Sv. Ivan pred Latinskim vratima (6. svibnja) - Dan katoličke mladeži

Jedini apostol koji nije umro mučeničkom smrću bio je sv. Ivan Evanđelist.
No, to ne znači da ga pogani nisu pokušavali ubiti. Pokušavali su, ali nisu uspijevali. Blagdan sv. Ivana pred Latinskim vratima obilježava upravo jedan takav događaj.

Evo kako je opisan u Rimskom martirologiju:

"Romae sancti Ioannis, Apostoli et Evangelistae, ante Portam Latinam; qui, ab Epheso, iussu Domitiani, vinctus Romam est perductus, et, iudicante Senatu, ante eandem portam in olei ferventis dolium missus, exivit inde purior et vegetior quam intravit."

("U Rimu svetoga Ivana, apostola i evanđelista, pred Latinskim vratima; koji je iz Efeza doveden svezan u Rim po naredbi Domicijana, i po presudi Senata, ispred istih je vrata bačen u bačvu vreloga ulja, a izašao je odatle čišći i svježiji nego što je ušao.")

Zašto je Gospodin poštedio sv. Ivana od mučeništva? 
Obično se navode dva razloga. Prvo, sv. Ivan je jedini od apostola bio pod Kristovim križem na Kalvariji. Drugo, za razliku od nekih drugih apostola, sv. Ivan nije bio oženjen. Upravo je čisto i savršeno djevičanstvo bila posebna krepost sv. Ivana.
I kako kaže sv. Jeronim: "zato je više ljubljen od Gospodina" ("ideo plus amatur a Domino").

Na današnji se blagdan u tradicionalnom časoslovu čitaju ona mjesta iz djela sv. Jeronima Contra Jovinianum, gdje braneći i veličajući djevičanstvo i celibat, ističe i čisto djevičanstvo apostola sv. Ivana Evanđelista.

Sv. Jeronim ističe i ostale kreposti sv. Ivana po kojima se isticao među drugim apostolima i evanđelistima.
Posebno je važno ono što piše u 6. čitanju, gdje sv. Jeronim kaže:

"Sed et ipsum ejus Evangelium multum distat a ceteris. Matthaeus quasi de homine incipit scribere: Liber generationis Jesu Christi, fílii David, fílii Abraham; Lucas a sacerdotio Zachariae; Marcus a prophetía Malachiae et Isaiae. Primus habet faciem hominis, propter genealogiam; secundus faciem vituli, propter sacerdotium; tertius faciem leonis, propter vocem clamantis in deserto, Parate viam Domini, rectas facite semitas ejus. Joannes vero noster quasi aquila ad superna volat, et ad ipsum Patrem pervenit, dicens: In principio erat Verbum, et Verbum erat apud Deum, et Deus erat Verbum.")

("Ali i samo njegovo Evanđelje je mnogo drugačije od ostalih. Matej kao da počinje pisati od čovjeka: 'Knjiga rodoslovlja Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova'; Luka od svećeništva Zaharijina; Marko od proroštva Malahije i Izaije. Prvi ima lice čovjeka, zbog rodoslovlja; drugi lice teleta, zbog svećeništva; treći lice lava, zbog glasa koji viče u pustinji: 'Pripravite put Gospodinu, izravnajte njegove staze'. A naš je Ivan kao orao uzletio u visine, i došao do samoga Oca, govoreći: U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ.")

Zbog svega navedenoga, sv. Ivan Evanđelist je u vrijeme bl. Ivana Merza izabran za zaštitnika Hrvatskog orlovskog saveza. Upravo se blagdan sv. Ivana pred Latinskim vratima slavio kao dan katoličke mladeži.

Povezanost simbolike bila je sasvim jasna. Orao je simbol sv. Ivana Evanđelista, a to je bio i simbol Merzove organizacije.

Dakle, sv. Ivan Evanđelist bio je zaštitnik orlovske organizacije. Pogledajte dobro kako bl. Ivan Merz objašnjava zašto je baš sv. Ivan Evanđelist izabran za zaštitnika hrvatskog orlovstva (Zlatna knjiga, II, 6):

"6. Zašto je sv. Ivan Evanđelist zaštitnik našega orlovstva?
Sveti je Ivan Evanđelist zaštitnik orlovstva:
- jer ga sama sveta Crkva uspoređuje s orlom koji se je svojim letom dovinuo do nedoglednih visina Božanske riječi;
- jer je on radi svoga djevičanstva bio miljenikom Spasiteljevim i time postao pravim uzorom omladine;
- jer je on na Posljednjoj večeri, počivajući na grudima Isusovim, čuo kucaje Božanskoga Srca te nam tako pokazao gdje će orao naći okrjepu i pobudu za svoj apostolski rad."

Uočite da je sve što bl. Ivan Merz ovdje ističe upravo ono što nam govore riječi sv. Jeronima u čitanjima časoslova na blagdan sv. Ivana pred Latinskim vratima. Po ovakvim detaljima možete primijetiti koliki je utjecaj imao časoslov, i općenito liturgija, na oblikovanje stavova bl. Ivana Merza - i preko njega na orlovsku organizaciju.

Nažalost, mnogi današnji vjernici ne znaju za blagdan sv. Ivana pred Latinskim vratima, jer je uklonjen iz liturgije tijekom 1960-ih. U novom obredu iz 1969. taj se blagdan općenito ne slavi.

U Misalu iz 1962. možete ga pronaći na kraju Misala, među misama za neka mjesta (Proprium sanctorum pro aliquibus locis).