 |
| Ulazna pjesma "Exurge" za nedjelju Šezdesetnice, u Rimskom misalu tiskanom 1736. god. |
U tradicionalnom rimskom obredu, na Šezdesetnicu se u evanđelju čita prispodoba o Sijaču (Lk 8, 4-15). Sv. Antun Padovanski u svojoj propovijedi na Šezdesetnicu ističe kako Božja riječ, dok kao sjeme raste u ljudskom srcu, vodi grešnika kroz tri faze pokore (u sakramentalnom smislu): kajanje, ispovijed i zadovoljština za grijehe.
"Et vide quam congrue dicitur verbum Dei semen. Sicut enim in terra semen seminatum germinat et crescit. Primo enim ut dicitur Marci (4, 28): 'facit herbam, deinde spicam, deinde plenum frumentum in spica'. Sic verbum Dei seminatum in corde peccatoris. Primo facit herbam contritionis... Secundo, spicam confessionis, quae se in altum erigit per spem remissionis. Tertio, plenum frumentum satisfactionis, de quo Psalm. 64.: 'Valles', humiles poenitentes, 'abundabunt frumento' satisfactionis, ut poena respondeat culpae."
("I pogledaj kako se prikladno riječ Božja naziva sjemenom. Kako, naime, posijano sjeme u zemlji klija i raste. Prvo onako kako se kaže u Marku (4, 28): 'čini stabiljku, zatim klas, zatim puno žita na klasu'. Tako riječ Božja posijana u srce grešnika. Prvo čini stabiljku pokajanja... Drugo, klas ispovijedi, koji se uzdiže uvis po nadi u otpuštenje [grijeha]. Treće, puno je žita zadovoljštine, o kome kaže Psalam 64: 'Doline će', ponizni pokornici, 'obilovati žitom' zadovoljštine, da kazna odgovara krivnji.")
No, kao što je očito iz prispodobe o Sijaču, ne padne svako sjeme na dobru zemlju. Prvo sjeme padne uz put, drugo na kamen, treće u trnje, a tek četvrto na dobru zemlju.
Sv. Antun kaže da loše tlo uz put označava bludnike, kamenito tlo označava loše redovnike (koje sv. Antun naziva "lažnim redovnicima"), dok trnje označava pohlepne ljude i lihvare.
Nevolje koje takvi ljudi predstavljaju vjernicima povezuje s vapajem ulazne pjesme u misi na nedjelju Šezdesetnice (Psal. 43, 23-26), koji glasi:
"Exurge, quare obdormis, Domine? Exurge et ne repellas in finem: quare faciem tuam avertis, obliviscaris tribulationem nostram? Adhaesit in terra venter noster. Exurge, Domine, adiuva nos et libera nos."
("Ustani, zašto spavaš, Gospodine? Ustani, ne odbaci nas zauvijek! Zašto odvraćaš svoje lice, zaboravljaš našu nevolju? Za zemlju se prijanja naš trbuh. Ustani, Gospodine, pomozi nam i izbavi nas.")
Sv. Antun kaže da to vjernici vapiju za oslobođenje od spomenute tri vrste loših ljudi (bludnici, lažni redovnici, pohlepni lihvari) koje označava loše tlo uz put, kamen i trnje:
"Ideo sanctae Ecclesiae fideles in introitu Missae, clamant ad Deum: 'Exurge, quare obdormis, Domine' (Psal. 43, 23). Nota quod ter dicitur exurge, propter ista tria, quae sunt via, petra et spinae. Exurge, ergo, o Domine, contra luxuriosos, qui sunt via diaboli, qui quia in peccatis dormiunt, te dormire credunt. Exurge contra falsos religiosos, qui sunt quasi petra sine humore gratiae. Exurge contra usurarios, qui sunt quasi spinae pugentes: et adiuva nos et libera nos de eorum manibus."
("Zato vjernici svete Crkve u ulazu Mise vapiju Bogu: 'Ustani, zašto spavaš, Gospodine?'. Uoči da tri puta kažu ustani, zbog ovoga troje, a to su: put, kamen i trnje. Ustani stoga, o Gospodine, protiv bludnika, koji su put đavla, koji - zato što spavaju u grijesima - vjeruju da i ti spavaš. Ustani protiv lažnih redovnika, koji su kao kamen bez vode milosti. Ustani protiv lihvara, koji kao trnje ubadaju: i pomozi nam i oslobodi nas iz njihovih ruku.")
Kako se u ovom pretkorizmenom razdoblju u časoslovu čitaju početna poglavlja Knjige postanka, tako i ove nedjelje sv. Antun već na početku propovijedi spominje onaj prvi izvor ljudske pokvarenosti, zlih nagnuća i nesreća - istočni grijeh.
"Praedicatoribus loquitur Isaia (32, 29): 'Beati qui seminatis super omnes aquas'. Aquae, ut dicitur Apocalypsis (17, 15), 'sunt populi et gentes et linguae', de quibus Eccles. 1, 7: 'Omnia flumina intrant in mare, et mare non redundat; ad locum unde exeunt flumina revertuntur ut iterum fluant'. Nota quod duplex est amaritudo, scilicet culpae et mortis corporalis. Omnia ergo flumina, id est, omnes populi exeunt a mari, id est, ab amaritudine culpae originalis. Unde Psal. 50.: 'Ecce, in iniquitatibus conceptus sum'. Et Apostolus Ephes. 2, 3: 'eramus natura filii irae, sicut et ceteri'. Et: 'Omnes in Adam moriuntur' (I. Cor. 15, 22). Et in mare, id est, in amaritudinem mortis corporalis revertuntur."
