Sv. Vinko Paulski je nekoliko godina prije svoje smrti uredio pravila svog reda, lazarista (Misijska družba, Congregatio missionis), koja su tiskana u Parizu 1658. godine, pod nazivom: Regulae seu Constitutiones communes Congregationis missionis.
Vrijedi čitati ta pravila, jer sadrže mnogo korisnih pouka koje bi mogle pomoći i drugim crkvenim redovima, pa i laicima.
Prvo želim istaknuti jednu pouku i pravilo koje stoji odmah na početku (cap. 2.) sa svrhom da raščisti odnos kršćana prema svijetu i njegovoj "pameti". Ovo je pravilo važno jer se, nažalost, mnogi danas povode za varljivim trendovima svijeta umjesto da svoj život urede prema nepogrešivom nauku Crkve:
"Ante omnia, stabilire se in hac Veritate singuli conabuntur: doctrinam Christi nunquam posse fallere, quae vero est mundi, semper esse fallacem; cum ipsemet Christus affirmet hanc esse similem domui aedificatae super arenam, suam vero comparari aedificio fundato supra firmam petram. Idcirco, Congregatio semper iuxta ipsius Christi, nunquam vero mundi documenta, agere profitebitur. Ut autem id praestet, ea maxime quae sequuntur, observabit. Cum Christus dixerit: 'Quaerite primum Regnum Dei et iustitiam eius et haec omnia adiicientur vobis' (Matth. 6, 33), unusquisque spiritualia temporalibus, salutem animae corporis sanitati, gloriam Dei mundi vanitati anteferre conabitur. Quinetiam inopiam, infamiam, cruciatus, ipsamque mortem sibi magis, cum b. Paulo eligere statuet, quam separari a charitate Christi (Rom. 8, 35)."
("Prije svega, svi će se nastojati učvrstiti u ovoj Istini: da nauk Kristov nikada ne može prevariti, a nauk koji je od svijeta, uvijek je varljiv, jer je sam Krist potvrdio da je taj sličan kući sagrađenoj na pijesku, a svoj nauk je usporedio građevini na čvrstoj stijeni. Zbog toga će se Družba uvijek očitovati da postupa po uputama samoga Krista, a nikada onima od svijeta. A da to postigne, držat će se najviše onoga što slijedi. Kako je Krist rekao: 'Tražite najprije Kraljevstvo Božje i njegovu pravdu i sve ovo bit će vam nadodano' (Mt 6, 33), svatko će nastojati da stavi duhovno ispred vremenitog, spasenje duše ispred tjelesnog zdravlja, slavu Božju ispred ispraznosti svijeta. Štoviše, odlučit će zajedno s bl. Pavlom prije izabrati oskudicu, pogrdu, mučenje i samu smrt, nego da bude odvojen od ljubavi Kristove (Rim 8, 35). ")
A nešto kasnije, nastavlja se ista misao ovim riječima:
"Cum Christus dixerit: 'Qui vult venire post me, abneget semetipsum et tollat crucem suam quotidie' (Luc. 9, 23). Et b. Paulus in eodem spiritu adiunxerit: 'Si secundum carnem vixeritis, moriemini: si autem spiritu facta carnis mortificaveritis, vivetis' (Rom. 8, 13). Unusquisque in assiduam scilicet propriae voluntatis, propriique iudicii abnegationem sensuum quoque omnium mortificationem incumbere studebit. Immoderato pariter in propinquos amori omnes renunciabunt, iuxta consilium Christi e numero discipulorum suorum eos excludentis qui non oderint patrem et matrem, fratres et sorores (Luc. 14, 26); centumplumque nunc in hoc mundo et in altero vitam aeternam promittentis, si eos propter Evangelium reliquerint (Marc. 10, 29-30). Quibus ostenditur quantum christianae perfectioni impedimentum sint caro et sanguis."
("Kako je Krist rekao: 'Tko želi ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka danomice uzima križ svoj' (Lk 9, 23). I bl. Pavao u istom duhu dodaje: 'Ako živite po tijelu, umrijet ćete, a ako duhom mrtvite tjelesna djela, živjet ćete' (Rim 8, 13). Svatko će, dakle, neprekidno nastojati oko odricanja od vlastite volje i vlastitog suda, te oko mrtvljenja svih sjetila. Jednako tako, svi će se odreći neumjerene ljubavi prema bližnjima, po savjetu Kristovom koji je isključio iz broja svojih učenika one koji ne mrze oca i majku, braću i sestre (Lk 14, 26) i obećao im stostruko već na ovom svijetu i na drugom vječni život, ako ih ostave radi Evanđelja (Mk 10, 30). Čime se pokazuje kolika je prepreka kršćanskom savršenstvu: put i krv.")
