Bez Marije nema pobjede

U liturgijskim knjigama, koje su pisane prije reforme iz 1955. godine, možete vidjeti sve bogatstvo osmine blagdana Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije. Svakoga dana u toj osmini u časoslovu (u trećoj noćnici) čitaju se djela raznih svetaca koja govore o povlasticama i ulozi Blažene Djevice Marije u našem spasenju. 

Na peti dan osmine, brevijar donosi propovijed sv. Tarazija za blagdan Prikazanja Bogorodice, u kojoj ovaj sveti biskup, poput ostalih svetih otaca, daje snažno svjedočanstvo Marijinoj svetosti i veličini.

Sv. Tarazije bio je carigradski patrijarh od 784. do 806. godine. To je, dakle, bilo prije Focijeva raskola. Najpoznatiji je po svojoj ulozi u borbi protiv ikonoklazma. Naime, sv. Tarazije je vodio Drugi nicejski koncil 787. godine, kojim je osuđen ikonoklazam. Tarazije je također snažno isticao zajedništvo s Rimom. 

Kao što je rečeno, stari Rimski brevijar na peti dan osmine blagdana Bezgrješnog Začeća donosi značajnu propovijed sv. Tarazija, koja je inače važno svjedočanstvo za dogmu o Bezgrješnom Začeću Blažene Djevice Marije.

Tako u VII. čitanju vidimo ove zanosne riječi sv. Tarazija:

Quibus te laudibus cumulabimus, Maria? O puella immaculata; o virgo impoluita; o mulierum ornamentum , filiarum nitor! O mater Virgo sancta, tu benedicta inter mulieres; tu celebrata propter innocentiam; tu obsignata virginitate. Tu Adami maledicti expiatio; tu debiti Hevae solutio. Tu Abelis purissima oblatio; primogenitorum delectus; immaculatum sacrificium. Tu Enos in Deum spes non pudore suffusa; tu Enoch inita gratia, et in securam vitam migratio. Tu Noe arca, et secundae regenerationis apud Deum conciliatio. Tu regni et sacerdotii Melchisedech perillustris splendor; tu Abrahami firma fiducia et promissionis futurae posteritatis obsequens fides. Tu Isaac novum sacrificium et rationale holocaustum; tu Jacob in scalam ascensus causa, et foecunditatis in duodecim tribus permanentis expressio nobilissima. Tu Judae apparuisti secundum stirpem filia; tu Josephi pudicitia et veteris Aegypti, nimirum synagogae Judaeorum eversio, o Immaculata!

(Kojim da te hvalama obaspemo, Marijo? O bezgrješna djevojko; o neokaljana djevice; o uresu ženâ, sjajnosti kćeri! O majko Djevice sveta, ti si blagoslovljena među ženama; ti si slavljena zbog nevinosti; ti si obilježena djevičanstvom. Ti si okajanje Adamova prokletstva; ti si isplata Evina duga. Ti si prečisto Abelovo prikazanje; izabrani prinos prvorođenih; neokaljana žrtva. Ti si Enosova nada u Boga, koja nije postiđena; ti si započeta milost Enoka, i preseljenje u siguran život. Ti si Noina korablja, i izmirenje drugoga preporođenja kod Boga. Ti si presvijetli sjaj kraljevstva i svećeništva Melkisedekova; ti si Abrahamovo čvrsto pouzdanje i poslušna vjera u obećanje budućega potomstva. Ti si Izakova nova žrtva i razumna paljenica; ti si uzrok Jakovljeva uspona po ljestvama, i preplemeniti izraz trajne plodnosti dvanaest plemena. Ti si se pojavila kao kćer Judina prema lozi; ti si Josipova čednost i uništenje staroga Egipta, to jest židovske sinagoge, o Bezgrješna!)

Možda su ove zadnje riječi razlog zašto se danas tako rijetko spominje ova propovijed, jer jasno kaže da dolazak kršćanstva označava kraj židovstva, koje ima ustupiti mjesto Novom savezu i Crkvi, novom Izraelu.

Činjenica da je Crkva ovu propovijed stavila u brevijar dovoljno govori o njezinoj važnosti i autoritetu za nas katolike.

