srijeda, 31. kolovoza 2016.

Očito je!



U starijim ispitima savjesti, sudjelovanje u nekatoličkim obredima navođeno je kao teški grijeh protiv Prve Božje zapovijedi.
Da! Vjernici koji bi upali u taj grijeh, to su morali reći na ispovijedi.
Danas pak takve grijehe nitko više niti ispovijeda, niti okajava. Čak štoviše pojedini prelati ustupaju crkve inovjercima da u njima vrše svoje obrede.

Zakonik kanonskog prava iz 1917. određivao je u kan. 2316. da onaj koji pomaže širenju krivovjerja na bilo koji način ili protivno kan. 1258. sudjeluje u krivovjerskim obredima, automatski pada pod sumnju za krivovjerje.

Nekatolički obredi nisu samo grijeh za katolike koji im prisustvuju/sudjeluju, već su grijeh samih tih inovjeraca koji ih vrše.

Sv. Toma Akvinski kaže da je očito da su nekatolički obredi grijeh sami po sebi. Toliko očito da to nije trebao ni dokazivati (Summa theologica, II-II, q. 10., a. 11., 1.):
"Manifestum est enim quod infideles in suis ritibus peccant eos servando."
("Očito je naime da nevjernici u svojim obredima griješe obdržavajući ih.")


Sv. Bonaventura je još izravniji, pa nabraja pojedine nekatoličke religije kao grijeh protiv Prve Božje zapovijedi.
Ovako kaže sv. Bonaventura (Centiloquium, I., 26.):
"Primo videndum est de peccatis quibus inhonoratur divinae maiestatis omnipotentia superstitione colendi, quae sunt: idolatria, ritus iudaicus, ritus saracenicus, apostasia, schisma, haeresis."
("Prvo treba vidjeti o grijesima kojima se obeščašćuje svemoć Božanskog Veličanstva praznovjerjem u štovanju, koji su: idolatrija, židovski obred, saracenski obred [islam], apostazija, raskol, krivovjerje.")


Zašto su svi ti njihovi obredi grijeh?
Zato što se ne može na zabludama temeljiti pravo štovanje.
Kako kaže sv. Bernardin Sienski (De christiana religione, serm. III., art. 1., cap. 2.):
"Super errores enim neque sincerus cultus, neque vera religio aliquo modo fundari potest, quum error pertinax in rebus huiusmodi impietas sit et blasphemia adversus Deum."
("Na zabludama se, naime, nipošto ne može temeljiti ni iskreno štovanje, niti prava vjera, jer tvrdoglava zabluda u takvim stvarima je opačina i blasfemija protiv Boga.")


Ovdje se trebamo sjetiti definicije praznovjerja. Što je praznovjerje?
Prema katekizmu sv. Pija X. (■ 361.): "Praznovjerjem se naziva svako štovanje protivno nauku i običajima Crkve..."



Broj komentara: 5:

  1. Dokument II. vatikanskog koncila "Nostra aetate" iznosi stajališta potpuno suprotna od ovoga što su pisali crkveni naučitelji i prijašnji pape.

    Taj dukument su sastavili najliberalniji kardinali, kao kard. Augustin Bea.
    Čudno je kako je to moglo proći u vrijeme kad je još bio na snazi stari Kodeks kanonskog prava.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ono što se je prije spaljivalo sada slave , a ono što se je prije slavilo sada spaljuju. Robelar

    OdgovoriIzbriši
  3. Odlični citati, kratko i jasno. Dodao bih i iz Svetog Pisma (Iv 4, 24):
    πνεῦμα ὁ Θεός, καὶ τοὺς προσκυνοῦντας αὐτὸν ἐν πνεύματι καὶ ἀληθείᾳ δεῖ προσκυνεῖν.
    (Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju).

    Zato ostajemo zbunjeni kada pape, kardinali i biskupi idu po džamijama i sinagogama...

    OdgovoriIzbriši

  4. Nekada su pravi kršćani pozivali nekršćane na obraćenje!
    Danas nepravi kršćani pozivaju nekršćane na tzv. "dijalog"?!
    Namjesto da navješćuju pravoga Trojedinoga Boga Oca+Sina+Duha Svetoga svom nekršćanskom svijetu, ne bi li se izgubljeni obratili i spasili za vječnost, oni sve te jadne neznabošce tim svojim tzv. "dijalogom" samo guraju u još veću, onu vječnu propast! I ne samo njih, nego i sebe same, ali i druge koji su im povjereni da ih vode u svijetlu i da ih jačaju u vjeri Kristovoj!
    Probudite se svi vi koji spavate, da ne završite u raljama divlje Zvijeri!

    OdgovoriIzbriši
  5. Što bi danas na takav katolički nauk rekli kardinali i crkveni autoriteti...

    OdgovoriIzbriši