Kod primanja sv. pričesti, važan je i stav tijela, a ne samo stav srca

Školski katekizam - I. Pavić, Radosna vijest, Rijeka, 1972., str. 162.

Od kad postoje katekizmi, govore nam o dvostrukoj pripravi za primanje sv. pričesti: pripravi duše i pripravi tijela. Neki katekizmi to čine samo kraćim napomenama, neki dužim objašnjenjima, a neki detaljnim i opširnim pravilima.
Tako Katekizam Tridentskoga koncila ima posebnu točku u kojoj govori o pripravi duše za primanje Presvete Euharistije, a posebnu u kojoj govori pripravi tijela.

Ako je, dakle, jasno da je za primanje sv. pričesti potrebno pripraviti i dušu i tijelo, onda je logično da je kod primanja Presvetog Sakramenta važan i stav tijela, a ne samo raspoloženje duše.

Zato se ne mogu načuditi onima koji danas govore: "Nije bitan stav tijela kod pričešćivanja, važan je samo stav srca"... Odakle im uopće takva ideja!?
To sigurno nisu pročitali ni u jednom relevantnom izvoru koji govori o dostojnom primanju sv. pričesti. Možete li uopće zamisliti da tako govori itko prije revolucije iz druge polovice 1960-ih?

A sve bi trebalo biti prilično jasno. Položaj tijela slijedi raspoloženje duše i stav srca.
I primanje sv. pričesti klečeći došlo je iz duboke svijesti da se vjernik treba klanjati Bogu, u tom najsvetijem trenutku kad Ga prima u Presvetom Sakramentu.

Ta želja za klanjanjem pred Bogom posve je biblijska. Zato ćete i u starim uputama o primanju sv. pričesti vidjeti da se navode primjeri kako su se sveti ljudi Staroga i Novoga zavjeta klanjali Bogu.

Pogledajte upute za primanje sv. pričesti u vodičima za mladež Katolički đak i Katolička učenica iz 1926. godine.

I više od riječi govore slike, koje prikazuju stari katekizmi, iz kojih su učile generacije vjernika. Iz tih su izvora usvajali znanje o dostojnom i pobožnom primanju sv. pričesti.

Pogledajte, na primjer, kako to izgleda u katekizmu Srednji kršćanski nauk iz 1941.