Generalni poglavar franjevačkoga reda p. Bernardin dal Vago je 1874. g. posvetio cijeli franjevački red Presvetome Srcu Isusovu i odredio da se ta posveta svečano obavlja svake godine na blagdan Presvetoga Srca Isusova.
U Rimsko-serafskom obredniku iz 1931. ta se posveta nalazi na str. 202.-203., a obavlja se zajedno sa svečanom zadovoljštinom koju cijeli katolički svijet na taj blagdan daje Presvetome Srcu Isusovu.
Obred posvete izgleda ovako...
Nakon svečane mise svi se redovnici skupe u prezbiteriju, držeći upaljene svijeće u rukama, te pokleknu kao u (polu)krugu oko oltara. Celebrant skine kazulu i manipul, odjene plašt i pred izloženim Presvetim Sakramentom, na najdoljnjoj stepenici oltara, započne pjevanje himna Veni Creator. Svi klečeći nastave pjevati himan do kraja.
Nakon "Emitte Spiritum tuum...", celebrant jedini ustane i pjeva molitvu:
"Actiones nostras, quaesumus, Domine, aspirando praeveni, et adjuvando prosequere: ut cuncta nostra oratio et operatio a te semper incipiat, et per te coepta finiatur. Per Christum Dominum nostrum. Amen."
("Djela naša, molimo, Gospodine, nadahnjujući preteci i pomoću prati: da svaka naša molitva i radnja od tebe uvijek počinje, i započeta da se po tebi dovrši. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.")
Zatim celebrant klečeći na najdoljnjoj stepenici oltara jasnim i razgovjetnim glasom moli čin posvete serafskoga reda Presvetome Srcu Isusovu, dok drugi redovnici istu posvetu u duši obnavljaju:
"O Cor divinum, o Cor infinita adoratione et infinito amore dignissimum, o Cor vulneratum et sanguine effluens, ecce ego Tibi commendo, Tibi adligo, in Te depono una mecum universum Ordinem meum (vel universam Provinciam meam, vel hanc Communitatem meam) totamque familiam Seraphicam sub vexillo sancti Patris nostri Francisci militantium. Tu eam sanguine tuo puriorem effice, Tu eam amore tuo magis inflamma, Tu in ea signum Crucis tuae indelebiliter sculpe, ut semper et ubique et in omnibus vocatione sua sancta dignam se ostendat, dignam suo Patre stigmata gestante, dignam seraphico suo Doctore S. Bonaventura, dignam vulnerato Corde suo, cui eam sacravi, Jesu mi crucifixe. Hoc a Te enixe precor per merita transfixi Cordis sanctissimae Virginis Matris nostrae et tuae, Mariae, et per intercessionem omnium Sanctorum, qui in terris tuum adorabile Cor maxima devotione sunt prosecuti. R. Amen."
("O Božansko Srce, o Srce dostojno neograničenog klanjanja i neograničene ljubavi, o Srce ranjeno i iz kojega teče krv, evo ja Tebi preporučujem, Tebi obvezujem, u Tebe polažem zajedno sa mnom čitav svoj red (ili čitavu svoju provinciju ili ovu moju zajednicu) i čitavu serafsku obitelj, koji vojuju pod zastavom svetoga oca našega Franje. Ti je svojom Krvlju učini čišćom, Ti je sve više zapali svojom ljubavlju, Ti u nju neizbrisivo ureži znamen svoga Križa, da se uvijek i svugdje i u svemu pokaže dostojnom svoga svetoga poziva, dostojnom svoga oca koji nosi rane, dostojnom svoga serafskoga učitelja sv. Bonaventure, dostojnom svome ranjenom Srcu, kome sam je posvetio, moj raspeti Isuse. Ovo od Tebe postojano molim po zaslugama probodenoga Srca presvete Djevice Majke naše i Tvoje, Marije, i po zagovoru svih svetaca, koji su na zemlju tvoje klanjanja vrijedno Srce najvećom pobožnošću štovali. R. Amen.")
