Što se dogodilo s Propagandom?

Staro sjedište Kongregacije za širenje vjere u Rimu

Jadna od najmoćnijih institucija u cijelom katoličkom svijetu, stoljećima je bila Kongregacija za širenje vjere (Congregatio de propaganda fide). Šire je poznata pod skraćenim nazivom "Propaganda". S time da riječ "propaganda" nije imala nikakve negativne konotacije. Propaganda jednostavno znači "širenje", "promicanje" (od lat. "propagare" = "rasprostraniti", "širiti") - širenje vjere, katoličke vjere.

Imali smo s jedne strane Inkviziciju koja je bila zadužena za zaštitu vjere, a s druge strane Propagandu, zaduženu za širenje vjere.

Propaganda je nadzirala sav misijski rad i sva misijska područja. U ta su područja spadali i naši krajevi koji su bili pod turskom okupacijom. Odatle velika važnost Propagande za hrvatsku povijest.

Misijskim područjima smatrana su i područja pod protestantskom vlašću. Zato je, na primjer, Crkva u Irskoj bila pod nadzorom Propagande, dok god je Irska bila pod britanskom vlašću.

Dakako, nekatoličke države su nastojale na sve načine spriječiti utjecaj Propagande na svom području. Kako u tome nisu uvijek uspijevale, okretale su se ponekad nasilnim sredstvima (ubijanje misionara).

S druge strane, glavno oružje Propagande bila je pisana riječ. Čuvena je njena tiskara iz koje su izašle tisuće vjerskih knjiga, katekizmi na raznim jezicima itd., koje su potom širene po cijelom svijetu.

Aktivnosti Kongregacije ponajviše su bile vezane uz misije u prekomorskim zemljama i promicanje unije među nesjedinjenima u istočnoj Europi i na Bliskom istoku.

Kako bismo razumjeli Propagandu, trebamo poći od dokumenta koji je temelj njenog postojanja: bula pape Grgura XV. "Inscrutabili divinae providentiae" (1622.)

"Da svi budu jedno." (Iv 17, 21)

Kongregaciju za širenje vjere ustanovio je papa Grgur XV. bulom "Inscrutabili divinae providentiae".
U toj buli Grgur XV. odmah na početku ističe da je dužnost pape:
"sedulo invigilandi et quantum nobis ex alto conceditur intentis studiis adnitendi ut oves miserabiliter errantes ad Christi ovile adducantur"
("pomnjivo bdjeti i koliko nam odozgo bude dano većim trudom nastojati da se ovce koje jadno lutaju, privedu u Kristov ovčinjak")


Da se nevjernici oslobode od nevjere, a krivovjerci od krivovjerja...

"...divina adspirante gratia, desinant per infelicia pascua infidelitatis et haeresum vagari et aqua mortifera pestilentiae potari, sed in loco pascuae verae fidei ac salutaris doctrinae collocentur et adducentur ad vitae fontes aquarum."

("...da, nadahnućem božanske milosti, prestanu lutati nesretnim pašnjacima nevjere i krivovjerja i piti smrtonosnu vodu propasti, već da se premjeste na mjesto ispaše prave vjere i spasonosnog nauka, i privedu na izvore voda života.")


Papa Grgur XV. je vidio da se nevjernici nalaze na sve četiri strane svijeta.
Na istoku: muhamedanci - koje ovako opisuje:

"Si enim mentis nostrae aciem convertimus ad innumerabilem populorum multitudinem, iam tot saeculis Agarenorum impurissima dementia captam, insanique erroris ac mendaci tenebris obcaecatum, miseratione commoventur viscera nostra, cernentes, tam multis ac variis caelestibus donis olim celebres nationes per ignorantiae et pestilentis persuasionis stuporem humanitatem in bestiarum naturam fere mutasse atque ad aeterna incendia diabolo et angelis eius parata..."

("Ako, naime, svratimo pogled naših misli na nebrojeno mnoštvo naroda, koji su već toliko stoljeća zarobljeni od prljavog bezumlja Agarana i zasljepljeni tminama mahnite zablude i laži, to nas potiče na sažaljenje, kad vidimo da su narodi, koji su nekada bili obdareni tako mnogim i raznim nebeskim darovima, preko neznanja i ludosti pogubnih uvjerenja, ljudsku narav gotovo zamijenili zvjerskom, i pripravljeni na vječni plamen đavlu i njegovim anđelima...")



Na istoku imamo još jedan problem: raskolnici. Njih Grgur XV. označava ovim riječima:

"Et licet inter has aliquae sint gentes, in iustitia detentae, quae Christi nomen invocant; tamen ita antiquarum haeresum veneno sunt infectae, ut sinceram veritatem paucissime agnoscant, ac fere omnes in multis nedum uno peccantes, factae sint omnium reae."

