ČASOSLOV OPATICE ČIKE - Kako su molile hrvatske redovnice u doba kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira?

Mi Hrvati znamo ponekad biti malo nedosljedan narod. Hvalimo se pred strancima s našom tisućljetnom pismenošću, pokazujemo im naše stare kodekse, liturgijske i druge knjige i isprave - a sami ih ne čitamo!
Znaju li naši ljudi uopće što u njima piše?
Koliko ima među nama ljudi koji bi znali nešto više reći o ovim prvorazrednim spomenicima naše kulture, osim njihovog naziva?

Evo, ja sam se ovih dana potrudio da pročitam časoslov opatice Čike, koji je napisan u skriptoriju benediktinske opatije sv. Krševana u Zadru oko 1065. godine.
Naime, Hrvatski državni arhiv je u suradnji s KS i Maticom hrvatskom objavio još 2002. fototipsko izdanje tog rukopisa, kao i suvremeni prijepis prema latinskom izvorniku. Osim toga, objavljena je i doktorska disertacija M. Grgića iz 1976. koja daje detaljnu analizu tog časoslova.

Bilo bi vrijeme da se i na ovom blogu ponešto kaže o tom časoslovu, koji ima toliko vrijednih poruka za katoličke vjernike u Hrvatskoj. No, prije toga, trebamo nešto reći o opatici Čiki, za koju je pisan ovaj časoslov.

Ona je vrlo dobro poznata osoba iz tog vremena. Kralj Petar Krešimir IV. je u jednoj svojoj povelji iz 1066. doslovno naziva "soror mea Cicca" ("sestra moja Čika"). To je potaknulo rasprave među povjesničarima (koje traju do danas) u kakvom su oni točno rodbinskom odnosu bili (bratić i sestrična, neki daljnji rod ili pak pravi brat i sestra?).
Ja se s tim pitanjem neću baviti, jer nije važno za temu o kojoj ću danas govoriti.

Čika je utemeljila benediktinski samostan sv. Marije u Zadru. Osnivačka povelja je zabilježena u prastarom Kartularu samostana sv. Marije (inače, jednom od važnijih izvora za stariju hrvatsku povijest). A glasi ovako:

"Anno incarnationis Domini nostri Iesu Christi millesimo sexagesimo VI., Cresimiro rege regnante Chroatiae et Stephano Iaderae praesulante ac Drago ibidem priorante. Ego Cicca, filia Doimi et Vekenegae, neptis Madii prioris, uxor Andreae, filii Pape, post interfectionem mariti cum duabus remanens filiabus in viduitate, videlicet Domnanna et Vekenega, coepi corde perpendere, qualiter istius caducae vitae non perderem hereditatem et futuram non ammiterem perpetuitatem sicque mihi salubrius aestimans consilium, ut ego cum maiori filia scilicet Domnanna Deo dicarer monacha, minorem vero Vekenae maritali subderem iugo. Huius vero consilii fratrem germanum et consanguineos, quos habebam propinquos, feci mihi conscios Stephanum episcopum et Drago priorem et Crinam totius mei actus cooperatores ac providos ordinatores et quae dictanda sunt adiutores. At postquam eis utilis est visa mea tractatio, ipsi communi cum concivibus habito consilio ac Petrum, sanctissimum abbatem sancti Chrisogoni, cum omnibus monachis huic innectentes meditationi donaverunt mihi ecclesiolam sanctae Mariae minoris ante portam Bellate, ut ibi monasterium..."

("Godine utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista tisuću šezdeset VI., dok je u Hrvatskoj vladao kralj Krešimir, i u Zadru bio biskup Stjepan, a Drago u istom mjestu bio prior. Ja Čika, kćer Dujma i Vekenege, unuka priora Madija, žena Andrije, sina Pape, nakon ubojstva supruga ostala udovica s dvije kćeri, Domnanom i Vekenegom, počela sam u srcu razmišljati kako da ne izgubim nasljedstvo ovog prolaznog života i vječnost budućeg života, i tako sam trijezno procijenila zamisao, da se ja sa starijom kćeri, to jest Domnanom, posvetim Bogu kao redovnica, a da mlađu, to jest Vekenegu, podložim bračnom jarmu. O ovoj zamisli obavijestila sam svog rođenog brata i rođake, koje sam imala bližnje, biskupa Stjepana i priora Dragu i Krinu, suradnike mojih djela i brižne usmjeritelje i pomagatelje u onome što sam rekla. I nakon što se njima učinilo korisnim moje izlaganje, oni su mi nakon savjetovanja sa svim građanima, i Petrom, presvetim opatom svetoga Krševana, sa svim redovnicima koji su sudjelovali u tom promišljanju, darovali manju crkvicu svete Marije pred vratima Belate, da tamo samostan..." [ovdje je isprava znatno oštećena, pa se ne može dalje čitati])

