Pepelnica u starom zagrebačkom obredu

Obred pepeljenja i pjesma "Immutemur habitu" u Zagrebačkom misalu iz 1511. god.

I ove godine ulazak u korizmu započeli smo postom i pepeljenjem na Čistu srijedu. Naš će korizmeni hod trajati idućih mjesec i pol, čime se pripremamo za vrhunac crkvene godine u Velikom tjednu i vazmenom trodnevlju.

Kako bismo u sebi lakše probudili korizmeno raspoloženje, pogledajmo malo neke specifičnosti običaja Čiste srijede u nekadašnjem zagrebačkom obredu, kako je sadržan u Zagrebačom misalu iz 1511. i Zagrebačkom brevijaru iz 1484. godine. Liturgijska tradicija nekada veoma prostrane Zagrebačke biskupije (koja je na svom vrhuncu obuhvaćala gotovo čitavu sjevernu Hrvatsku), pokazuje jedan izrazito srednjoeuropski stil, dakako, s mnogim našim lokalnim karakteristikama. Podsjetimo da je zagrebački obred nekada bio na snazi diljem Zagrebačke biskupije, a kasnije se zadržao samo u zagrebačkoj prvostolnici, sve do 1794. godine.


Počnimo sa Zagrebačkim brevijarom iz 1484.
Po tom su se brevijaru svakodnevno molili kanonski časovi u Zagrebačkoj katedrali, što je bila glavna obveza kanonika i prebendara. Znamo po zapisima Baltazara Adama Krčelića da su kasnije u tom svečanom pjevanju časoslova sudjelovali i bogoslovi.

Zanimljivost je starih brevijara (kao, uostalom, i starih misala) što u svojim rubrikama često sadrže detaljna objašnjenja značenja pojedinih blagdana, obreda i običaja.

Tako i Zagrebački brevijar na početku oficija Čiste srijede daje zanimljiva objašnjenja o značenju tog dana:

"Quarta feria post Dominicam quinquagesimae vocatur communiter dies cineris pro eo quod ipsa die in signum humilitatis cineres nostris capitibus inponuntur, vocatur etiam XLa quarta in capite ieiunii pro eo quod de hac die ieiunium XLae incipimus: quod quidem ieiunium Dominus noster Iesus Christus instituit, et suo consecravit ieiunio, prout in hymnis Ex more et Clarum decus exprimitur. Quantum vero sit praemium ieiunii in praefatione quadragesimali non tacetur, cum dicitur: 'Qui corporali ieiunio vitia comprimis, mentem elevas, virtutem largiris et praemia'..."

("Četvrta ferija [srijeda] od Nedjelje pedesetnice uobičajeno se naziva danom pepela, zato što se na taj dan, u znak poniznosti, na naše glave stavlja pepeo; naziva se također 40. i četvrta na vrhu posta, zato što od tog dana počinjemo post Četrdesetnice: a taj je post ustanovio Gospodin naš Isus Krist, i posvetio svojim postom, kao što se izražava u himnima Ex more i Clarum decus. A kolika je nagrada za post, ne šuti se u korizmenom predslovlju, budući da se kaže: 'Koji tjelesnim postom suzbijaš opačine, uzdižeš dušu, daješ krepost i nagrade'...")

Nakon toga, rubrika brevijara govori detaljnije o pravilima korizmenog posta:

"Sciendum autem est quod ieiunium inquantum pertinet ad necessitatem cohibitionis peccati vel satisfactionis, ut ad mentis elevationem ad spiritualia cadit sub praecepto iurispositivi; quod ab Ecclesia ita est institutum. Transgredientes igitur huiusmodi praecepti aetatis XXunius annorum et ultra, peccant mortaliter. Excusant tamen de tali peccato in hac parte graves labores subeuntes in quocumque licito et honesto, et alias iustas causas habentes, per quod constet eos non posse ieiunare absque deterioratione notabili vel corporali periculo."

("Treba, naime, znati da post, ukoliko spada u nužnost za obuzdavanje grijeha ili za zadovoljštinu, kao za uzdignuće uma na duhovne stvari, spada pod zapovijed naravnog zakona. Ali, u dijelu što spada na određivanje tipa i načina posta, spada pod zapovijed važećega prava, koje je od Crkve tako ustanovljeno. Kršitelji stoga ove zapovijedi od 21 godine i više, smrtno griješe. No, ispričavaju se od tog grijeha, u ovom dijelu, oni koji obavljaju teške poslove u bilo čemu dopuštenom i časnom, i oni koji imaju druge pravedne razloge, pod čime se misli da oni ne mogu postiti bez velikog narušavanja [zdravlja] ili tjelesne opasnosti.")