Zatim svi zajedno sa celebrantom mole pomirnu molitvu pape Pija XI.:
"Jesu dulcissime, cujus effusa in homines caritas, tanta oblivione, negligentia, contemptione, ingratissime rependitur, en nos, ante altaria tua provoluti, tam nefariam hominum socordiam iniuriasque, quibus undique amantissimum Cor tuum afficitur, peculiari honore resarcire contendimus. Attamen, memores tantae nos quoque indignitatis non expertes aliquando fuisse, indeque vehementissimo dolore commoti, tuam in primis misericordiam nobis imploramus, paratis, volontaria expiatione compensare flagitia non modo quae ipsi patravimus, sed etiam illorum, qui, longe a salutis via aberrantes, vel te pastorem ducemque sectari detrectant, in sua infidelitate obstinati, vel, baptismatis promissa conculcantes, suavissimum tuae legis iugum excusserunt. Quae deploranda crimina, cum universa expiare contendimus, tum nobis singula resarcienda proponimus: vitae cultusque immodestiam atque turpitudines, tot corruptelae pedicas innocentium animis instructas, dies festos violatos, exsecranda in Te tuosque Sanctos iactata maledicta atque in tuum Vicarium ordinemque sacerdotalem convicia irrogata, ipsum denique amoris divini Sacramentum vel neglectum vel horrendis sacrilegiis profanatum, publica postremo nationum delicta, quae Ecclesiae a Te institutae iuribus magisterioque reluetantur. Quae utinam crimina sanguine ipsi nostro eluere possemus! Interea ad violatum divinum honorem resarciendum, quam Tu olim Patri in cruce satisfactionem obtulisti quamque cotidie in altaribus renovare pergis, hanc eandem nos tibi praestamus, cum Virginis Matris, omnium Sanctorum, piorum quoque fidelium expiationibus coniunctam, ex animo spondentes, cum praeterita nostra aliorumque peccata ac tanti amoris incuriam firma fide, candidis vitae moribus, perfecta legis evangelicae, caritatis potissimum, observantia, quantum in nobis erit, gratia tua favente, nos esse compensaturos, tum iniurias tibi inferendas pro viribus prohibituros, et quam plurimos potuerimus ad tui sequelam convocaturos. Excipias quaesumus, benignissime Jesu, B. Virgine Maria Reparatrice intercedente, voluntarium huius expiationis obsequium nosque in officio tuique servitio fidissimos ad mortem usque velis, magno illo perseverantiae munere, continere, ut ad illam tandem patriam perveniamus omnes, ubi Tu cum Patre et Spiritu Sancto vivis et regnas Deus in saecula saeculorum. Amen."
("Premili Isuse, Ti si neizmjerno ljubio ljude, a oni tu tvoju ljubav tako nezahvalno zaboravljaju, zanemaruju i preziru. Klečeći pred oltarom tvojim hoćemo evo mi, da ti iskažemo osobito poštovanje i njime popravimo toliki opaki nemar i uvrede, kojima ljudi odasvud udaraju na ljubezno Srce tvoje. Znamo nažalost, da smo se i mi katkada tako nevrijednim pokazali, pa žalimo to s najdubljom boli i molimo milosrđe tvoje ponajprije za sebe. Spremni smo okajavati svojevoljnom pokorom ne samo grijehe, koje smo počinili sami, već i zla djela onih, koji su daleko odlutali s puta spasenja i otvrdnuli u svojoj nevjeri, pa ne će da idu za tobom, vođom i pastirom, ili su pogazili krsni zavjet i odbacili slatki jaram tvoga zakona. Sve te žalosne opačine hoćemo da okajemo. No, napose kanimo naknađivati za nečedno i ružno življenje i odijevanje, za tolike zamke, što ih stavlja pokvarenost nevinim dušama, za oskvrnjivanje bagdana, za mrske psovke izbacivane protiv tebe i tvojih svetaca, za napadaje na tvog namjesnika i svećenstvo, za nemar i strašna svetogrđa, kojima se pogrđuje sam Sakramenat božanske ljubavi i napokon za javne prestupke naroda, koji se diže na prava Crkve, što si je ti osnovao i na njezino učiteljstvo. O, da možemo oprati te opačine krvlju svojom! Međutim, da naknadimo za pogrđenu božansku čast, prinosimo ti onu zadovoljštinu, što si je nekad na Križu ti sam prikazao Ocu i koju obnavljaš svaki dan na oltarima. Tomu pridružujemo pokore Djevice Majke, sviju svetaca i pobožnih kršćana. – Obećajemo ti od svega srca, da ćemo grijehe, što smo ih počinili mi i drugi i nemar za toliku ljubav, koliko bude do nas s pomoću tvoje mllosti popravljati tvrdom vjerom, čestitim življenjem i točnim vršenjem evanđeoskoga zakona, osobito zakona ljubavi. Obećajemo, da ćemo svim silama sprečavati uvrede, što ti se nanose i da ćemo poticati sve, koje bude moguće, da nasljeduju tebe. Primi, molimo te, dobrostivi Isuse, po zagovoru naše pomiriteljice blažene Djevice Marije ovu dragovoljnu naknadu i daj nam veliki onaj dar postojanosti, da te do smrti vjerno slušamo i služimo, da svi napokon stignemo u onu domovinu gdje ti s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.")