U istom je kartularu zabilježena i povelja kralja Petra Krešimira IV., kojom on uzima u zaštitu samostan sv. Marije i daje mu "kraljevsku slobodu" ("regia libertas"). Inače, ova je isprava poznata po tome što se u njoj prvi put spominje grad Šibenik (zato se Šibenik naziva Krešimirovim gradom).
Glasi ovako:

"Anno incarnationis Domini nostri Iesu Christi millesimo sexagesimo VI., Dukyzi Constantinopoleos imperante. Ego Cresimir, rex Chroatiae et Dalmatiae, filius Stephani regis, concessione Laurentii, Spalatensis archiepiscopi, omniumque nostri regni episcoporum et laudatione nostri ducis Stephani caeterorumque Chroatiae comitum, do regiam libertatem monasterio sanctae Mariae Iadrensis, quod soror mea Cicca fabricavit, sic quidem, ut, si aliquis protervus in aliquo praedicto monasterio contraire voluerit vel vi aliquid abstulerit, ecclesiae quadruplum restituat et sua omnia regali iure subiaceant. Hoc quae ab archiepiscopo et ab omnibus episcopis confirmatum canonice, ac ab universo coetu conlaudantum est. Laurentius archiepiscopus laudo. Stephanus, episcopus Iaderae, laudo. Rainerius, episcopus Chroatiae, laudo. Iohannes, Traguriensis episcopus, laudo. Dabro, Belgradensis episcopus, laudo. Drago, Arbensis episcopus, laudo. Petrus, Absarensis episcopus, laudo.
In die natali Domini in Sibiniquo coram omnibus praedictae abbatissae Cicke haec scripta data sunt."

("Godine utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista tisuću šezdeset VI., dok su Carigradom vladali Duke. Ja Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, sin kralja Stjepana, po dopuštenju Lovre, splitskog nadbiskupa, i svih biskupa našega kraljevstva, i po odobrenju našega vojvode Stjepana i ostalih knezova Hrvatske, dajem kraljevsku slobodu samostanu svete Marije u Zadru, koji je izgradila moja sestra Čika, i to tako da, ako bi bilo koji besramnik htio u bilo čemu ići protiv rečenoga samostana ili ako mu silom nešto oduzme, neka vrati crkvi četverostruko, i sva njegova imovina neka pripadne kraljevskom pravu. Ovo je kanonski potvrđeno od nadbiskupa i svih biskupa, i od svega zbora zajednički odobreno. Lovro nadbiskup, odobravam. Stjepan, biskup zadarski, odobravam. Rajnerije, biskup Hrvatske, odobravam. Ivan, biskup trogirski, odobravam. Dabro, biskup biogradski, odobravam. Drago, biskup rapski, odobravam. Petar, biskup osorski, odobravam.
Na dan porođenja Gospodnjega, u Šibeniku pred svima spomenutoj opatici Čiki dan je ovaj spis.")

A sad dolazimo do naše današnje teme: Čikinog časoslova. Već sam spomenuo da je napisan u skriptoriju sv. Krševana u Zadru oko 1065. godine. Opatica Čika ga je unijela u samostan sv. Marije prilikom njegova osnutka, gdje se koristio dugi niz godina.
Danas se čuva u Oxfordu.

To je tip tzv. osobnog časoslova, koji je vlasnici služio u njenim privatnim pobožnostima. Sastoji se od četiri zavjetna oficija, te niza raznih drugih molitava.

Na početku se nalaze pobožnosti klanjanja sv. Križu, koje su se obavljale svaki petak. Imaju sljedeći naslov:

"Incipiunt orationes ad sanctam Crucem adorandam"
("Počinju molitve za klanjanje svetome Križu")

Ta pobožnost klanjanja sv. Križu sastoji se od osam molitava:
1. (Oratio) - Deus, qui crucem ascendisti
2. alia (oratio) - Domine Iesu Christe, Nazarene rex Angelorum
3. alia oratio - Domine Iesu Christe, Filius Dei vivi, gloriosissime Conditor mundi
4. antifona - Tuam crucem adoramus - Adoramus te, Christe - quia per crucem tuam
5. alia oratio - Christe, qui pro nobis patibulum crucis
6. (preces) Kyrie eleison - Pater noster - Capitulum: "Ego dixi, Domine, miserere mei"
7. molitva sv. Grgura Velikoga: "Domine Iesu Christe, adoro te in crucem ascendentem"
8. oratio - Domine Iesu Christe, fili Dei vivi, qui ad infirma