Zagrebački brevijar iz 1484. god., str. 289.

Kao što možete vidjeti, čitanja u matutinu uzeta su iz propovijedi sv. Severina biskupa, za razliku od Rimskog brevijara sv. Pija V. gdje se na Čistu srijedu čita iz propovijedi sv. Augustina (De Sermone Domini in monte).

No, ono što je najzanimljivije u korizmenom oficiju Zagrebačkog brevijara su molitve za razne potrebe, koje se klečeći mole na kraju svakog časa. U tim se molitvama moli za Crkvu, papu, biskupa, kralja, za "cijeli katolički puk" ("pro cuncto populo catholico"), za putnike, pokornike, bolesnike, patnike, zarobljenike, za pokojne itd.
To je odraz onog poziva sv. Pavla u I. poslanici Timoteju:

"Molim, dakle, prije svega da se čine prošnje, molitve, zagovori i zahvaljivanja za sve ljude: za kraljeve i sve koje su na vlasti, da provodimo tih i miran život u svakoj pobožnosti i čistoći." (1 Tim 2, 1-2)

Pogledajmo kako je to provedeno u Zagrebačkom brevijaru. Nakon zadnje antifone u času, klekne se, i prvo moli: "Kyrie, eleison. Christe, eleison. Kyrie, eleison."
Zatim Pater noster, tiho do Et ne nos inducas in tentationem. Zatim slijede molitve za razne potrebe. I to za svaku potrebu po jedan stih psalma...

"Oremus pro Ecclesia sancta Dei. Exurgat Deus et dissipentur inimici eius: et fugiant qui oderunt eum a facie eius.
Pro omni gradu Ecclesiae. Sacerdotes tui induantur iusticiam et sancti tui.
Pro pace et unitate Ecclesiae. Fiat pax in virtute tua et abundantia in turribus tuis.
Pro apostolico nostro. Beatus qui intelligit super egenum et pauperem, in die mala liberabit eum Dominus.
Pro pastore nostro. Dominus conservet eum et omnes sibi comissos.
Pro rege nostro. Domine, salvum fac regem. Et exaudi nos in die quo invocaverimus te.
Pro cuncto populo catholico. Salvum fac populum tuum, Domine, et benedic haereditati tuae, et rege eos et extolle illos usque in aeternum."

("Molimo za svetu Crkvu Božju. Neka ustane Bog i neka se razaspu neprijatelji njegovi: i neka pobjegnu od lica njegova svi koji ga mrze. [Psal. 67.]
Za sve stupnjeve časti Crkve. Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, a sveti tvoji nek radosno kliču. [Psal. 131, 9]
Za mir i jedinstvo Crkve. Neka bude mir u tvojoj snazi i obilje u tvrđavama tvojim. [Psal. 121, 7]
Za našeg apostolskog poglavara. Blažen onaj koji razumije potrebnoga i siromaha, u zao dan izbavit će ga Gospodin. [Psal. 40.]
Za našega pastira. Neka ga Gospodin sačuva i sve koji su mu povjereni.
Za kralja našega. Gospodine, spasi kralja. I usliši nas u dan u koji te zazovemo. [Psal. 19, 9]
Za sav katolički puk. Spasi svoj narod, Gospodine, i blagoslovi svoju baštinu. I vladaj njima i uzdigni ih uvijeke [Psal. 27, 9].") 

Još dolaze molitve za odsutnu braću, za putnike, moreplovce, pokornike i zatvorenike, za sve koji nam dobro čine, za plodove zemlje, za bolesnike i za vjerne mrtve.

Zagrebački brevijar, str. 291.

Nakon toga slijede molitve za oproštenje grijeha, pokorničke molitve uobičajene za korizmu. Eto,to bi bilo dovoljno da dobijemo neki dojam kako je izgledala korizmena "atmosfera" u zagrebačkom časoslovu. Dakako, za iscrpan pregled trebalo bi puno više vremena i prostora.