("Propovjednicima govori Izaija (32, 20): 'Blaženi koji sijete po svim vodama'. Vode su, kako kaže Otkrivenje (17, 15), 'puci i narodi i jezici', o kojima kaže Crkv. 1, 7: 'Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovno počnu svoj tok'. Uoči da je dvostruka gorčina, to jest, krivnje i tjelesne smrti. Svaka dakle rijeka, to jest, svi narodi izlaze iz mora, to jest, iz gorčine istočnog grijeha. Zato kaže Psalam 50.: 'Evo, u opačinama sam začet'. I Apostol Efeženima 2, 3: 'po naravi bijasmo djeca gnjeva, kao i drugi'. I: 'U Adamu svi umiru' (1 Kor 15, 22). I vraćaju se u more, to jest, u gorčinu tjelesne smrti.")
Zanimljivo je malo kasnije tumačenje mističnog značenja Noine korablje (dijelovi Knjige postanka koji govore o Općem potopu i Noinoj korablji čitaju se u časoslovu upravo na Šezdesetnicu). Inače, crkveni naučitelji su često uspoređivali Crkvu s Noinom korabljom, osobito glede dogme Extra Ecclesiam nulla salus. Kao što se nije spasio nijedan čovjek koji je bio izvan korablje u vrijeme Općeg potopa, tako se nitko ne spašava tko umire izvan Crkve.
I sv. Antun u korablji vidi pralik Crkve, a u Noi pralik Krista, ističući:
"Hic est Noe cui dixit Deus Pater: 'Fac tibi arcam de lignis laevigatis' (Gen. 6, 14). Noe interpretatur requies et significat Christum... Huic dixit Pater: 'fac tibi arcam', id est Ecclesiam. Exiit ergo seminator Christus seminare semen suum. Exiit etiam fabricare arcam, scilicet Ecclesiam suam, 'de lignis laevigatis', id est, operibus sanctis, puris et perfectis, 'et linivit bitumine' charitatis, scilicet, et misericordiae, intrinsecus in affectu et extrinsecus in operum effectu. 'Cuius longitudo est trecentorum cubitorum' (Gen. 6, 15), propter tres ordines qui sunt in ea, scilicet Noe, Daniel et Iob, id est, praelati, continentes et coniugati. 'Latitudo quinquaginta cubitorum', ad poenitentes ipsius Ecclesiae refertur. In quinquagesimo enim die a Pascha per Spiritum Sanctum collata est apostolis gratiae infusio. Et in quinquagesimo psalmo, scilicet 'Miserere mei Deus', poenitentibus promittitur peccatorum remissio. 'Altitudo triginta cubitorum' (Gen. 6, 15), ad eius Ecclesiae fideles refertur, propter fidem sanctae Trinitatis. Exiit ergo Christus a sinu Patris, et venit in mundum, ut seminaret et Ecclesiam suam fabricaret, in qua electum populum non corruptibilem sed permanentem in saeculum saeculi conservaret."
("On je Noa kome je rekao Bog Otac: 'Načini sebi korablju od uglađenoga drveta' (Post 6, 14). Noa se prevodi kao pokoj, i označava Krista... Njemu je rekao Otac: 'načini sebi korablju', to jest, Crkvu. Izašao je stoga sijač Krist posijati svoje sjeme. Izašao je također izgraditi korablju, to jest, svoju Crkvu 'od uglađenoga drveta', to jest, od svetih djela, čistih i savršenih, 'i povezao ih vezivom', dakako, ljubavi i milosrđa, iznutra u osjećaju i izvana u učinku djela. 'Čija je duljina tristo lakata' (Post 6, 15), zbog tri reda [staleža] koji su u njoj, dakako, Noa, Danijel i Job, to jest, prelati, uzdržljivci i oženjeni. 'Širina pedeset lakata', odnosi se na pokornike ove Crkve. Jer je pedesetoga dana od Uskrsa po Duhu Svetom udijeljeno apostolima obilje milosti. I u pedesetom psalmu, to jest, 'Smiluj mi se Bože', pokornicima se obećaje otpuštenje grijeha. 'Visina trideset lakata' (Post 6, 15), odnosi se na vjernike ove Crkve, zbog vjere Svetoga Trojstva. Izašao je, dakle, Krist iz krila Očeva, i došao u svijet, da posija i izgradi svoju Crkvu, u kojoj će sačuvati izabrani narod - ne propadljivi - nego onaj koji ostaje u vijeke vjekova.")
Pa evo, ovo su misli o kojima možemo razmatrati ovoga tjedna.
Propovijed sv. Antuna citirao sam prema sabranim djelima sv. Franje Asiškoga i sv. Antuna Padovanskoga, koja je zajedno objavio J. de la Haye u Parizu, 1641. god., a koja imate ovdje: Sancti Francisci Assisiatis et sancti Antonii Paduani OPERA OMNIA.
Nema komentara:
Objavi komentar