"Ne budi nevjeran, nego vjeran" (Iv 20, 27)

Čitanja koja smo čuli na Bijelu nedjelju potiču na razmišljanje o potrebi ispravne i čvrste vjere. U poslanici smo čuli kako sv. Ivan Apostol govori: "Ovo je pobjeda, koja pobjeđuje svijet: vjera naša" (1 Iv 5, 4). U evanđelju Gospodin govori: "Ne budi nevjeran nego vjeran" (Iv 20, 27), te: "Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju" (Iv 20, 29).

Uvijek su se postavljala pitanja kojim to dokazima, argumentima i razlozima možete nekoga potaknuti da vjeruje. Nerijetko i običnom kršćaninu slabiji vjernici postavljaju pitanja, pa čak i zahtjeve da im "dokaže" zašto bi oni trebali vjerovati ili zašto bi trebali živjeti u skladu s vjerom. A Gospodin jasno kaže: "Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju."

U ovom ćemo tekstu analizirati kako su o potrebi čvrste vjere provijedala dvojica velikih svataca, koji su živjeli u isto vrijeme - jedan dominikanac, a drugi franjevac - sv. Vinko Fererski i sv. Bernardin Sijenski.

Vjerovati jednostavno, potpuno i čvrsto

Sv. Vinko Fererski u svojoj V. propovijedi za Bijelu nedjelju poučava slušatelje kakva bi trebala biti njihova vjera. Objašnjava trostruki način na koji čovjek treba prihvatiti katoličku vjeru: jednostavno, potpuno i čvrsto. Sv. Vinko kaže da je to nužno svakom vjerniku:

"Ex quo fides est ita necessaria ad salvationem, ideo dicit thema cuilibet Christiano: 'Noli esse incredulus sed fidelis', patet thema Fides catholica a nobis credenda tripliciter, scilicet, simpliciter, sine disputatione. Plenarie, sine diminutione. Firmiter, sine dubitatione."

("Iz toga što je vjera svakome nužna za spasenje, zato kaže poruka svakom kršćaninu: 'ne budi nevjeran, nego vjeran', očito je iz poruke da katoličku vjeru trebamo vjerovati na tri načina, to jest: jednostavno, bez rasprave. Potpuno, bez umanjivanja. Čvrsto, bez sumnjanja.")

Sv. Vinko prvo objašnjava što znači vjerovati jednostavno:

"De primo quod debeamus credere fidem catholicam simpliciter sine disputatione vel contradictione. Credere simpliciter est quando homo credit alicui simplici verbo sine juramento, sine testibus de re mirabili, in quo illi sit magnus honor. Hunc honorem debemus facere Domino nostro Jesu Christo credendo simpliciter ejus simplici verbo sine probatione, juramento, demonstratione et testibus quod falli non potest, nес fallere, nec mendacium dicere: talis simplex credentia est multum meritoria et necessaria."

("O prvome, što trebamo vjerovati katoličku vjeru jednostavno, bez rasprave ili suprotstavljanja. Vjerovati jednostavno je ono kad čovjek vjeruje nekoj jednostavnoj riječi bez prisege, bez svjedoka o čudesnim stvarima, čime joj daje veliku čast. Ovu smo čast dužni iskazati Gospodinu našemu Isusu Kristu, vjerujući jednostavno njegovoj jednostavnoj riječi bez dokazivanja, prisega, demonstracija i svjedoka, da ne može biti prevarena, niti prevariti, niti reći laž. Takvo jednostavno vjerovanje je vrlo zaslužno i nužno.")

Vjerovanje donosi zasluge za nebo. Zapitajte se stoga: Kada bi vjerovati bilo lako, kakve bi to onda imalo zasluge? Kada bi vam netko svim mogućim dokazima sve evidentno pokazao, koja bi onda bila vaša zasluga u tome što vjerujete?

Drugi razlog, koji govori o nužnosti cjelovite katoličke vjere, sv. Vinko objašnjava pozivajući se na tumačenje sv. Tome Akvinskoga kako čovjek koji ne vjeruje samo jedan članak vjere, nema vjere ni o drugim člancima, nego samo mišljenje.