No, okrenimo se sada glavnom središtu Pepelnice. Pogledajmo sam obred pepeljenja, kako ga donosi Zagrebački misal iz 1511.

Prvo je zanimljivo spomenuti da se obred obavljao u crnom ruhu, a ne u ljubičastom kao danas. Pri tome imajmo na umu da se u stara vremena crna boja često upotrebljavala u pokorničko vrijeme crkvene godine. Tako, primjerice, papa Inocent III. (1198.-1216.) piše u svom znamenitom djelu De sacro altaris mysterio (lib. I., cap. 64.):

"Nigris autem indumentis utendum est in die afflictionis et abstinentiae, pro peccatis et pro defunctis. Ab adventu scilicet usque ad Natalis vigiliam, et a Septuagesima usque ad sabbatum Paschae. Sponsa quippe dixit in Canticis: 'Nigra sum sed formosa, filiae Ierusalem, sicut tabernacula Cedar, sicut pellis Salomonis. Nolite me consyderare, quod fusca sim, quia decoloravit me sol' (Cant. 1, 4-5). In Innocentum autem die, quidam nigris, alii vero rubeis indumentis utendum esse contendunt."

("Crnim, naime, ruhom treba se služiti u dane patnje i uzdržavanja, za grijehe i za pokojne. Od došašća, dakako, pa sve do vigilije Božića, i od Sedamdesetnice sve do subote Uskrsa. Zaručnica je, naime, rekla u Pjesmama: 'Crna sam, ali krasna, kćeri jeruzalemske, kao šatori cedarski, kao zavjese Salomonove. Ne gledajte što sam crnomanjasta, jer me je sunce obojalo' (Pj 1, 4-5). A na dan Nevine dječice, neki tvrde da treba koristiti crno, a drugi crveno ruho.")

Papa Inocent III. također spominje i ljubičastu boju, koja može zamijeniti crnu. No, općenito govoreći, što se tiče liturgijskih boja: tu je definitivna pravila dao tek sv. Pio V. sa Rimskim misalom iz 1570. god., čime je okončana dotadašnja lokalna raznolikost i neujednačenost.


Početak obreda Čiste srijede, rubrika Zagrebačkog misala određuje ovako:

"...officians indutus cappa nigra procedat cum ministris ad altare maius legendo psalmos poenitentiales terminando quaemlibet cum Gloria Patri. Quibus finitis, sequitur antiphona: 'Ne reminiscaris, Domine, delicta nostra vel parentum nostrorom, neque vindictam sumas de peccatis nostris.'
Kyrie, eleison. Christe, eleison. Kyrie, eleison.
Pater noster. Et ne nos inducas in tentationem. [Sed libera nos a malo.]
V. Salvos fac servos tuos et ancillas tuas.
R. Domine Deus, sperantes in te.
V. Mitte eis, Domine, auxilium de sancto.
R. Et de Syon tuere eos.
V. Esto eis, Domine, turris fortitudinis.
R. A facie inimici.
V. Domine, exaudi orationem meam.
R. Et clamor meus ad te veniat.
V. Dominus vobiscum.
R. Et cum spiritu tuo.
Oremus.
Exaudi, Domine, preces nostras et confitentium tibi parce peccatis, ut quos conscientiae reatus accusat, indulgentia tuae pietatis absolvat. Per Dominum..."

("...služitelj odjeven u crni plašt pristupa glavnom oltaru s poslužnicima, čitajući pokorničke psalme i završavajući svaki od njih sa Slava Ocu. Kad to dovrše, slijedi antifona: 'Ne spominji se, Gospodine, prijestupa naših ni prijestupa naših otaca, i ne osvećuj se grijesima našim.'
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Oče naš. [tiho do] I ne uvedi nas u napast. [Nego izbavi nas od zla.]
V. Spasi sluge svoje i službenice svoje.
R. Gospodine Bože, koji se ufaju te.
V. Pošalji im, Gospodine, pomoć iz svetišta.
R. I brani ih sa Siona.
V. Budi im, Gospodine, tvrđava jakosti.
R. Protiv lica neprijateljeva.
V. Gospodine, usliši molitvu moju.
R. I vapaj moj k tebi da dođe.
V. Gospodin s vama.
R. I s duhom tvojim.
Pomolimo se.
Usliši, Gospodine, molitve naše i onima koji ti se ispovijedaju oprosti grijehe, da one koje optužuje krivica savjesti, odriješi milostivost tvoje blagosti. Po Gospodinu...")

