interfici?'
Respondi: 'Vos jurisdictionem spiritualem  nullam habetis, quare ne videar illam in rege agnoscere, nolo ad quaestionem de christiana religione respondere. Si instructionis gratia me consuleritis, dicerem, sed cum tanquam judices interrogetis, non possum salva conscientia dicere, quid sentiam.'
Quaerunt: 'Habetne papa potestatem super regem?'
Respondi: 'Si christianus baptizatus est, habet.'
Urgentibus: 'Quomodo potest excommunicare hominem qui non est in ejus Ecclesia?'
Respondi: 'Est in Ecclesia haereticus, quoad possibilitatem punitionis, non quoad communionem donorum et charismatum salutis. Sicut enim bannitos et latrones potest rex capere et punire, sic papa rebelles haereticos.'
'At hoc', inquit 'archiepiscopus', 'faciet multos abhorrere a baptismo.'
Respondi: 'Ita est, sed superbos duntaxat, qui Christi humile jugum spernunt et cum patre diabolo, non Christi, sed suam gloriam quaerunt.' "

PRIJEVOD:
"Odveden sam u Glasgow na uočnicu blagdana Rođenja Gospodnjega... Prizvan sam zatim na skupštinu velikaša; tamo su na stolu ležali Suarez i Bellarmin.
Pitaju me [velikaši]: 'Smije li se ubiti kralja koji je po papinoj odredbi izopćen?'
Odgovorio sam: 'Vi nemate nikakvu duhovnu vlast, i zato, da ne bi ispalo da je priznajem u kralja, ne želim odgovoriti na pitanje o kršćanskoj vjeri. Ako me pitate kao pouku, reći ću vam, ali ako me ispitujete kao suci, ne mogu vam čiste savjesti reći što mislim.'
Pitaju me: 'Ima li papa vlast nad kraljem?' 
Odgovorih: 'Ako je kršteni kršćanin, ima!'
Navaljivali su: 'Kako može izopćiti čovjeka koji nije u njegovoj Crkvi?'
Odgovorih: 'Heretik je u Crkvi što se tiče mogućnosti kažnjavanja, ali nije što se tiče zajedništva darova i milosti spasenja. Naime, kao što kralj može uhvatiti i kazniti lopove i razbojnike, tako i papa može pobunjene heretike.'
Onda je rekao 'nadbiskup': 'Ali to bi mnoge odvratilo od krštenja.'
Odgovorih: 'Tako je, ali samo ohole ljude koji odbacuju ponizan jaram Kristov, i, sa svojim ocem đavlom, ne traže slavu Kristovu, nego svoju slavu.' "

Mučeništvo sv. Johna Ogilviea

P. Ioannes Ogilbeus, Scotus, Societatis Iesu, pro catholica religione suspensus et dissectus Glasci in Scotia, 10. Martii, Anno 1615.

(P. Ivan Ogilvie, Škot, Družbe Isusove, za katoličku vjeru obješen i rasiječen u Glasgowu u Škotskoj, 10. ožujka, godine 1615.)