Nemogućnost da kreativno prihvatimo pluralizam?

U bilo kojem poslu (naročito ako radite kod privatnika), ako vi konstantno pokazujete loše rezultate, naći ćete se u ozbiljnoj opasnosti od otkaza. Na primjer, ako vi neprekidno iskušavate nekakve svoje "nove metode" koje ste na brzinu izmislili, a svaka od njih donese još gore rezultate od prethodne.
Poslodavac će vas upozoriti: Ili počni raditi kak spada ili letiš van!

U "crkvenim karijerama" stvari stoje drugačije. Vi možete pokazivati ne znam kako loše rezultate dugi niz godina, a da vam se ništa ne dogodi.

To su misli koje su mi prolazile kroz glavu, kad sam nedavno čitao članak prof. Nediljka Ančića Crkva u Hrvatskoj i unutarnji pluralizam iz kolovoza 2003.

Ančić na jednom mjestu u članku nabraja sve one gorke rezultate pokoncilskih reformi u našoj zemlji (Zadarski slučaj, otpadi svećenika, TDKS, sukobi i kriza upravljanja na KBF-u itd. itd.), i on svejedno traži još više "koncilskog pluralizma".

To je tako tipičan stav za pobornike aggiornamento-revolucije.
Kao ono: nije problem u reformi, nego u "krivom shvaćanju reforme". A problem ćemo riješiti još dosljednijim provođenjem reforme (da se sruši i ono, što još nije...).

To me podsjeća na ljevičarske političare u zapadnim zemljama... Vide katastrofalne rezultate multikulturalizma i masovnog useljavanja muslimana (getoizacija, islamske četvrti, tiho uvođenje šerijata, ulični kriminal, terorizam...). I pokraj svega, tvrde da problem nije u useljavanju, nego u "krivom shvaćanju useljavanja i integracije". A kao rješenje predlažu još više muslimanskog useljavanja.

Tako se u ovom Ančićevom članku iz 2003., kao rješenje za nedaće koje je donio postkoncilski "pluralizam", predlaže: kreativno prihvaćanje i provođenje pluralizma.

Izdvajam dio članka koji se odnosi na situaciju u Hrvatskoj...