ponedjeljak, 20. ožujka 2017.

Misionarski žar

Aleksandar Gahs (1891.-1962.)

Kao i drugdje u Europi, i Hrvatskoj je nekada djelovala Družba sv. Petra Klavera, kojoj je glavni zadatak obraćenje afričkih naroda na katoličku vjeru. Imali su sjedište u Zagrebu, u Draškovićevoj 12.
Izdavali su mjesečnik Crnče ("misijski mjesečnik sa slikama za katoličku mladež"), kojemu je urednik bio požeški svećenik i etnolog Aleksandar Gahs.





Čitajući tiskovine Družbe sv. Petra Klavera, čovjeku postane jasno zašto su misije prije bile toliko uspješne. A istovremeno se rastužite, shvativši da postkoncilske "misije" zapravo uopće nisu misije.
Gdje su nestali pravi misionari? Kako je nestao misijski žar? Nestao je zbog sustavnog relativiziranja dogme Extra Ecclesiam nulla salus; za što su najviše odgovorni modernistički profesori na teološkim fakultetima (koji su bili "periti" na II. vatikanskom koncilu!).

Pravi misionari su imali svijest da oni dolaze osloboditi pogane od vlasti Sotone.
Da! Svi nekršteni ljudi su zaista u vlasti Sotone. Nije uzalud egzorcizam važan dio tradicionalnog obreda krštenja.

Stavit ću ovdje nekoliko stranica iz misijskog kalendara sv. Petra Klavera za godinu 1939., da se vidi mentalitet i način razmišljanja pravih misionara.









Pazite u idućem tekstu glavnu misao: "Glavna svrha ovih apostolskih izleta je ta, da se predobiju pogani za kršćanstvo." Svrha cijelog misionarskog rada je obraćenje pogana na kršćanstvo, a ne nekakva socijalna pomoć, kao kod današnjih "misija".








Evo jedna misao za pamćenje...




Prijašnje su misije bile uspješne, jer su brojni pobožni katolici svakodnevno molili za uspjeh misija. Svećenici su prikazivali svetu misu žrtvu na tu nakanu.
Gore spomenuti svećenik, Aleksandar Gahs, bio je osobito poznat po tome.
Imali smo i Misni savez u korist afričkih misija. Zanimljivo je da su i za vrijeme NDH, hrvatske kune išle u Afriku za misije. Iako se možemo pitati: koliko je uopće valuta NDH vrijedila u inozemstvu? No, to je manje važno... Bitno je da su naši ljudi davali od srca što imali za uspjeh misija.
Evo jedna sličica iz 1943. god.:




2 komentara:

  1. Kad čitamo ovakve stvari vidi se jasnoća i nešto nam govori da je to ispravno. Novus ordo , New age , Novi poganizam. Onaj koji se utapa i nezna plivati nemože ni sebe spasiti a kamoli drugog utopljenika. Novi pogani to su svi oni koji su primili prvi uvjet spasenja - krštenje , i ostale sakramente , a i dalje žive po svom a ne po Božjem. To su oni Židovi iz Starog zavjeta koji su izašli iz Egipta al su mrmljali i žalili za egipatskim lukom i mesom. Oni koji su vidjeli tolika Božja čudesa a opet su sjedili na dvije stolice , ili na jednoj ali sa figom u đepu. Takvi su ostavili svoje kosti u pustinji , Paklu , a da nisu ni vidjeli Obečane zemlje , Raj, a kamoli u nju ušli. Nemože onaj koji je sam potrebit obraćenja drugog obratiti, a pogotovu ako oboje nijeću da su pogani.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Iz svega priloženog vidi se kakva je laž ona modernistička mantra: da je "Crkva bila zatvorena prije II. vatikanskog sabora" i da ju je "trebalo otvoriti“.
    Crkva uopće nije bila zatvorena, već je uvijek išla na sve četiri strane svijeta i naviještala evanđelje.
    Crkva je imala zatvorena vrata samo prema zlu i krivovjerju – i to je zapravo ono što je smetalo modernističkim hereticima. Oni su željeli otvoriti Crkvu prema krivovjerju... Na način da modernističkim teolozima i prelatima bude dopušteno da bez ikakvih sankcija šire hereze.

    OdgovoriIzbriši