Kada državna vlast ne štiti javni moral, građani su ga dužni sami braniti

Bl. Ivan Merz nastojao je ustrojiti djelovanje Hrvatskog orlovskog saveza po uzoru na tadašnje francuske i belgijske katoličke organizacije. Bio je posebno impresioniran belgijskim katoličkim organizacijama, osobito u pogledu njihovih izravnih uličnih akcija za obranu javnog ćudoređa.

Merz je 1927. napisao u Orlovskoj straži članak Apostolat naše belgijske braće, gdje hvali akcije belgijske katoličke mladeži protiv pojava javnog nemorala...

»Savez belgijske katoličke omladine o kojemu smo govorili u pretprošlome broju "Straže" razvio je vrlo uspješnu djelatnost u javnosti.
Zaslugom toga Saveza je krabuljenju (maškaranju) u mnogim krajevima Belgije zadan smrtan udarac. Poslali su svoje predstavnike mnogim načelnicima i uspjelo im je da su načelnici uvidjeli nećudoredne posljedice krabuljenja i zabranili taj loš običaj. Poznato je, da se pod plaštem krabulja (maškara) nećudorednost širi ulicama i javnim trgovima.
Isti Omladinski Savez je češće, a osobito kada se počela u kinu prikazivati "Bećarica" (Garçonne) prosvjedovao kod javnih vlasti, priredio protestne zborove, a omladinci su često zviždanjem spriječili prikazivanje nemoralnih filmova. Taj Savez je ovaj nadzor nad bezobraznim kino-predstavama tako dobro organizirao da se u mnogim mjestima posjednici kina više ni ne usude izvjesiti sramotne plakate jer znaju da će ih omladinci poderati ili namazati mastilom. Mnogi su došli i pred sud koji ih je u mnogo slučajeva i odriješio jer sami zakoni štite javno ćudoređe. Kada javna vlast ne štiti ćudoređe, građani su često dužni zaštititi sebe i svoju djecu od duševne kuge i sami sebe braniti.
Savez je isto organizirao natjecanja pučkih predavanja. Društvo koje priredi za puk više zgodnih (vjerskih, apologetskih, poučnih i sličnih) predavanja dobije od Saveza nagradu. Naravno da se društva trse tu nagradu dobiti. Isto je organizirano natjecanje između društava koje će raspačati što više dobrog tiska. Ovo se natjecanje obavlja svake godine.
Za misije se sakupljaju doprinosi. U mjesecu prosincu i siječnju skupi se oko 50.000 franaka, to jest oko tisuću franaka dnevno. Jednim dijelom te svote belgijska omladina izdržava na svoj trošak jednoga svog misionara.
Svakom važnijom zgodom se ulice Belgije oblijepe plakatima omladinskoga saveza: prigodom narodnih svečanosti, zatim kada se radi protiv nećudoređa ili neumjerenosti, za kršćanske škole itd.
Osobito veliku važnost imaju javne svečanosti belgijske omladine - bilo pokrajinske, bilo narodne. Na posljednjem zborovanju u gradu Šarleroa prisustvovalo je trideset tisuća omladinaca. Služba Božja bila je pod vedrim nebom, a propovijed su raznosili megafoni (električne sprave za pojačanje glasa) tako da je i najudaljeniji prisutni omladinac mogao čuti svaku riječ propovijedi.
Divno li je bilo gledati kako trideset bataljona te Kristove vojske stupa ulicama grada Šarleroa. Zebnja i zabrinutost obuzela je srca socijalista i starih liberala jer su vidjeli da se obistinjuju riječi narodnoga zastupnika Tschoffena: "Ne proričem pobjedu katoličkoj ideji u Belgiji, već je vidim."«

Iz ovih zadnjih riječi vidimo koliko je nezahvalno predviđati buduće događaje. Kad danas pogledamo Belgiju, vidimo da je ona postala nešto sasvim suprotno od onoga što su o njoj prognozirali i Tschoffen i bl. Ivan Merz.

To je upozorenje za sve nas da se suzdržimo od predviđanja budućnosti. Moramo se suočiti sa činjenicom da mi jednostavno ne znamo što će donijeti budućnost. Mnogi su se prevarili pokušavajući predvidjeti budućnost na temelju sadašnjosti.
To što je sadašnjost blistava, ne znači da će takva biti i budućnost. Ali, isto tako, ni tmurna sadašnjost, ne znači automatski tmurnu budućnost.