nedjelja, 16. svibnja 2021.

Njemu je jedinome bilo dopušteno da uđe u Svetinju nad svetinjama

 

 

11. svibnja je prema Misalu iz 1962. bio blagdan svetih apostola Filipa i Jakova. Taj se blagdan izvorno slavio 1. svibnja, ali je prebačen na 11. svibnja kad je 1955. uveden blagdan sv. Josipa Radnika. U novom obredu je prebačen na 3. svibnja.

Sv. Jakov (mlađi) Alfejev bio je prvi jeruzalemski biskup.

Ako ste čitali djelo sv. Jeronima De viris illustribus, onda je na vas morao ostaviti snažan dojam opis pokorničkog života sv. Jakova, a napose njegov način molitve:

"Huic soli licitum erat ingredi Sancta sanctorum: siquidem vestibus laneis non utebatur, sed lineis, solusque ingrediebatur templum, et fixis genibus pro populo deprecabatur, in tantum, ut camelorum duritiem traxisse ejus genua crederentur."
 
("Njemu je jedinome bilo dopušteno da uđe u Svetinju nad svetinjama: naime, nije se koristio vunenim ruhom, nego lanenim; i sam je ulazio u hram, i prignutih koljena molio za puk, toliko da se vjerovalo da su mu koljena postala gruba poput devine dlake.")

Što nam ovo govori o prvoj liturgiji apostola u Jeruzalemu? 
Pa, prvo i osnovno, govori nam da liturgija nije, niti je ikada bila, nekakvo "prijateljsko druženje članova zajednice". Liturgija je ozbiljan čin klanjanja, štovanja: kulta.

Vidimo da je sv. Jakov sam ulazio u Svetinju nad svetinjama. Obični laici nisu ulazili zajedno s njime.

Napokon, vidimo da je sv. Jakov molio klečeći. Štoviše, toliko je klečao: da su mu koljena postala gruba poput devine kože.
 
Navedeni opis je sv. Jeronim preuzeo od sv. Hegesipa mučenika, za koga kaže: "Hegesippus vicinus Apostolicorum temporum" ("Hegesip, blizak apostolskim vremenima").

Spomendan sv. Hegesipa slavi se 7. travnja, a o njemu stoji u Rimskom martirologiju:
"Romae sancti Hegesippi, qui, vicinus Apostolorum temporibus, Romam venit ad Anicetum Pontificem, ibique mansit usque ad Eleutherium, et Ecclesiasticorum Actuum a passione Domini usque ad suam aetatem sermone simplici texuit historiam..."
 
("U Rimu, svetoga Hegesipa, koji je blizak apostolskim vremenima, došao u Rim prvosvećeniku Anicetu, i tamo je ostao sve do Eleuterija, i sastavio je jednostavnim riječima povijest crkvenih događaja od muke Gospodnje, pa sve do svoga vremena...")

Prema tome, on je svakako vjerodostojan izvor, pa se i gornji opis molitve sv. Jakova može smatrati vjerodostojnim.
 
Danas se postavlja pitanje: Jesu li i današnji biskupi, kao nasljednici apostola, spremni slijediti primjer sv. Jakova Apostola: da i oni sami klečeći u Svetinji nad svetinjama mole za puk?
 
Bez ustrajne molitve i pokore neće doći do obraćenja ovoga naroda.
A na tu su molitvu i pokoru prije svih obvezni oni koji drže najviše i najodgovornije položaje u crkvenoj hijerarhiji.
 
 

Nema komentara:

Objavi komentar