 

 

Nadalje, sv. Tarazije i kod sv. Mojsija vidi proročanstvo o Presvetoj Bogorodici:

Tu Moysis ejusdemque legislatoris liber divinitus concinnatus, in quo scriptum est sacramentum regenerationis, et divinis digitis insculpta in tabulis lex est tamquam in monte Sina, ubi novus Israel ab inteligibilium Aegyptiorum servitute vindicabitur, quemadmodum antiquus populus in solitudine manna et aqua de petra satiatus est, petra autem erat Christus…

(Ti si božanski sastavljena knjiga istoga zakonodavca Mojsija, u kojoj je zapisano otajstvo preporođenja, i božanskim prstima urezan zakon na pločama kao na brdu Sinaju, gdje se novi Izrael oslobađa od ropstva poznatih Egipćana, kao što se stari narod u pustinji nasitio manom i vodom iz stijene, a stijena bijaše Krist…)

VIII. čitanje donosi Tarazijevu usporedbu Eve i Marije:

Per mulierem mortem lucrati sumus, per mulierem universa ipse rursus instaurabit. Per serpentem cibum accepimus amari saporis, per ipsum vero rursum vescemur cibo immortalitatis. Prima parens Heva Cainum in lucem edidit invidiae et nequitiae principem; unigenitus Filius tuus erit primogenitus vitae et resurrectionis. O inauditum prodigium! O admirandam novitatem! O sapientiam nullis verbis coaequandam!"

(Po ženi smo stekli smrt, a po ženi će on [Isus Krist] sam sve obnoviti. Po zmiji smo primili hranu gorkoga okusa, a po njemu ćemo se iznova hraniti hranom besmrtnosti. Prva roditeljica Eva rodila je svojeg prvorođenca Kajina, poglavara zavisti i pakosti; a tvoj jedinorođeni sin bit će prvorođenac života i uskrsnuća. O nečuveno čudo! O čudesne novosti! O mudrosti s kojom se ne mogu izjednačiti nikakve riječi!)

Vidimo u spisima svetih otaca kako se dive veličini istina naše svete vjere, kako slave i veličaju sjaj vjerskog nauka, dok današnji mlaki kršćani hladno i ravnodušno prelaze preko nauka Crkve, a moderni prelati radije govore o društvenim pitanjima i prolaznim stvarima ovoga svijeta.

Nasuprot toj mlakosti, sv. Tarazije poziva puk da govori:

Ave causa salutis omnium mortalium; ave regina pacis conciliatrix; ave matrum splendor immaculatus. Ave mediatrix omnium, qui sub coelo sunt; ave totius orbis reparatio; ave gratia plena, Dominus tecum, qui ante te, et ex te, et nobiscum. Ipsi laus cum Patre et sanctissimo et vivifico Spiritu, nunc et semper, et in infinita saecula saeculorum. Amen.

(Zdravo, uzroče spasenja svih smrtnika; zdravo kraljice mira, pomiriteljice; zdravo, neokaljani sjaju majkâ. Zdravo, posrednice svih koji su pod nebom; zdravo, obnovo čitava svijeta; zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom, koji je prije tebe, i iz tebe, i s nama. Njemu hvala s Ocem i presvetim i životvornim Duhom, sada i vazda, i u beskrajne vijeke vjekova. Amen.)

 

Ovu propovijed sv. Tarazija spominje i naš bl. Ivan Merz u svojem predavanju o blagdanu Bezgrješnog Začeća koje je održao u jednom zagrebačkom orlovskom društvu. Predavanje je objavljeno u Sabranim djelima bl. Ivana Merza, sv. VI., str. 468.-474. 

Bl. Ivan Merz ovako govori o Tarazijevoj propovijedi koja se čita u brevijaru:

Promotrimo dalje svojstvo Marijine srčanosti. Jedan himan pjeva o Mariji kao o „kuli do koje ne može zmaj“ (IV., 511); ona je „propast starog Egipta“ (sv. Tarazije, IV., 539).
Po Bezgrešnoj će „novi Izrael biti izbavljen iz ropstva duhovnih Egipćana i biti nahranjen, kao što je stari narod bio u pustinji nahranjen manom i vodom iz stijene“ (sv. Tarazije, IV., 539). Isti sv. Tarazije ovu snagu Marije uspoređuje s lahorom govoreći: „Da si pozdravljen, blagi lahore, koji progoniš sa zemlje duha zlobe“ (sv. Tarazije, IV., 541). A taj blagi lahor ima toliku snagu da svako zlo snagom ruši: „To si ti“, govori Brevijar, „koju je Daniel… proglasio slikom velike gore; ti si zaista ona gora s koje će se Krist, ugaoni kamen, otkinuti i doći će da uništi i u prah pretvori nakane zmije koje se ukazuju na tisuću načina“ (sv. Tarazije, IV., 540).
Prema tome, svi nas ovi stavci iz Brevijara upućuju da nema pobjede bez Marije jer je ona pobijedila glavnoga i bitnoga neprijatelja ljudskoga roda: Sotonu. Za čovjeka su jedino Sotona i njegovi saveznici neprijatelj. Želimo li prema tome da sudjelujemo u borbi protiv Sotone i njegovih saveznika, protiv pohote tijela, očiju i oholosti duha, ne preostaje nam ništa drugo nego da postanemo vojnici Bezgrešne Vojvotkinje jer jedino je ona sa svojim Sinom, kako veli Pio IX. „izvojštila najpotpuniju pobjedu nad starom zmijom“ (IV., 525).
A proglašenje svetkovine Bezgrešnoga začeća po papi Piju IX. dne 8. XII. 1854. nije ništa drugo, veli Brevijar, nego „vrhovni i neprevarljivi proglas o pobjedi Djevice Majke Božje koju je izvojštila nad prestrašnim neprijateljem ljudskoga roda“.
Ovu svoju vojničku i junačku i pobjedničku misiju Marija bez prestanka vrši u životu Crkve.

Malo kasnije, bl. Ivan Merz kaže:

Iz dosadašnjih se izvadaka iz sv. Liturgije uvjerismo da Gospa poput viteške Kraljice i vojvode napada na sve ono što bilo izravno, bilo neizravno ugrožava vječno spasenje duša. Ona je svojim Bezgrješnim začećem izvojštila bitnu pobjedu nad bitnim neprijateljem; sva njezina djelatnost kroz povijest tek je očitovanje i u neku ruku produženje te njezine odlike Bezgrješnoga začeća. Ona svladava krivovjerja, ali isto tako navaljuje na one građanske i političke poretke koji ugrožavaju spasenje duša.

Upravo ti građanski i politički sustavi, koji ugrožavaju spasenje duša promicanjem ili odobravanjem grijeha, predstavljaju jedan od glavnih problema s kojim se danas suočavaju katolici koji zaista žele živjeti po Božjem zakonu.

No, kako ističe bl. Ivan Merz, u toj borbi treba tražiti pomoć i vodstvo Presvete Bogorodice:

Sveta Liturgija nam zaista govori da je Gospa „strašna poput vojske poredane u bojne redove“. Proroci su govorili da će to biti „jaka žena“, a Crkva nas na usta Liturgije uči da je ona svojim Bezgrešnim začećem izvojštila odlučnu pobjedu nad zmijom i da Ona kroz svu ljudsku povijest vrši svoju junačku i borbenu misiju. „Moćna je Djevica poput tornja Davidova,“ pjeva Crkva, „tisuću štitova na njoj visi i sve oružje junaka“...
I naše orlovsko oružje mora biti u službi naše Kraljice. I mi u našim pobjedama nad samim sobom i u borbi s neprijateljima Crkve, u privatnom i javnom životu moramo tražiti zaštitu i pomoć kod Pobjednice. Bez nje je uzalud naše nastojanje; s njom, kako nas uvjerava sveta Liturgija, pobjeda je posve sigurna. No da uzmognemo što bolje upoznati Mariju i način borbe za ideale Katoličke akcije što ga trebamo pod njezinim vodstvom voditi, potrebno je početi proučavati svetu Liturgiju i da sami započnemo živjeti životom suvremenoga katolika – životom vojnika i viteza Bezgrješne Kraljice.
Sjedinimo na kraju naše molitve s molitvama sv. Liturgije i doći ćemo do uvjerenja da je u tim molitvama najdublja mudrost nerazdruživo povezana s najvećim sjajem umjetničke ljepote.

Mislim da nismo mogli dobiti bolji poticaj za proučavanje liturgije, kao i za iskrenu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.