Iz dubokog uvjerenja da se samo u Crkvi čovjek spašava

Bl. Ivan Merz je najpoznatiji po motu: "Katolička vjera je moje životno zvanje, i to mora biti svakom čovjeku bez iznimke."

Njegov ispovjednik, p. Josip Vrbanek D.I., napisao je u knjizi o Ivanovom životu (Vitez Kristov, Zagreb, 1943.) da je nakon studija u Parizu, Merzu misao rada za Crkvu postala glavni životni cilj.
Vrbanek naglašava da taj cilj dolazi iz Ivanovog dubokog uvjerenja da samo Crkva ispravno slavi Boga i da se samo u njoj čovjek spašava:

"Misao rada za Crkvu Ivanu je nakon Pariza glavni cilj života. Odlučio se na to iz dubokog uvjerenja, da jedino ona pravo Boga slavi i da se jedino u njoj čovjek spašava."
(Vitez Kristov, str. 93.)

Inače, Vrbanekova knjiga je najbolji i najobjektivniji životopis bl. Ivana Merza, iz barem dva razloga:
a) jer je p. Vrbanek  kao Ivanov ispovjednik najbolje poznavao sve tajne njegove duše
b) jer je knjiga napisana 1943. god., kad još nije bilo "političke korektnosti", ušminkavanja i razvodnjavanja


Dobro je da su drugi isusovci nastavili putem p. Vrbaneka, što se tiče isticanja bl. Ivana Merza kao uzora hrvatske mladeži.

Zahvala isusovcima iz Palmotićeve

Hrvatski narod duguje zahvalnost isusovcima iz Palmotićeve, jer su praktički 75 godina uporno radili na beatifikaciji bl. Ivana Merza, i neumorno širili njegovo štovanje u puku.

                                                                         

                                                         

Evo jedne sličice iz 1964. god....

Isusovci su kasnije tijekom 1970-ih izdali i niz Ivanovih kratkih biografija i zbirka citata.

No, kad danas čitamo te knjižice iz 1970-ih, možemo primijetiti dosta autocenzure kod njihovih pisaca.

Ta autocenzura je jednim dijelom bila motivirana strahom od komunističkih vlasti. Tako su, na primjer, ime Dušana Žanka pisali samo inicijalima D. Ž.
Drugi, možda i važniji, razlog bila je želja da se prilagode "koncilskom duhu" tolerancije i pluralizma. Iz tog razloga nastojali su izbjegavati sva ona mjesta u tekstovima bl.  Ivana Merza gdje on govori protiv nekatoličkih religija.

I bez obzira koliko su neki od njih pokušavali prikazati bl. Ivana Merza kao "preteču Koncila", nikada nisu u tome uspjeli. To jednostavno ne ide, jer u tekstovima bl. Ivana Merza nećete naći nijednu lijepu riječ o nekatoličkim religijama. 

Jednako je proziran i pokušaj da Merza prikažu kao nekakvog "nagovjestitelja liturgijske reforme". Baš naprotiv, bl. Ivan Merz je bio najveći promicatelj tradicionalne liturgije u nas. Dovoljno je samo spomenuti da su franjevci na Kaptolu, upravo na Ivanovu inicijativu, uveli gregorijansko pjevanje.

Unatoč svemu ovome, kažem da su te knjižice dobre i korisne za mlade duše kojima su namijenjene.

Naveo bih samo knjižicu "Put k suncu" iz 1978. god. (prvo izdanje), koju je sastavio p. Božidar Nagy.

Malo mi je čudno kako se p. Nagy usudio staviti u tu knjižicu i neke "netolerantne" tekstove bl. Ivana Merza. Tekstovi su doduše izrezani, ali se ipak pojavljuju i "politički nekorektni" citati...

Na primjer, na str. 127. imamo uputu bl. Merza o pogubnosti druženja s nekatolicima:

"To neprekidno drugovanje naposljetku dovodi do toga da oni postupno primaju običaje svog društva, da paktiraju s njima, sklapaju kompromise, a često i otpadnu.

Zato valja staviti princip, da jedan naš član ne može imati prijatelja (u pravom smislu te riječi) izvan naših redova, jer pravo prijateljstvo počiva na vjeri u iste vječne istine. Sve ostalo može da je sklad raznih zemnih interesa, egoizma - ali nije prijateljstvo.

Naš član može imati prijatelje samo među uvjerenim katolicima..."

P. Nagy je stavio (na str. 44.-45.) i zapis bl. Ivana Merza iz ožujka 1926. god. o međureligijskim udruženjima:

"Strahovita opasnost prijeti omladini u udruženjima interkonfesionalnim. Grijeh, koji čovjeka izlaže vječnim mukama, tamo je neopažen. Ne samo to, već omladina dobiva prigodu da proigra svrhu radi koje je stvorena. Kad bi samo biskupi svom odvažnošću upozorili na tu najveću opasnost!"

Samo zbog ove rečenice knjižica "Put k suncu" zaslužila je da ju čita naša mladež.
Hvala p. Nagy!



I za kraj, evo dvije stare slike bazilike u Palmotićevoj, na kojima vidimo (stari) glavni oltar u punom sjaju.
To je ono što je gledao i bl. Ivan Merz kad je svakodnevno u toj bazilici slušao (tradicionalnu) sv. misu, primao sv. pričest, i klanjao se Bogu u Presvetom Sakramentu.