Nakon toga, mole se Litanije Presvetoga Srca Isusova. Kad završe litanije svi ustanu i zapjevaju antifonu:
"Suscepit nos Dominus in sinum et cor suum, recordatus misericordiae suae, alleluia."
("Primio nas Gospodin u krilo i srce svoje, spomenuvši se milosrđa svoga, aleluja.")
I pjeva se hvalospjev Blažene Djevice Marije Magnificat.
Nakon što je antifona još jednom ponovljena, svi opet kleknu, osim celebranta i poslužitelja.
Pjevaju se sljedeće molitve:
V. Confirma hoc, Deus, quod operatus es in nobis:
R. A templo sancto tuo, quod est in Jerusalem.
V. Memento congregationis tuae:
R. Quam possedisti ab initio.V. Cor Jesu flagrans amore nostri.
R. Inflamma cor nostrum amore tui.
V. Domine, exaudi orationem meam.
R. Et clamor meus ad te veniat.
V. Dominus vobiscum.
R. Et cum spiritu tuo.Deus, qui nobis, in Corde Fílii tui, nostris vulnerato peccatis, infinitos dilectionis thesauros misericorditer largiri dignaris: concede, quaesumus; ut, illi devotum pietatis nostrae praestantes obsequium, dignae quoque satisfactionis exhibeamus offícium.
Domine Jesu, sanctissimi Cordis tui virtutibus indui, et affectibus inflammari: ut et imagini bonitatis tuae conformes, et tuae Redemptionis mereamur esse participes. Qui vivis et regnas Deus per omnia saecula saeculorum. R. Amen."
(V. Utvrdi ovo, Bože, što si učinio u nama:R. Iz hrama svetoga tvoga, koji je u Jeruzalemu.V. Sjeti se zajednice tvoje:R. Koju si posjedovao od početka.V. Srce Isusovo, koje izgaraš ljubavlju prema nama:R. Zapali srce naše ljubavlju prema Tebi.V. Gospodine, usliši molitvu moju.R. I vapaj moj k tebi da dođe.V. Gospodin s vama.R. I s duhom tvojim.Pomolimo se.Bože, koji se dostojiš milosrdno nam darivati beskrajno blago ljubavi u Srcu svoga Sina ranjenom našim grijesima, podaj, molimo, da mu mi, koji ga častimo svojom odanom pobožnošću, dademo i doličnu zadovoljštinu.
Podaj nam, molimo Gospodine Isuse, da se odjenemo krepostima tvoga Presvetoga Srca, i težnjama zapalimo: da budemo i suobličeni slici tvoje dobrote, i da zaslužimo biti sudionici tvoga Otkupljenja. Koji živiš i kraljuješ Bog po sve vijeke vjekova. R. Amen.")
Završivši ove molitave, celebrant opet klekne na najdoljnju stepenicu oltara i nakon pjevanja Tantum ergo, na uobičajen način podijeli blagoslov s Presvetim Sakramentom.
Eto, vidjeli smo kako ta posveta izgleda. Mislim da ne trebam niti napominjati da danas ne može biti nikakve obnove u franjevačkom redu, dok god se ne vrate ovi i ostali tradicionalni obredi.
Podsjećam da Rimsko-serafski obrednik iz 1931. možete preuzeti ovdje: Rituale Romano-Seraphicum.
Nema komentara:
Objavi komentar