("I iako među njima ima nekih naroda, koji se drže u pravednosti, koji prizivaju ime Kristovo, ali su toliko zaraženi otrovom starih hereza, da čistu istinu vrlo malo poznaju; i gotovo svi griješeći u mnogo toga, a ne samo u jednom, postali su krivci svega.")


A na sjeveru, heretici protestanti. Deformacija je otela velike dijelove sjeverne i zapadne Europe i odvojila ih od Crkve.

Ovako je Grgur XV. objašnjavao događanja na sjeveru:

"...inimicus homo super bonum semen in septentrionalibus partibus seminavit haeresum zizania, ita dira contagia grassata sunt, ut animas innumerabiles iamdiu perdiderit, ac provincias et regna Christo per summam iniuriam erepta, suae tyrannidi mancipavit."

("...neprijatelj čovjek [đavao] preko dobroga je sjemena u sjevernim krajevima posijao kukolj krivovjerja, tako da su se proširile tolike užasne zaraze, da je već nebrojene duše upropastio, i velikom uvredom oteo Kristu pokrajine i kraljevstva i podložio ih svojoj tiraniji.")


Dakle, papa Grgur XV. je osnovao Kongregaciju za širenje vjere, da sve te lutajuće narode obrati na katoličku vjeru. Zadatak je te Kongregacije bio: prozelitizam!

A da je to doista dužnost papinstva, Grgur XV. dokazuje vizijom sv. Petra opisanom u Djelima apostolskim (Dj 10, 10-16), u kojoj je sv. Petar vidio kako s neba silazi posuda puna četveronožaca, gmazova, ptica...

"Quapropter et uni Petro vas illud, quasi linteum, ostenditur quatuor initiis de caelo submitti ad terram, in quo erant omnia quadrupedia et serpentia terrae et volatilia caeli, quodque illa vox sequuta est, 'surge Petre, occide et manduca', ut praefiguraretur Petri et successorum eius munus ex quatuor mundi partibus homines varia impietate insipientes congregandi quo eos quasi occidendo, hoc est, veteri vita exuendo et exutos manducando, id est in sua membra, qui visibile erat caput Ecclesiae, convertendo, etiam membra Christi redderet, invisibilis Ecclesiae capitis..."

("Zbog toga je jedino Petru bila prikazana ona posuda poput platna s četiri okrajka kako silazi s neba na zemlju, u kojoj bijahu svi četveronošci i gmazovi zemlje i ptice nebeske, i da je slijedio onaj glas, 'ustani Petre, kolji i jedi', da se predoči dužnost Petra i njegovih nasljednika: okupljati ljude sa četiri kraja svijeta koji lutaju u raznim opačinama, i da ih kao zakolje, to jest svuče sa njih stari život, i svučene pojede, to jest pretvori u svoje udove, koji bijaše vidljiva glava Crkve, također da ih načini udovima Kristovim, nevidljive glave Crkve...")



Inače, bulu "Inscrutabili divinae providentiae", kao i ostale dokumente pape Grgura XV. (i Urbana VIII.) vezane uz uspostavu Propagande, možete pronaći u zbirci, tiskanoj u obliku knjižice, Constitutiones apostolicae Congregationis de propaganda Fide (Rim, 1642.)

Obratite pozornost na amblem Kongregacije. Prikazuje uskrslog Krista kako šalje svoje apostole uz riječi: "Euntes in mundum universum, praedicate evangelium omni creaturae".

To je iz zaključne poruke Markovog evanđelja:

"Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se."    (Mk 16, 15-16)

Kristova zapovijed je jasna, i ona mora biti izvršena. Ta je zapovijed bila temelj cijeloga rada Kongregacije za širenje vjere.

No, gdje smo mi u svemu tome? Malo je koji europski narod bio toliko vezan uz Propagandu, kao naš hrvatski narod. Zato ćemo sad malo pogledati u te veze...

Hrvati i Propaganda

Veze Hrvata s Propagandom imale su dva glavna aspekta. S jedne strane, naši krajevi koji su bili pod turskom vlašću smatrani su misijskim područjima, i kao takvi bili su od direktnog interesa za Propagandu.
S druge strane, brojni su Hrvati na ovaj ili onaj način bili "zaposlenici" Propagande - kao misionari, tiskari itd.

O ovom prvom aspektu, treba reći da je Propaganda dala velik doprinos opstanku katoličke vjere na prostorima okupiranim od Turaka. Mi obično kažemo da su franjevci zaslužni za opstanak katolicizma u okupiranim krajevima. Da! franjevci jesu najzaslužniji, ali bi teško u tome uspjeli bez stalne podrške i pomoći Propagande.