"Dico secundo, quod debeamus credere fidem catholicam plenarie sine diminutione. Unde conclusio est beati Thomae (Summa theol., II-II, q. 5., a. 3.) quod si aliquis credit omnes articulos fidei praeter unum, dicit, quod de nullo habeat fidem, sed solum opinionem. Ratio, quoniam omnes articuli fidei habent unum fundamentum, scilicet veritatem divinam infallibilem. Qui ergo non credit unum articulum fidei, non credit fundamentum, ideo de nulla habet fidem. Nota similitudinem de domo 12 camerarum fundata super columnam unam, quia deficiente columna fundamenti, non solum una cadit, sed omnes cadunt. Sic de fundamento fidei. De quo Apostolus: 'Fundamentum enim aliud nemo potest ponere' etc. (I. Cor. 3, 11). Ideo credere sine diminutione debemus. Et: 'charitas omnia credit' (I. Cor. 13, 7). Credendi sunt magni articuli sicut parvi et econverso. Unde Christus: 'Qui fidelis est in minimo, et in majori fidelis est. Et qui in modico iniquus est, et in majori iniquus est.' (Luc. 16, 10)"

("Kažem drugo, da smo dužni vjerovati katoličku vjeru potpuno, bez umanjivanja. Stoga je zaključak blaženoga Tome (Summa theol., II-II, q. 5., a. 3.) da ako netko vjeruje u sve članke vjere osim u jedan, kaže da nema vjeru niti o jednome, nego samo mišljenje. Razlog za to je što svi članci vjere imaju jedan temelj, to jest, nezabludivu božansku istinu. Tko, dakle, ne vjeruje jedan članak vjere, ne vjeruje u temelj, stoga nema vjeru niti o jednome. Pazi sličnost sa kućom koja ima 12 soba, utemeljenom na jednom stupu, jer maknuvši stup temelja, ne pada samo jedna, nego sve padaju. Tako je i s temeljem vjere. O kome kaže Apostol: 'Drugoga temelja nitko ne može postaviti' itd. (1 Kor 3, 11). Stoga trebamo vjerovati bez umanjivanja. I: 'ljubav sve vjeruje' (1 Kor 13, 7). Treba vjerovati u velike članke kao i u male, i obratno. Stoga kaže Krist: 'Tko je vjeran u najmanjemu, vjeran je i u velikome. I tko je nepravedan u najmanjemu, nepravedan je i u velikome.' (Lk 16, 10)")

Zatim sv. Vinko govori o potrebi čvrste vjere:

"Dico tertio, quod debeamus credere fidem catholicam firmiter sine dubitatione. Unde cum majori certitudine credendi sunt articuli fidei, quam illa quae videntur oculis propriis. Ratio, quia sensus possunt leviter decipi ex aliquo defectu vel ex indispositione objecti vel subjecti, sive medii, ut patet de sensu visus in ebriis et de gustu in infirmis. Ideo Apostolus: 'Postulet in fide nihil haesitans. Qui enim haesitat, similis est fluctui maris, qui a vento movetur et circumfertur.' (Jac. 1, 6) Sicut enim unda maris agitatur ventis hinc inde, sic persona quae dubitat in fide agitatur hinc inde arguments et rationibus, et nihil potest obtinere a Deo. Secus in homine fideli in nullo dubitante. Ideo Apocalypsis: 'Esto fidelis usque ad mortem et dabo tibi coronam vitae' (Apoc. 2, 10). Nota tam fortiter et fideliter est tenenda fides catholica, ut citius deberet homo amittere bona temporalia, divitias et famam etiam et vitam quam fidem..."

