utorak, 3. svibnja 2022.

Blagdan zaštite sv. Josipa

 

Prije liturgijskih reformi iz 1955. godine, u srijedu nakon II. nedjelje po Uskrsu slavio se blagdan Zaštite sv. Josipa. Taj je blagdan posebno isticao ulogu sv. Josipa kao zaštitnika sveopće Crkve.

Dok prvi blagdan sv. Josipa (19. ožujka) više naglašava ulogu sv. Josipa kao Zaručnika Blažene Djevice Marije i glave Svete Obitelji, ovaj drugi blagdan isticao je zaštitu sv. Josipa nad Crkvom, koja se osobito u doba europskih revolucija našla pod sve većim napadima neprijatelja vjere.
 
U pozadini nastanka blagdana je proglašenje sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve od strane pape bl. Pija IX. nakon brojnih molbi kardinala i biskupa izraženih na Prvom vatikanskom koncilu.
 
Za razumijevanje povijesnog konteksta, navodim riječi prof. Stjepana Bakšića u knjizi Sv. Josip - Katoličko bogoslovlje o svrhunaravnom dostojanstvu i štovanju sv. Josipa iz 1939. godine (str. 73.-74.):
"No u ovu svrhu, da se naime odredi, vrijednost i veličina religioznog štovanja sv. Josipa, potrebno je još nešto spomenuti i objasniti. Naime, da je sv. Josip zaštitnik sv. Crkve i da je takvim od pape Pija IX. svečano proglašen. To se je zbilo dekretom 'Quemadmodum Deus', koji je izdao ovaj veliki štovalac sv. Josipa preko kongregacije obreda dne 8. decembra god. 1870. I dao svečano proglasiti u svim rimskim crkvama. Na ovaj se dekret isti papa vraća u apostolskom pismu 'Inclytum Patriarcham B. Joseph' dne 7. Jula god. 1871. Papa je u ovom pismu s priznanjem i odobravanjem spomenuo promicanje štovanja sv. Josipa sa strane svojih predšasnika. Upućuje zatim na svoje napore u tom pogledu, a napose spominje proglašenje sv. Josipa zaštitnikom Crkve. Naglasivši iza toga značenje ovog protektorata sv. Otac se brine za dostojno liturgijsko poštovanje sv. Josipa na temelju ove odlike te kaže: 'I mi sami, nakon što smo po nedokučljivoj odluci Božjoj podignuti na uzvišenu Petrovu stolicu, potaknuti primjerom slavnih naših predšasnika i posebnom pobožnošću, kojom smo od djetinjstva prožeti prema istom svetom patriarhi, proširili smo dekretom od 10. septembra 1847. velikim veseljem svoje duše svetkovinu njegova zaštitništva kao svetkovinu drugog reda na svu Crkvu što se već na više mjesta snagom posebne povlastice ove svete Stolice slavi. Ali u ovo posljednje doba, u kojem je strašan i oduran rat navješten protiv Kristove Crkve, tako je porasla pobožnost vjernika prema sv. Josipu i tako se razvila, da su sa sviju strana došle k nama bezbrojne i pretople molbe, koje su nedavno, dok je zasijedao sveti ekumenski vatikanski koncil, bile obnovljene od skupa sviju vjernika, a što je najvažnije, od premnogih od časne naše braće s. r. c. kardinala i biskupa, i kojima su silno molili, da proglasimo sv. Josipa zaštitnikom katoličke crkve, nebi li u žalosnim ovim vremenima za odstranjenje sviju zala, koja nas sa sviju strana ušle, uspješnije izmolili milosrđe Božje zaslugama i zagovorom sv. Josipa. Mi dakle ganuti ovim molbama, zazvavši Božje rasvjetljenje, držali smo, da moramo udovoljiti tako pobožnim molbama te smo posebnim dekretom naše kongregacije svetih obreda, za koji smo naložili, da se u našim patriarhalnim bazilikama vatikanskoj, lateranskoj i sv. Liberija na dan 8. decembra prošle godine 1870. Bezgrešnog začeća njegove zaručnice objavi, svečano proglasili istog svetog patriarhu Josipa, zaštitnikom katoličke Crkve...' (L. c.). I sada slijede razne odredbe za liturgijsko štovanje sv. Josipa. Sve te odredbe zajedno uzete, daju sv. Josipu u liturgiji prvo mjesto iza njegove zaručnice Majke Božje."

