8. svibnja tradicionalno se slavi blagdan ukazanja sv. Mihaela Arkanđela. To je jedan od onih blagdana koji su početkom 1960-ih uklonjeni iz općeg kalendara s objašnjenjem da nije potrebno dva puta u godini slaviti isti blagdan.
Naime, u rimskom se obredu stoljećima pojedini važni sveci ili događaji obilježavaju s dva blagdana, na primjer: dva blagdana Katedre sv. Petra (18. siječnja i 22. veljače), dva blagdana sv. Stjepana (26. prosinca i 3. kolovoza), dva blagdana sv. Križa (3. svibnja i 14. rujna), dva blagdana Sedam žalosti Blažene Djevice Marije (petak u I. tjednu Muke i 15. rujna), dva blagdana sv. Ivana Evanđelista (27. prosinca i 6. svibnja), dva blagdana sv. Mihaela Arkanđela (8. svibnja i 29. rujna).
Iako, naravno, u većini ovih slučajeva nije riječ o istim blagdanima, mise su im vrlo slične, često gotovo identične. To je iz nekog razloga smetalo reformatorima iz 1960-ih, koji su htjeli ukinuti ta "dupliciranja blagdana". Pritom se uopće nisu obazirali na činjenicu da su se ti blagdani slavili stoljećima i da su im posvećene mnoge crkve diljem katoličkog svijeta. Izgleda da revolucionare uopće nije brinulo da bi mnoge crkve tako mogle ostati bez svog titulara (npr. crkva Našašća sv. Križa u Vodicama).
No, treba naglasiti da i prema Misalu iz 1962. postoji mogućnost da slavite blagdan ukazanja sv. Mihaela 8. svibnja (i većinu drugih gore spomenutih blagdana), kao misu "pro aliquibus locis" na kraju Misala.
Međutim, danas neću govoriti o misnim molitvama, nego o časoslovu blagdana ukazanja sv. Mihaela, koji donosi neke vrlo važne pouke za život svakog katolika.
Obratite pozornost na treću antifonu:
"Archangele Michael, constitui te principem super omnes animas suscipiendas, alleluja."("Arkanđele Mihaele, postavio sam te poglavarom nad svim dušama koje imaju biti primljene [u raj], aleluja.")
Vratit ćemo se na tu antifonu malo kasnije, ali prvo trebamo pogledati što nam kažu čitanja u II. noćnici.
IV. čitanje govori o razlogu nastanka blagdana ukazanja sv. Mihaela Arkanđela:
"Beatum Michaelem Archangelum saepius hominibus apparuisse, et sacrorum Librorum auctoritate et veteri Sanctorum traditione comprobatur. Quam ob rem multis in locis facti memoria celebratur. Eum, ut olim synagoga Judaeorum, sic nunc custodem et patronum Dei veneratur Ecclesia. Gelasio autem primo, Pontifice maximo, in Apulia in vertice Gargani montis, ad cujus radices incolunt Sipontini, Archangeli Michaelis fuit illustris apparitio."("Blaženi Mihael Arkanđeo često se ukazivao ljudima, što potvrđuje i autoritet Svetoga pisma i drevna predaja svetaca. Iz tog se razloga u mnogim mjestima slavi njihov spomen. Njega, kao što je to nekada činila židovska Sinagoga, tako danas štuje Crkva Božja kao svog čuvara i zaštitnika. A u vrijeme vrhovnog svećenika Gelazija I., u Apuliji, na vrhu planine Gargano, čije podnožje naseljavaju Sipontinci, dogodilo se slavno ukazanje Arkanđela Mihaela.")
Izdvojio bih ovu rečenicu:
"Eum, ut olim synagoga Judaeorum, sic nunc custodem et patronum Dei veneratur Ecclesia."("Njega, kao što je to nekada činila židovska Sinagoga, tako danas štuje Crkva Božja kao svog čuvara i zaštitnika.")
Dakle, kao što je sv. Mihael Arkanđeo imao posebnu zadaću da čuva starozavjetni izabrani narod, tako je nakon Kristova dolaska dobio posebnu zadaću da čuva novi izabrani narod: Crkvu.
Pretkoncilski teolozi ovo su izričito isticali, navodeći kao jedan od argumenata i razna mjesta u liturgiji.