Sve su molitve vrlo lijepe, sadržajne i bogate. Kao primjer navodim 3. molitvu:

"Domine Iesu Christe, Filius Dei vivi, gloriosissime Conditor mundi, qui cum sis splendor gloriae, coaeternus et aequalis Patri Sanctoque Spiritui, dignatus es carnem immaculatam ex Virgine sumere, et innocentes ac gloriosas tuas palmas in crucis patibulum permisisti configere, ut claustra dissipares inferni et humanum genus liberares de morte, miserere mihi, miserere et oppesae gravi facinorum pondere, multarum nequitiarum sordibus lapsae, et noli me derelinquere, piissime Domine, sed indulge misericordiam mihi quod impie gessi et quae perverse feci. Exaudi me, quaeso, clementissime Iesu, Deus bonus et benigne, prostratam ante gloriosissimam tuam crucem, ut in his sanctis diebus et semper merear assistere munda et tuis iugiter placere conspectibus, quatinus liberata a malis omnibus, tuo sim semper adiutorio consolata, Salvator mundi, qui vivis et regnas..."

("Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, preslavni Stvoritelju svijeta, koji iako si odsjaj slave, zajedno vječan i jednak Ocu i Svetome Duhu, udostojao si se uzeti bezgrješno tijelo od Djevice, i dopustio da tvoji nedužni i slavni dlanovi budu probodeni na vješalu križa, kako bi razbio vrata pakla i oslobodio ljudski rod od smrti: smiluj mi se, smiluj se [meni] i opterećenoj teškim teretom zlodjela, paloj u mnoge prljavštine opačina, i nemoj me napustiti, preblagi Gospodine, nego mi udijeli milosrđe za sve što sam opako sagriješila i što sam pokvareno učinila. Usliši me, molim te, premilosrdni Isuse, Bože dobri i blagi, mene koja klečim ničice pred preslavnim tvojim križem, da ti u ove svete dane i uvijek zaslužim pristupiti čista i da uvijek ugodim tvome pogledu, tako da oslobođena od svih zala, budem uvijek tvojom pomoću utješena, Spasitelju svijeta, koji živiš i kraljuješ...")

Evo kako izgleda ta molitva u samom rukopisu:

Nakon molitava klanjanja sv. Križu, slijedi zavjetni oficij Presvetog Trojstva.

Sadrži dijelove oficija za nedjelju i svaki pojedini dan u tjednu. Nedjeljni dio obuhvaća jutarnju s tri noćnice, laudes, prvi, treći, šesti i deveti čas, večernju i kompletorij.
Broj psalama u pojedinim časovima slijedi uobičajena načela tradicionalnog časoslova: u jutarnjoj svaka noćnica (nokturn) ima po tri psalma, Laudes imaju pet psalama i Benedictus (Canticum Zachariae - Lk 1, 68-79), svi manji časovi (prvi, treći, šesti i deveti) imaju po tri psalma, Večernja ima pet psalama i Magnificat (Lk 1, 46-55), kompletorij ima četiri psalma i Nunc dimittis (Canticum Simeonis - Lk 2, 29-32).

Psalmi su označeni početnim riječima, pa je netko tko je koristio Čikin časoslov morao uz sebe imati i psalterij (koji je u ono vrijeme još bio u zasebnoj knjizi).

Na kraju prvog časa moli se i Atanazijevo vjerovanje, koje Čikin časoslov zove "Quicumque vult", prema njegovim početnim riječima:

"Quicumque vult salvus esse, ante omnia opus est ut teneat catholicam fidem. Quam nisi quisque integram inviolatamque servaverit, absque dubio in aeternum peribit."

("Tko god želi biti spašen, prije svega je potrebno da drži katoličku vjeru. Koju ako netko ne sačuva cjelovitu i nepokvarenu, bez sumnje propast će zauvijek.")

A nakon Atanazijevog vjerovanja slijedio je Pavlov usklik (1 Tim 1, 17): 

"Regi saeculorum, immortali et invisibili, soli Deo honor et gloria, in saecula saeculorum. Amen." 

("Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu, čast i slava u vijeke vjekova. Amen.").

Osim što se molilo cijelo Atanazijevo vjerovanje na kraju prvog časa, pojedine su značajne rečenice iz tog vjerovanja bile raspoređene po drugim dijelovima oficija kao antifone.

Tako je nedjeljom u prvom času antifona za psalam 53. glasila:

"Patri et Filio et Spiritui Sancto una est divinitas, aequalis gloria, coeterna maiestas."
("Ocu i Sinu i Duhu Svetome jedno je božanstvo, jednaka slava, jednako vječno veličanstvo.")