U nedostatku redovite crkvene hijerarhije na tim područjima, Propaganda je organizirala apostolske vikarijate za Ugarsku, Bosnu, Srijem itd. Brinula se za imenovanje biskupa (apostolskih vikara). Organizirala i nadzirala sav misionarski rad na okupiranim prostorima. Slala je vizitatore, koji su se vraćali u Rim sa iscrpnim izvješćima. Ta su izvješća i danas važan izvor informacija o životu pod turskom vlašću. I općenito govoreći, arhiv Propagande u Rimu je jedan od najbogatijih izvora za hrvatsku povijest 17. i 18. stoljeća.

Posebno je važno što je Propaganda o svom trošku školovala franjevački podmladak iz okupiranih krajeva.

Fra Filip Lastrić piše u Epitome vetustatum Bosnensis provinciae (Ancona, 1776., s. 32.):

"Ab immemorabili  vel saltem ex quo Bosna a Turcis mancipata, Sacra Congregatio de Propaganda Fide, accedente voto pientissimorum superiorum nostri generalium saepius privilegio donavit provincialem Bosnensis Provinciae quantum possit mittere juvenes in provincias sub catholicis principibus pace fruentes, tam studiis altioribus, quam victu et vestitu providendos, ut proprios filios; quo usque odiernum potimur..."

("Od vremena koje se ne pamti ili barem otkad je Bosna zauzeta od Turaka, Sveta Kongregacija za širenje vjere je, 'accedente voto' naših pobožnih vrhovnih generala, često davala povlasticu provincijalima bosanske provincije da mogu slati mlade u pokrajine koje uživaju mir pod katoličkim vladarima, opskrbila ih kako višim naucima, tako prehranom i odjećom, kao vlastite sinove; što uživamo do današnjeg dana...")


Lastrić na idućim stranicama daje primjerke dekreta Propagande koji govore o tim povlasticama Provincije Bosne Srebrene. Iako iz njih saznajemo da broj bosanskih franjevaca na inozemnim studijima nije bio ne znam kako velik, ipak su ti fratri koji su se vani školovali o trošku Propagande, postali nakon svog povratka lideri franjevačke zajednice u Bosni, a time i cijelog katoličkog puka na tim prostorima.
Pada mi na pamet primjer fra Augustina Miletića, a i samog fra Filipa Lastrića.

I Hrvati koji su živjeli na slobodnom području bili su blisko vezani uz Propagandu. Možda i više nego što su to sami bili svjesni.

Kad malo pogledate naše poznate crkvene osobe 17. i 18. stoljeća - Levaković, Kašić, Križanić, Paštrić, Karaman... svi su oni na ovaj ili onaj način bili zaposlenici Propagande.

Iz njezine je tiskare izašao Kašićev obrednik.
Isto tako, i svi glagoljski misali i brevijari  od 1631. pa nadalje, tiskani su upravo u tiskari Kongregacije za širenje vjere.
Katekizmi također!

Pogledajte samo kako su istaknuli amblem Kongregacije na naslovnici Levakovićevog katekizma iz 1628. god.

Da ne zaboravim još jednu stvar. Sjećate li se onoga što sam pisao o prozelitizmu franjevaca u oslobođenoj Slavoniji (ovdje, ovdje i ovdje) i u Dalmatinskoj zagori (ovdje).
E pa jedan od glavnih izvora naših saznanja o tome su izvješća koja su naši franjevci slali Propagandi.

Dobro, sad kad smo vidjeli zašto je Propaganda važna za cijeli katolički svijet (a napose za Hrvate), možemo se pitati: Gdje je danas Propaganda? Zašto o njoj danas ništa ne čujemo?

Ili da da se vratim na pitanje iz naslova...

Što se dogodilo s Propagandom?

Kao kongregacija kojoj je svrha bio prozelitizam, Propaganda se nikako nije uklapala u "koncilski aggiornamento". Nakon II. vatikanskog koncila, zamrla je katolička misionarska djelatnost. Dokumenti "Nostra aetate" i "Dignitatis humanae" proglasili su liberalni koncept vjerske slobode (svih religija!) vrhovnim načelom: elementom "dostojanstva ljudske osobe".

Time je obustavljena katolička misionarska aktivnost usmjerena prema muhamedancima, židovima, hinduistima, budistima... Danas "misije" postoje još samo u dalekim zemljama trećeg svijeta, a i to nisu prave misije, nego više nekakvi servisi za socijalnu pomoć.

U tim novim okolnostima, utrnula je i Kongregacija za širenje vjere.
Reformirana je 1967., a 1982. preimenovana u "Kongregaciju za evangelizaciju naroda". Mislim da ta promjena imena puno govori. Nekadašnji jasan i precizan zadatak "širenje katoličke vjere" zamijenjen je širokim i ne baš uvijek jasnim terminom "evangelizacija". Naime, teško je utvrditi kome je ta "nova evangelizacija" uopće upućena. Jedno je sigurno, nije usmjerena na obraćenje nekrsta: muhamedanaca, židova, budista itd.

Sve u svemu, to je bio kraj stoljetne Kongregacije za širenje vjere, čuvene Propagande.