Zatim svećenik moli molitvu odrješenja:

"Dominus Iesus Christus, qui beato Petro Apostolo potestatem dedit ligandi atque solvendi; ipse vos absolvat ab omni vinculo delictorum, et quantum meae fragilitati permittitur, sitis absoluti ante tribunal eiusdem Domini nostri Iesu Christi ab omnibus peccatis et negligentiis vestris, habeatisque vitam aeternam et vivatis in saecula saeculorum. Amen."

("Gospodin Isus Krist, koji je blaženom Petru Apostolu dao vlast svezivanja i odrješivanja, neka vas on odriješi od svake sveze grijeha, i koliko je dopušteno mojoj slabosti, budite odriješeni pred sudom istoga Gospodina našega Isusa Krista od svih vaših grijeha i propusta, i imajte život vječni, i živite u vijeke vjekova. Amen.")

Kao što možete vidjeti, svećenik blagoslivlja pepeo na ovaj način:

V. Adiutorium nostrum in nomine Domini.
R. Qui fecit coelum et terram.
Oremus.
Exorcizo te cinis in nomine + Dei Pa + tris omnipotentis et + in nomine + Iesu Christi Filii eius et Spiritus + Sancti: qui te per ignem in favillam converti precepit, ut sicut iussione Dei, per sanctum famulum eius Moysen cinis vitulae in populo aspersus omnem congregationem Israel sanctificavit, ita et tu exorcizatus sis in nomine sanctae + Trinitatis, in terra et in cilicio aspersus in eis, qui scrutinia sunt habituri supstantes vel transituros diabolus non lateat: sed manefestent et expellant, ut puri et synceri inveniantur. Te autem petimus et rogamus, Pater omnipotens, aeterne Deus, ut sicut Ninivitarum populus ad praedicationem Ionae prophetae, misericordiam tuam exorando suorum veniam meruit consequi peccatorum, ita et hi qui ad tuam gratiam percipiendam venire desiderant, amputatis maculis carnalibus, per sacri baptismatis regenerationem suorum finem constituant vitiorum. Per Christum Dominum nostrum.

(V. Pomoć je naša u imenu Gospodina.
R. Koji je stvorio nebo i zemlju.
Pomolimo se.
Zaklinjem te, pepele, u ime + Boga Oca + svemogućega i + u ime + Isusa Krista Sina njegova i Duha + Svetoga: koji je odredio da budeš po ognju pretvoren u prah, da kao što je naredbom Božjom, po svetom sluzi njegovom Mojsiju, pepeo junice posipan po narodu, posvetio cijeli zbor Izraela, tako i ti budi zaklet u ime svetoga + Trojstva, posipan u zemlju i u kostrijet na one koji će proći ispitivanje, da im se dok podnose ili prolaze, ne prikriva đavao, nego da ga otkriju i protjeraju, da se nađu čistima i iskrenima. A tebe molimo i prosimo, Oče svemogući, vječni Bože, da kao što je narod Ninivljana na propovijed Jone Proroka, moleći tvoje milosrđe, zaslužio postići oproštenje grijeha, tako i ovi koji žele doći kako bi primili tvoju milost, uklonivši tjelesne ljage, po preporođenju svetoga krštenja okončaju svoje opačine. Po Kristu Gospodinu našemu.)

Slijede i druge molitve blagoslova pepela, koje su iste kao u Rimskom misalu sv. Pija V.:
"Omnipotens sempiterne Deus, parce metuentibus...";
"Deus, qui non mortem, sed poenitentiam desideras peccatorum..." itd.

Dovršivši blagoslov pepela, i poškropivši ga blagoslovljenom vodom, svećenik stavlja svima pepeo na glavu "od velikih sve do najmanjega" ("a maiore usque ad minimum"), uz riječi:

"Memento, homo, quia cinis et pulvis es, et in cinerem et pulverem reverteris."
("Sjeti se, čovječe, da si pepeo i prah, i da ćeš se vratiti u pepeo i prah.")

Primijetite da su ostale molitve iste ili vrlo slične kao u Rimskom misalu. Tako je zagrebački obred, unatoč svojim specifičnostima, ipak bio na "istoj liniji" kao i ostali obredi zapadne crkvene tradicije.