Zastao bih malo ovdje. Razmislimo malo o tim riječima. Koliki su samo zbog pretjerane ljubavi i obzira prema rodbini odustali od duhovnog zvanja? Kolika su dobra djela propuštena samo zbog obzira prema ljudima? A također, koliki su naučili činiti zlo gledajući grešan život i loše primjere svojih roditelja i drugih bliskih osoba?
Ili, pogledajte mlade koje loše društvo navodi na grijeh... Čine grijeh samo da bi bili prihvaćeni od takvih "prijatelja".
Katolički nauk nas uči da Gospodina Boga moramo ljubiti više nego bilo kojeg čovjeka. Bližnje moramo ljubiti kao same sebe, ali Boga moramo ljubiti više nego bližnje i više nego sebe - i više nego bilo što drugo na ovom svijetu.
To jasno govorimo u Činu vjere, ufanja i ljubavi.
Sljedeće što bih istaknuo iz regule jest naglasak na štovanju Presvete Euharistije i misne žrtve:
"Ideo nihil erit nobis commendatius, quam ut erga hoc sacramentum et sacrificium, honorem debitum exhibeamus. Quinetiam mente sollicita satagamus, ut ei ab omnibus idem honor et reverentia reddatur. Id quod praestare pro viribus nitemur, praesertim impediendo, quoad fieri poterit, ne circa illud quicquam irreverenter agatur aut dicitur, et sedulo alios docendo, quid de hoc tanto Mysterio credere et quomodo debeant illud honorari."
("Stoga ništa neće biti preporučljivije, nego da prema tom sakramentu i žrtvi iskazujemo dužnu čast. Štoviše, da se također brižno trudimo da mu svi iskazuju istu čast i štovanje. To ćemo nastojati koliko možemo, osobito sprječavajući, koliko je moguće, da se oko njega ništa nedostojno ne čini ili govori; i pažljivo poučavajući druge što o tom tolikom Otajstvu trebaju vjerovati i kako ga trebaju štovati.")
Regula donosi i upozorenje o opasnosti novotarija:
"Quandoquidem novae aut particulares opiniones plerumque nocent et suis authoribus et sectatoribus, cavebunt omnes et singuli ab huiusmodi novitate et particularitate, imo semper in doctrina, in dictis et in scriptis, quoad fieri poterit, convenient, ita ut iuxta Apostolum, omnes idem sapere et sentire (1. Cor. 1, 10) ac etiam idem dicere possimus."
("Budući da nova ili partikularna mišljenja ponajviše štete i svojim autorima i sljedbenicima, neka se čuvaju svi i svaki od ovakovih novosti i partikularnosti; štoviše, neka se uvijek slažu, koliko mogu, u nauku, u onome što govore i onome što pišu, tako da možemo, prema Apostolu, svi isto misliti i osjećati (1 Kor 1, 10) i također isto govoriti.")
A protiv opasnosti novotarija, najbolji je lijek držanje starih pravila:
"Omnes singulari colent veneratione et amore regulas, seu constitutiones nostras, etiam quae inter ipsos non tanti viderentur momenti; eas omnes spectantes, ut media nobis a Deo ipso tradita ad perfectionem vocationi nostrae congruentem, acquirendam et consequenter animae salutem facilius utiliusque operandam. Quapropter ferventia et generosa saepe concipient desideria illas fideliter observandi. Quod si quae intellectui aut sensui nostro repugnent, in iis continuo nosmetipsos superare ac naturam vincere conabimur recogitantes, iuxta verba Christi, 'Regnum coelorum vim pati et violentes rapere illud' (Matth. 11, 12)."
("Neka svi osobitim štovanjem i ljubavlju poštuju naše regule ili konstitucije, također i one za koje sami smatraju da nisu toliko važne: sve ih trebaju gledati kao sredstva koja su nam predana od samoga Boga za postizanje savršenstva koje dolikuje našem zvanju, i posljedično za lakše i korisnije ostvarenje spasenja duše. Zbog toga njihovo vjerno obdržavanje često potiče gorljive i velikodušne težnje. A ako se kojima opire naš razum ili osjetila, u njima ćemo nastojati postojano nadvladavati sami sebe i pobjeđivati svoju narav, razmišljajući, prema riječima Kristovim, 'Kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe' (Mt 11, 12).")
Da. Teško je držati se određenih pravila: svaki dan - cijeli dan. No, sv. Vinko Paulski daje vam u tome najljepši poticaj: "si illas servaveritis, ipsae vos servabunt" ("ako ih budete obdržavali, ona će vas održati"). Ako budete čuvali pravila, ona će vas očuvati.
Nema komentara:
Objavi komentar