("Treće kažem, da smo dužni vjerovati katoličku vjeru čvrsto bez sumnjanja. Stoga treba sa većom sigurnošću vjerovati članke vjere, nego stvari koje vidimo vlastitim očima. Razlog je to što se osjetila mogu lako prevariti zbog kojeg nedostatka ili zbog neprikladnosti bilo objekta, bilo subjekta, bilo sredstva, kao što je očito s osjetilom vida kod pijanaca, i s osjetilom okusa kod bolesnika. Stoga kaže Apostol: 'Neka moli s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.' (Jak 1, 6) Kao što se morski valovi bacaju s vjetrom ovdje-ondje, tako se osoba koja sumnja u vjeri baca ovdje-ondje argumentima i razlozima, i ništa ne može zadobiti od Boga. Obratno je u vjernog čovjeka, koji ni u čemu ne sumnja. Zato kaže Otkrivenje: 'Budi vjeran do smrti, i dat ću ti krunu života' (Otk 2, 10). Pazi, tako čvrsto i vjerno treba držati katoličku vjeru, da bi čovjek prije trebao izgubiti vremenita dobra, bogatstvo, dobar glas, također i život, nego vjeru...")

Vrlo je slično propovijedao i sv. Bernardin Sijenski, uvijek ističući nužnost čvrstoće i cjelovitosti vjere, te ističući da je takovo vjerovanje dužnost i obveza svakog katolika.

Vjerovanje kao obveza iz poslušnosti, kršćanskog vojevanja i štovanja

Sv. Bernardin je o ovim temama govorio u propovijedi na korizmenu kvatrenu srijedu (objavljena u zbirci njegovih propovijedi De evangelio aeterno, serm. XIII.), jer se na taj dan u tradicionalnom obredu mise čita u evanđalju kako su farizeji tražili znak:

"U ono vrijeme neki od književnika i farizeja rekoše Isusu: 'Učitelju, htjeli bismo vidjeti od tebe koji znak.' On im odgovori: 'Znak traži zli i preljubnički naraštaj, ali mu se neće dati drugi znak osim znaka proroka Jone.' (Mt 12, 38-39)

Na temelju tih riječi, sv. Bernardin propovijeda zašto je svaki katolik dužan vjerovati sve što uči Crkva, bez traženja dokaza i znakova. 
Izdvojio bih Bernardinova objašnjenja o krjeposti čvrste vjere, kao obveze prema Bogu:

"Triplex est enim obligatio fidelitatis quam quilibet erga Deum obligatur servare. Prima est fidelis obedientiae, secunda fidelis militiae, tertia est fidelis reverentiae.

("Trostruka je, naime, obveza vjernosti koju je svatko dužan obdržavati prema Bogu. Prva je vjerne poslušnosti, druga je vjernog vojevanja, treća je vjernog štovanja.")

Što se tiče prvog razloga, sv. Bernardin kaže:

"Primo enim quilibet obligatur Deo exhibere fidelem obedientiam. Manifestum est enim communitati hominum non posse satisfieri probationibus vel suasionibus de his quae credenda sunt ad Deum accedentibus, et sobrie, et juste, et pie in religione christiana vivere volentibus, vel propter defectum probationum, vel suasionum, vel propter brevitatem intellectus simplicium vulgarium hominum. Necessario ergo credenda erant ea sine quorum credulitate nemo ad Deum accedere potest. Necesse igitur est ut alia via haec ab hominum communitate credantur, quam per probationes et suasiones."

("Prvo je, naime, svatko obvezan iskazati Bogu vjernu poslušnost. Jer je očito da se ne može zadovoljiti ljudska zajednica dokazivanjima i uvjeravanjima o onome što trebaju vjerovati oni koji pristupaju Bogu, i koji žele živjeti trijezno, i pravedno, i pobožno u kršćanskoj vjeri, bilo zbog nedostatka dokaza ili uvjeravanja, bilo zbog kratkoće intelekta jednostavnih ljudi iz puka. Nužno je stoga vjerovati ono bez čijeg vjerovanja nitko ne može pristupiti Bogu. Nužno je, dakle, da ovo bude vjerovano od ljudske zajednice drukčijim putem nego po dokazivanjima i uvjeravanjima.")

U drugom argumentu, sv. Bernardin objašnjava da je takva vjera obveza kršćanina na zemlji kao vojnika, člana vojujuće Crkve, koji je dužan upravo vojničkom disciplinom odbijati sve navale napasti, sumnji, zavođenja od strane svijeta i ostalih protivština.