 
U činjenici da je sv. Josip imao dva blagdana I. razreda, pretkoncilski teolozi vidjeli su priznanje Crkve o posebnoj uzvišenosti sv. Josipa u usporedbi s drugim svecima.
Tako prof. Bakšić piše u spomenutoj knjizi (str. 81.):
"No sv. Josipa štuje Crkva još jednom svečanom svetkovinom. To je Zaštita sv. Josipa (patrocinium s. Joseph). Pio XI. pridigao je tu svetkovinu na svetkovinu I-reda s osminom (duplex I. classis cum octava) i propisao ju za cijelu Crkvu. Izuzevši bl. Djevicu Mariju nemamo ni jednog sveca, koji bi imao dvije svetkovine I. reda (duplex I. classis). Tako se evo i po ovim dvijema svetkovinama ukazuje sv. Josip odijeljen i dignut nad sve ostale svece."

 

I sam pogled na ovaj blagdan u Rimskom misalu pokazuje vam s kakvim se pouzdanjem cijela Crkva utječe zaštiti sv. Josipa.




 
Glavna tema misnih antifona je upravo tema zaštite, obrane...Tako ulazna pjesma govori:
"Adjutor et protector noster est Dominus: in eo laetabitur cor nostrum, et in nomine sancto ejus speravimus, alleluja, alleluja. Ps. 79, 2 Qui regis Israël, intende: qui deducis, velut ovem, Joseph.
Glória Patri. Adjutor."

("Pomoćnik i zaštitnik naš je Gospodin: u njemu će se radovati srce naše, i uzdali smo se u njegovo sveto ime, aleluja, aleluja. Ps 79, 2 Čuj, vladaru Izraelov, koji vodiš Josipovo pleme kao stado.
Slava Ocu... Pomoćnik...")
 
Prikazna pjesma govoreći o Jeruzalemu, dakako, misli na svetu Crkvu:
"Lauda, Jerusalem, Dominum: quoniam confortavit seras portarum tuarum, benedixit filiis tuis in te, alleluja, alleluja."

("Hvali, Jeruzaleme, Gospodina, jer je utvrdio prijevornica vrata tvojih; blagoslovio je sinove tvoje u tebi, aleluja, aleluja.")

Razlika između dva blagdana sv. Josipa dobro se vidi u zbornim molitvama. Naime, zborna molitva prvog blagdana - 19. ožujka -  glasi:
"Sanctissimae Genetricis tuae Sponsi, quaesumus, Domine, meritis adjuvemur: ut, quod possibilitas nostra non obtinet, ejus nobis intercessione donetur: Qui vivis..."

("Molimo, Gospodine, da nam pomognu zasluge Zaručnika presvete tvoje Majke, te njegovim zagovorom zadobijemo što ne možemo postići svojom slabošću: Koji živiš...")

A zborna molitva blagdana zaštite sv. Josipa je ona ista koja se moli na kraju Litanija sv. Josipa:
"Deus, qui ineffabili providentia beatum Joseph sanctissimae Genitricis tuae sponsum eligere dignatus es: praesta, quaesumus; ut quem protectorem veneramur in terris, intercessorem habere mereamur in caelis: Qui vivis..."

("Bože, koji si se neiskazanom providnošću udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj, molimo, da koga kao zaštitnika častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš...")
 
Na kraju vas želim podsjetiti i na molitvu za zaštitu sv. Josipa. Evo, jedan primjer iz molitvenika Srce Isusovo - spasenje naše iz 1946. godine.
 



 
 
 

Nema komentara:

Objavi komentar