utorak, 9. svibnja 2017.

Sustavno, redovito, obavezno

Bilo je nekada uobičajeno da svećenik posveti barem neko vrijeme svakog dana klanjanju pred svetohraništem. Ponizno, u samoći i tihoj molitvi.
Nije to bila nikakva "meditacija", niti "relaksacija" i sl., nego dužnost i obveza klanjanja pred Stvoriteljem.

Onako kako je molio sv. Bonaventura:
"Domine, tu es quem debemus adorare, cui debemus servire. Tu es qui nos creasti; tu es qui nos redemisti."
("Gospodine, ti si komu smo se dužni klanjati, kome smo dužni služiti. Ti si onaj koji nas je stvorio, ti si koji nas je otkupio.")


Po pohodima Presvetom bili su poznati naši biskupi: Stadler, Mahnić i bl. A. Stepinac.

O biskupu Mahniću kaže njegov tajnik Bonefačić (budući splitski biskup):
"I biskup Mahnić, koji je nama svećenicima uopće bio u mnogom pogledu uzor i ogledalo za života, pa je to ostao i poslije smrti, bio je na osobiti način vir orationis, ali ne ore nego više mente et corde - a napose je bio gorljivi klanjalac Presvetog Sakramenta, bio je najvjerniji i najsavjesniji svećenik-klanjalac... [B]rzo su opazili Krčani da se novi biskup - što prije nije bio običaj - češće i po više puta tjedno navraća u stolnu crkvu koja je samo preko puta biskupske palače i da tamo ostaje duže vremena, po cio sat. Djeca kao djeca radoznala, dovikujući jedno drugomu: 'Il vescovo è dentro', povirivala su na vrata da bi vidjela što on u crkvi radi, pa opazivši kako on mirno poniknute glave kleči u koru ili pred oltarom Presvetoga; s prstom na usnama udaljavala su se. Svi su u Krku naskoro znali zašto biskup sam polazi u crkvu tako često i u razno doba i što tamo radi."

Krajem 19. stoljeća proširio se diljem katoličke Europe pokret svećenika-klanjatelja. I u Hrvatskoj su te ideje našle plodno tlo.
U Krčkoj je biskupiji biskup Mahnić 1900. god. osnovao Assotiatio sacerdotum adoratorum (Društvo svećenika klanjatelja).

Mahnić je pokrenuo list SS. Eucharistia, kao zajednički vjesnik hrvatskih i slovenskih svećenika klanjatelja.
Moto lista je bio na crkvenoslavenskom: Pridi cesarstvo tvoje euharistično.





Na kraju svakog broja donosile su se i zajedničke molitvene nakane za svećenike klanjatelje u rubrici: Preporuča se u molitve svećenika klanjalaca.
Zanimljivo je koju je molitvenu nakanu list preporučio svojim čitateljima 1904. (br. 8.): "za obraćenje mnogih grešnika te zabludjelih i otpalih svećenika; za svećenike u službi liberalaca i bezvjeraca".

Osim lista SS. Eucharistia, pokrenute su i druge novine koje su bile posvećene promicanju pobožnog klanjanja Presvetom Sakramentu.

U Zadru je 1908. počeo izlaziti Euharistični glasnik.
Na naslovnici je izričito isticano da je cilj klanjanja naknada za uvrede koje se grijesima nanose Gospodinu.





Zajednice svećenika-klanjatelja postojale su u različitim oblicima u Hrvatskoj sve do Drugoga svjetskog rata. Poslije rata sve je nekako zamrlo.

Početkom 1970-ih, mons. Čedomil Čekada je predlagao da se opet uvedu takve zajednice svećenika, koje bi imale dužnost klanjanja pred Presvetim: "Sustavno, redovito, obavezno".

Evo tog prijedloga iz teksta Svećenici-adoratori, 1971. god.
(iz knjige Za Crkvu, za papu: protiv modernizma i kontestacije, str. 39.-41.)











1 komentar:

  1. Modernistička (ne)vjera se najbolje vidi u arhitekturi novoizgrađenih "modernih crkava". U njima je redovito svetohranište gurnuto negdje u stranu, odvojeno od oltara. Čovjek ga ne može ni pronaći, a kamoli iskazati dostojno štovanje. Sve je zapravo u tim "modernim crkvama" postavljeno na način kao da namjerno žele što više umanjiti pobožnost puka. Sve je u njima nedostojno: od samog oblika građevine pa do apstraktne "umjetnosti" koja je zamijenila klasične kipove i slike.

    OdgovoriIzbriši