Ispovjednikovo pitanje kojim se uklanja paklena zmija

Dobar ispovjednik će uvijek pitati pokornika je li mu se ikada prije dogodilo da je na ispovijedi zatajio neki smrtni grijeh.
To je naročito problem kod djece i mladih koji ne shvaćaju ozbiljnost i opasnost prešućivanja grijeha (koje čini ispovijed nevaljanom!), a pogotovo danas kad na modernističkom pseudo-vjeronauku usvajaju relativistički ("kasperovski") pogled na grijeh.

Lako se može dogoditi da netko u mladosti na ispovijedi zataji neki smrtni grijeh, pa da zato sve do starosti (ili čak do smrti) vuče dugi niz nevaljanih i svetogrdnih ispovijedi (i pričesti!).

Na to je još u 18. stoljeću upozoravao sv. Leonard iz Porto Maurizija.
I ne samo on! Bilo je tada još dosta svećenika koji su znali kako pristupiti pokorniku koji nosi takav dugogodišnji opasni teret na duši.

Obraćajući se ispovjednicima, sv. Leonard kaže
(u De administratione poenitentiae, 1769., str. 23-24.):

"Quidam Dei servus mihi retulit, se unica interrogatione plures capillis capitis sui animas Deo fuisse lucratum. Quando enim poenitens antea non visus pedibus ejusdem accedebat, isque ex contextu confessionis, aut alio ex capite prudens formare poterat dubium, ne forte is cordis fundo peccatum quodpiam stagneret occultum, poenitentem interrogabat inquiens: 'Nunquamne verecundia victus peccatum tacuisti? An non id factum, dum puerilem agabas aetatem? Quid videtur? Edic, obsecro, ne dubites, auxilium et solatium me tibi omne impensurum.'
Atque isthoc modo apprehensum serpentem infernalem, qui longam sacrilegarum, invalidarumque confessionum sarcinam post se trahebat, feliciter foras extraxit, impletum fuit Spiritus Sancti effatum: 'Obstetricante manu ejus eductus est coluber tortuosus.' (Job 26, 13)
O praxim dignam! Amplectamini hanc, obsecro, et prudentiae dictamen, vobis campum, eam sequendi aperiat; grande profecto inde lucrum vestrae, aliorumque animabus comparaturi."

PRIJEVOD:
"Jedan Božji sluga mi je rekao da je s jednim pitanjem stekao za Boga više duša nego što ima kose na glavi. Naime, kad bi pokornik koga prije nije vidio, prišao njegovim nogama, on je iz konteksta ispovijedi ili iz nekog drugog razloga, mogao oblikovati sumnju da taj možda u dubini srca skriva neki grijeh, pa je pokornika ispitivao govoreći: 'Zar nikada nisi, pobjeđen od srama, prešutio grijeh? Nisi li to možda učinio dok si bio dječačke dobi? Što ti se čini? Reci, molim te, nemoj sumnjati da ću ti dati svaku pomoć i utjehu.'
I na taj način uhvaćenu paklenu zmiju, koja je vukla iza sebe dugačku prtljagu svetogrdnih i nevaljanih ispovijedi, sretno izvukao van; ispunjeno je bilo proroštvo Duha Svetoga: 'Obstetricante manu ejus eductus est coluber tortuosus.' (Job 26, 13)
O dostojne li  prakse! Prigrlite je, molim vas, i pouka razboritosti neka vam otvori polje da je slijedite, da odatle priskrbite veliku korist za svoje i duše drugih."