 |
| Glavni oltar u vrpoljačkoj crkvi, 1941. god. |
Vrpolje je glavno marijansko svetište Šibenske biskupije.
To je mjesto u 16. i 17. stoljeću stajalo na granici turskih osvajanja. Nije čudo da središnji dio mjesta nosi naziv "Megdan" - tamo su se vodile bitke s Turcima.
Vrpolje je dalo čitav niz junaka koji su se istaknuli tijekom Kandijskog rata (1645.-1669.). Njihovi potomci još i danas ondje žive.
U samoj crkvi se kao svojevrsna relikvija čuvaju okovi hajduka Radojice, koga je Majka Božja oslobodila iz turske tamnice. Naime, taj je hajduk bio zatvoren u turskom zatvoru u Kninu (tada još pod turskom vlašću) i čekalo ga je vješanje. On se usrdno molio Gospi Vrpoljačkoj, i odjednom su mu okovi pali s ruku, a vrata tamnice su se sama otvorila. Možete vidjeti te okove gore na slici oltara, odmah ispod svetohraništa.
Vrpoljani su nekada bili vrlo vrlo pobožni.
Nažalost, nakon Drugog svjetskog rata, zbog komunističkog terora, u mjestu 11 godina nije bilo župnika. Pa je i pobožnost naroda znatno pala, da ne kažem nestala.
No, župnici iz susjednih župa povremeno su dolazili služiti sv. misu.
Oni su održavali svetište, tako da prinošenje svete misne žrtve na prekrasnom Gospinom oltaru nikada nije prestajalo.
 |
| Vrpoljačka crkva krajem 1960-ih (prije "novus ordo" promjena) |
Nakon uvođenja novog obreda mise 1969. g., ispred glavnog oltara je stavljen stol, i danas se na njemu služi misa.
I tako je stari žrtvenik ostao zanemaren i zaboravljen.
To je svakako kardinalna greška!
Inače, imam nekoliko prijedloga za današnjeg vrpoljačkog župnika (ako kojim slučajem ovo čita).
Trebalo bi vratiti neke običaje i pravila koja su stoljećima poticala i održavala pobožnost puka:
1. vratiti post na žežin.
Na uočnicu Velike Gospe se uvijek postilo. Prije reforma iz 1960-ih, post je bio obvezan na uočnicu svih velikih blagdana. No, i nakon tih reformi, u puku je ostalo nepisano pravilo da se na uočnicu Velike Gospe treba postiti.
Nažalost, ta starija generacija vjernika je pomrla, pa je i ova pobožnost nestala.
2. vratiti molitvu večernje na žežin.
Danas se na žežin u Vrpolju služi misa na večer. Toga prije nije bilo.
Prije II. vatikanskog koncila, na uočnicu Velike Gospe se u vrpoljačkoj crkvi (oko 7 popodne) molila svečana večernja na latinskom.
Misa je eventualno bila ujutro. I općenito govoreći, prije nije bilo misa na večer. Mise su se uvijek služile prijepodne.
To je i logično, jer je nekada za pričesnike vrijedio pravi predpričesni post. Tko se želio pričestiti, nije smio ništa jesti ni piti tog dana - od ponoći pa sve do pričesti.
3. što sam rekao za vespere, vrijedi i za ostale časove. Ukratko, treba vratiti tradicionalni časoslov.
4. strože paziti na odijevanje vjernika u crkvi. Ne može se dozvoliti izazovno odjevenim ženama da ulaze u crkvu! Nekada se na to itekako strogo pazilo, kao što ćete vidjeti iz nastavka ovog teksta.
Prilažem nekoliko članaka o proslavi blagdana Velike Gospe u Vrpolju iz šibenskog tjednika Katolik. Prva dva su iz 1931., drugi je iz 1932., a treći iz 1940. godine.
Vidjet ćete da je anonimni pisac članaka (a to je vjerojatno don Josip Felicinović) ponosno ustvrdio da je tijekom blagdana podijeljeno gotovo 1000 pričesti, što je on smatrao rekordom.
Danas se u Vrpolju na Veliku Gospu podijeli 10 puta više pričesti!
Kako je to moguće?
Pa vrlo jednostavno, prije se ljudi nisu usuđivali pristupiti na sv. pričest, ako se prije toga nisu temeljeto ispovijedili (po mogućnosti tog istog dana).
Dok danas ljudi masovno trče na pričest, možda i sa najtežim grijesima. A ako se i ispovijede, te su ispovijedi vrlo često mlake, polovične, neozbiljne - pa zato i nevaljane!
To je posljedica sveopće relativizacije sakramenata s kojom se danas suočavamo.
I zato trebate pažljivo pročitati ove članke.
Ovo je najava blagdana Velike Gospe 1931. g. (Katolik,1931., br. 33., str. 4.):
Ovako je prošla proslava (Katolik, 23. kolovoza 1931., br. 34., str. 4.):
Proslava blagdana Velike Gospe 1932. (Katolik, 21. kolovoza 1932. br. 31., str. 4.):
Najava proširenja vrpoljačkog svetišta i proslave blagdana Velike Gospe 1940. godine.
Zanimljivo je da biskup Jeronim Mileta u toj najavi spominje i drevne liturgijske stihove "cunctas haereses sola interemisti" ("sva si krivovjerja sama uništila"). Podsjećam vas da je i bl. Alojzije Stepinac isticao te riječi. Prema tome, očito je za što se moramo moliti Majci Božjoj.
Nema komentara:
Objavi komentar