"Secundo autem obligatur quilibet exhibere Deo fidelem militiam: nempe credere ea quae pertinent ad fundamentum Christianae religionis bellum utique habet contra se grave, scilicet disputatinum, dissuasionum, contradictionum et etiam improbabilitatum ipsarum: improbabilitas enim directe contra credulitatem pugnat. Omne autem bellum bellica virtute et fortutudine agendum et superandum est; quia sine virtute non provenit victoria belli. Quam necesse est modis omnibus provenire ut mors utraque declinetur, et vita utraque vel acquiratur vel acquisita cum Domino conservetur. Necessaria igitur est in bello isto virtus, qua contra dictas quatuor acies et mente ipsa pugnetur et triumphaliter expugnentur. Haec autem indubie est fides quoniam contra directae acies illae pugnant, et ipsa acies suas dirigit contra illas, unde I. Joan 5, 4: 'Haec est victoria, quae vincit mundum, fides nostra'."

("Drugo, svatko je dužan iskazati Bogu vjerno vojevanje: naime, vjerovati ono što spada u temelj kršćanske vjere ima protiv sebe teški rat, dakako, rasprava, razuvjeravanja, protivljenja i također samih nedokazivosti: naime, nedokazivost se izravno bori protiv vjerovanja. A svaki rat treba voditi i nadvladati ratnom krepošću i jakošću; jer se bez kreposti ne postiže pobjeda u ratu. Koju je nužno postići svim sredstvima, da se izbjegnu obje smrti, i oba života ili zadobiju ili zadobivena očuvaju s Gospodinom. Nužna je stoga krepost u ovom ratu, u kojoj se protiv četiri rečene čete i samim umom bori i pobjednički ih poražava. Ovo je nedvojbeno vjera jer se protiv nje izravno bore četiri ove čete, i ona šalje svoje čete protiv njih, stoga kaže 1 Iv 5, 4: 'Ovo je pobjeda, koja pobjeđuje svijet: vjera naša'.")

Kao treći razlog zašto je vjernik dužan sve vjerovati bez dokaza, sv. Bernardin navodi strahopoštovanje koje smo dužni Bogu.

"Tertio insuper quilibet obligatur Deo summam ac fidelem reverentiam exhibere: propter quod dicendum quod aut credendum est Deo absque suasione aliqua aut probatione. aut non. Si sic: ergo credendum est ei ex virtute, quod enim absque suasione et probatione creditur virtute credentis creditur. Si quis autem dicat quod non ei credendum est sine suasione vel probatione; contra. Sicut enim Deo debetur digna dilectio et digna honoratio, sic ei debetur digna credulitas sive creditio. Non enim est digna creditio quae ei propter suasiones et probationes impenditur, quia nec bono nec magno viro est digna."

(Treće, povrh toga svatko je obvezan iskazivati Bogu najveće i vjerno štovanje: zato treba reći da treba ili vjerovati Bogu bez ikakvog nagovaranja i dokazivanja: ili ne. Ako treba: onda mu treba vjerovati iz kreposti, jer ono što se vjeruje bez nagovaranja ili dokazivanja, vjeruje se iz kreposti vjernika. A ako netko kaže da mu ne treba vjerovati bez uvjeravanja i dokazivanja; naprotiv. Kao što se duguje Bogu dostojna ljubav i dostojna čast, tako mu se duguje i dostojno vjerovanje ili povjerenje. Jer nije dostojno povjerenje, koje bi mu se iskazivalo zbog nagovaranja i dokazivanja, jer to nije dostojno ni dobroga ni istaknutog čovjeka.")

Iz svega navedenoga jasno je s kakvim stavom čovjek treba prihvatiti i držati istine katoličke vjere. Treba uvijek nastojati sve više i više ojačati vjeru.

Postoje mnogi načini na koji se vjernik u tome može vježbati. Na primjer, uvijek iznova i iznova, opet i opet čitati dobre stare katekizme. Za to su posebno pogodni džepni katekizmi, koje čovjek može pročitati u jednom dahu, primjerice ovaj kratki i lijepi Rimokatolički katekizam iz 1948.

K tome, nastojati svakodnevno obnoviti čin vjere, ufanja i ljubavi po nekom od tradicionalnih obrazaca. Na primjer (na kraju istog katekizma):