Velik je broj molitava usmjeren naglašavanju one ključne istine, koja je u Atanazijevom vjerovanju izražena ovom rečenicom:

"Et in hac Trinitate nihil prius aut posterius, nihil maius aut minus: sed totae tres personae coaeternae sibi sunt et coaequales."

("U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije, ništa više ili manje, nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne i jednako velike.")

To je jedna od najvažnijih istina katoličke vjere: Otac nije stariji od Sina, niti od Duha Svetoga, nego su sve tri božanske osobe jednako vječne.
Ovo uvijek treba naglašavati, zato što to ne shvaćaju mnogi nevjernici i neupućeni, jer razmišljaju suviše ovozemaljski. Zbog toga je razumljivo zašto su u starim časoslovima, kao i općenito u staroj liturgiji, tolike molitave usmjerene upravo na naglašavanje te važne istine: Sve su tri božanske osobe jednako vječne, jednako svemoguće, sveznajuće, premudre i predobre, jer su sve tri osobe - jedan Bog - jedan vječni, svemogući, sveznajući Bog. Sve su tri božanske osobe: Stvoritelj ovoga svijeta i svega što je stvoreno.


U Čikinom je časoslovu zanimljivo također i to što se pojedine rečenice predslovlja Presvetoga Trojstva (koje se u tradicionalnoj misi koristi i u nedjelje tijekom godine koje nemaju vlastitog predslovlja), na isti način javljaju kao antifone za pojedine psalme u ovom oficiju.

Tako u jutarnjoj u utorak dolazi sljedeća antifona za psalam 23.:

"Deus Pater cum unico Filio suo et Spiritu Sancto; unus Deus est: non in unius singularitate personae, sed in unius Trinitate substantiae." 

A srijedom u jutarnjoj, antifona za psalam 28. glasi:

"Igitur in verae et sempiternae Deitatis confessione, et proprietas in personis et in essentia unitas, et in maiestate Trinitatis veneratur aequalitas."

Nakon zavjetnog oficija Presvetoga Trojstva, u Čikinom časoslovu dolazi Oficij Blažene Djevice Marije.
Ovdje prvo trebamo istaknuti da su prije unifikacije tog oficija u 13. stoljeću (nakon čega se u više-manje jedinstvenom obliku očuvao do danas), postojale mnoge lokalne varijante i velika raznolikost prema različitim biskupijama i crkvenim redovima.

Tako i u Čikinom časoslovu ovaj oficij u pojedinim dijelovima pokazuje velike razlike u odnosu na današnji Mali oficij, ali opet... u nekim drugim dijelovima mu je posve identičan.

Pa čak i u onim dijelovima gdje je različit, dolaze neke molitve, antifone i čitanja koja su ista kao u današnjem Malom oficiju.

Na primjer, antifona:
"Gaude, Maria Virgo: cunctas haereses sola interemisti in universo mundo."
("Raduj se, Djevice Marijo, sva si krivovjerja sama uništila u cijelome svijetu.")

Evo dokaza, da su Hrvati molili tu molitvu još u vrijeme narodnih vladara. A tako bih mogao navoditi i ostale poznate molitve, koje su se do danas očuvale u Malom oficiju.


Nakon oficija Blažene Djevice Marije, u Čikinom časoslovu dolazi jedan skup molitava, koje znanstvenici zovu "Anđeoski oficij". To je zapravo stari, predbenediktinski, "Officium per ferias" sa psalamskim kolektama.

Spomenut ću još samo da Čikin časoslov donosi vrlo dugačke molitve prije i poslije pričesti. Izgleda da je bilo propisano da se prije pričesti izmole i pokornički psalmi.
I to devet psalama... Osim uobičajenih pokorničkih psalama, dodani su još i psalmi 41., 85. i 102., ali se ne navodi psalam 129. (De profundis).


Iz svega navedenoga, možemo zaključiti kako je izgledao život jedne prosječne hrvatske redovnice u doba narodnih vladara.
Bio je to život ustrajne molitve i ponizne pokore. Pokornički element je posebno dolazio do izražaja petkom u pobožnostima klanjanja sv. Križu.
Bio je to također život beskompromisnog ispovijedanja katoličke vjere, koje se osobito izražavalo čestim recitiranjem Atanazijevog vjerovanja i molitvom zavjetnog oficija Presvetoga Trojstva.
Važno je bilo i štovanje Presvete Bogorodice, svakodnevnom molitvom oficija Blažene Djevice Marije.
Napokon, Čikin časoslov otkriva i kolika se važnost pridavala dostojnom primanju svetih sakramenata, što se vidi po vrlo dugim molitvama priprave za sv. pričest i zahvale poslije pričesti.