Tako prof. Stjepan Bakšić piše u svom teološkom udžbeniku Bog Stvoritelj (I. svezak, Zagreb 1946., str. 490.-491.):
"Kat. Crkva došla je na mjesto sinagoge, pak joj stoga pripadaju sve povlastice izabranog naroda. Ona stoga imade i svoga anđela čuvara. Zaštitništvo općenite Crkve povjereno je sv. Mihaelu arkanđelu.Da je tako, dokazuju bogoslovi:a) odatle, što je ovaj anđeo, bio zaštitnik sinagoge (Dan 10, 21; Otkr 12, 7; Jud 9)b) iz raznih objava ovog anđela (Martirolog. 8 Maii.; Baronius, Annal. a. 493 n. 42)c) iz uvjerenja Crkve, koje se očituje u svetkovini i časoslovu 29. rujna. Sv. Toma o tom kaže: 'ona služba (braniti Crkvu) pripada u prvom redu jednom arkanđelu, t. j. Mihaelu, koji je knez Crkve, kao što je bio sinagoge'.Zato je papa Leo XIII. zapovjedio da svećenici iza sv. mise ovako mole: 'Sveti Mihaele, arkanđele, brani nas u boju, od pakosti i zasjeda đavolovih budi zaklon; neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo. I ti, vojvodo vojske nebeske, sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na upropašćivanje duša, božanskom krepošću u pakao porini'."
Treba dobro zapamtiti riječi teologa: Katolička Crkva došla je na mjesto starozavjetne sinagoge, pa joj stoga pripadaju sve povlastice izabranog naroda. Katolička Crkva je novi izabrani narod.
A pripadnost tom novom izabranom narodu ne određuje više podrijetlo po krvi (kao što je to bilo kod starog izabranog naroda), nego krštenje, ispovijedanje prave vjere i podložnost zakonitim crkvenim poglavarima.
Već sam o tome pisao na ovom blogu, ali to vrijedi opet ponoviti. Kad god se u liturgiji - u antifonama i psalmima - koriste riječi "Izrael", "Jeruzalem", "Sion": misli se na Katoličku Crkvu, a ne na Židove.
Na primjer, kad se u psalmu 128. govori:
"Saepe expugnaverunt me a juventute mea, dicat nunc Israel. Saepe expugnaverunt me a juventute mea: etenim non potuerunt mihi."("Često su me napadali od moje mladosti, neka sada kaže Izrael. Često su me napadali od moje mladosti: ali me nisu mogli nadvladati.")
...misli se na borbu Crkve s njezinim neprijateljima.
Ili, primjerice, kad se u psalmu 147. govori: "Lauda, Jerusalem, Dominum: lauda Deum tuum, Sion" ("Hvali, Jeruzaleme, Gospodina; hvali Boga svojega, Sione"), poziva se Crkva da slavi Gospodina.
Na kraju istog psalma govori se:
"Qui annuntiat verbum suum Jacob: justitias, et judicia sua Israel. Non fecit taliter omni nationi: et judicia sua non manifestavit eis."("Koji naviješta svoju riječ Jakovu: pravde i sudove svoje Izraelu. Nije tako učinio svakom narodu: i svoje im sudove nije očitovao.")
Iz toga možemo vidjeti da je Bog objavio svoju istinu samo Crkvi, a ne budistima, hinduistima, protestantima, muhamedancima i ostalim lažnim religijama.
No, vratimo se na blagdan ukazanja sv. Mihaela.
Napomenuo sam gore da obratite posebnu pozornost na treću antifonu u Hvalama i Večernjoj:
"Archangele Michael, constitui te principem super omnes animas suscipiendas, alleluja."("Arkanđele Mihaele, postavio sam te poglavarom nad svim dušama koje imaju biti primljene [u raj], aleluja.")
Ovdje se vidi još jedna velika i važna uloga sv. Mihaela Arkanđela.
Prof. Bakšić o tome govori na navedenom mjestu:
"Time je također u vezi, što se on u liturgiji naziva ψυχοπόμπος - koji vodi ili prati duše, constitutus super omnes animas suscipiendas (officium, 3. Antiph. Laud.). Stoga se u prikazanju kod mrtvačke mise kaže: Signifer sanctus Michael repraesentet eas in lucem sanctam..."
Očito je stoga koliko je svakome od nas potrebno da ponovno probudimo štovanje sv. Mihaela Arkanđela, koji prati i čuva svetu Crkvu, te vodi kršćanske duše u raj.
Nema komentara:
Objavi komentar