Kako je tradicionalna katolička teologija oblikovala molitvu bl. Alojzija Stepinca

Tko god ozbiljnije analizira djela istaknutih svetaca Katoličke Crkve, zna da je njihova djela nemoguće potpuno razumjeti bez temeljitog poznavanja tradicionalne katoličke teologije. To posebno vrijedi za svete biskupe i svećenike, koji su prošli kroz tradicionalnu svećeničku formaciju i primili klasičnu teološku naobrazbu.

Štoviše, teološko znanje potrebno je klericima za vođenje ispravnog duhovnog života. Bez klasičnog teološkog znanja, pojedinci mogu samo lutati iz zablude u zabludu, iz pogreške u pogrešku, bilo u nauku, bilo u duhovnom životu... Ovo se, nažalost, može dobro vidjeti kod mnogih koji su formirani u modernističkoj školi.

Ne možete imati zdrav duhovni život bez zdrave teologije. Tradicionalna katolička teologija jest temelj na kojem se gradi nauk o duhovnom životu.

Bl. Alojzije Stepinac je odličan primjer kako se asketski i molitveni život spajaju s dubokim poznavanjem tradicionalne teologije. Štoviše, teološko znanje bl. Alojzija oblikovalo je njegovu molitvu.

Dokazat ću ovu tezu na temelju molitava bl. Alojzija Duhu Svetomu za kreposti i darove Duha Svetoga, koje su objavljene 1942. godine.

Ove molitve možete vidjeti u molitveniku za franjevačke trećoredce Serafsko cvijeće iz 1959. godine (str. 543.-545.).
Inače, bl. Alojzije bio je član Trećeg reda sv. Franje. Stupio je u Treći red kao novoposvećeni nadbiskup-koadjutor u rujnu 1934. godine.

Pogledajmo te molitve...

Tko poznaje stariju teološku literaturu, odmah će primijetiti da navedene molitve bl. Alojzija Stepinca točno slijede (praktički od riječi do riječi) tradicionalne definicije pojedinih kreposti i darova Duha Svetoga.
Dovoljno je da uzmete, primjerice, Prümmerov kratki vodič kroz moralnu teologiju (Vademecum theologiae moralis) i usporedite definicije pojedinih kreposti s molitvama bl. Alojzija.

Kako bi to čitatelj lakše uočio, napravit ćemo usporedbu molitava bl. Alojzija i klasičnih definicija kreposti i darova Duha Svetoga.

BOGOSLOVNE KREPOSTI

1) VJERA

Prvi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji o katoličkoj vjeri Dei Filius (24. travnja 1870.) ovako definira krepost vjere:

"Hanc vero fidem, quae humanae salutis initium est, Ecclesia catholica profitetur, virtutem esse supernaturalem, qua, Dei aspirante et adiuvante gratia, ab eo revelata vera esse credimus, non propter intrinsecam rerum veritatem naturali rationis lumine perspectam, sed propter auctoritatem ipsius Dei revelantis, qui nec falli nec fallere potest."

("Ova pak vjera, koja je početak ljudskoga spasenja, Katolička Crkva ispovijeda da je nadnaravna krepost, kojom po nadahnuću i pomoći Božje milosti, vjerujemo da je istinito ono što je on objavio, ne radi toga što bismo svjetlom naravnog razuma opazili unutarnju istinu stvari, nego zbog ugleda samoga Boga koji objavljuje, a koji se ne može prevariti, niti nas prevariti.")

A sada pogledajte molitvu bl. Alojzija Stepinca za krepost vjere:

"Duše Sveti, Tješitelju, dođi u naša srca sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj nam: krepost vjere, da milošću Božjom tvrdo držimo za istinu sve, što je Bog objavio i što nam po svojoj Crkvi predlaže vjerovati, ne zato što bismo naravskim razumom spoznali istinitost objave, već jer nam je to Bog objavio, koji ne može prevariti niti prevaren biti."

Kao što možete vidjeti, bl. Alojzije praktički od riječi do riječi slijedi definiciju vjere koju je dao Prvi vatikanski koncil.

2) NADA

Prümmer ovako definira krepost nade (Vademecum theologiae moralis, str. 209.):

"Spes theologica est voluntatis habitus divinitus infusus, per quem certa cum fiducia propter omnipotentiam Dei auxiliantem exspectamus et consectamur cum aeternam beatitudinem tum media ad eam consequendam necessaria."

("Bogoslovna nada je božanski uliveno trajno raspoloženje volje, po kojem sigurnim pouzdanjem, radi djelotvorne Božje svemogućnosti, očekujemo i težimo: kako za vječnim blaženstvom, tako i sredstvima koja su nužna za njegovo postizanje.")

Dakle, kršćanska nada nije zemaljska nada u lijep i ugodan život na ovom svijetu, nego nada u postignuće vječnog blaženstva. Kaže sv. Toma Akvinski (Summa theologica, II-II, q. 17., a. 4.):

"Spes autem respicit beatitudinem aeternam sicut finem ultimum; divinum autem auxilium sicut primam causam inducentem ad beatitudinem."

("Nada pak gleda na vječno blaženstvo kao na konačnu svrhu; a božansku pomoć kao prvi uzrok koji dovodi do vječnog blaženstva.")

Stoga, bl. Alojzije Stepinac govori u svojoj molitvi za krepost nade: "Daj nam krepost ufanja, da zbog zasluga Isusa Krista i radi Božje dobrote, svemožnosti i vjernosti očekujemo vječni život i sve potrebne milosti, što je Bog obećao onima, koji dobro čine."

3) LJUBAV

Prümmer ovako definira krepost ljubavi (Vademecum, str. 216.):

"Caritas est virtus divinitus infusa, qua Deum tamquam summum bonum diligimus propter seipsum, nosque et proximum propter Deum."

("Ljubav je božanski ulivena krepost kojom ljubimo Boga kao vrhovno dobro radi njega samoga, a sebe i bližnjega radi Boga.")

Bl. Alojzije točno slijedi ovu definiciju u svojoj molitvi za krepost ljubavi: "Daj nam krepost ljubavi, da ljubimo Boga nadasve radi njega samoga, a nas same i bližnjeg poradi Boga. Amen."

STOŽERNE KREPOSTI

1) RAZBORITOST

Prümmer ovako definira krepost razboritosti (Vademecum, str. 239.):

"Prudentia est recta ratio agibilium. Ita secundum Aristotelem S. Thomas. Alii definiunt prudentiam cognitionem rerum appetendarum et fugiendarum; vel virtutem intellectivam, qua in quovis negotio occurrente novimus, quid honestum sit, quid turpe."

("Razboritost je ispravna namisao o činidbama. Tako prema Aristotelu govori sv. Toma. Drugi definiraju razboritost kao spoznaju o stvarima kojima treba težiti i koje treba izbjegavati; ili kao intelektualnu krepost kojom u svakom nadošlom poslu znamo što je časno, a što nečasno.")

Sv. Augustin u svojem djelu De libero arbitrio (lib. I., cap. 13.) definira razboritost kao "znanje o stvarima kojima treba težiti i koje treba izbjegavati" ("appetendarum et vitandarum rerum scientia").

Bl. Alojzije Stepinac slijedi tu misao u svojoj molitvi za krepost razboritosti: "Duše Sveti, Tješitelju, dođi u naša srca sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj nam: krepost razboritosti, da imajući na umu vječni život vazda pravo sudimo što nam je činiti, a što izbjegavati!"

2) PRAVEDNOST

Sv. Toma Akvinski ovako definira krepost pravednosti (Summa theologica, II-II, q. 58., a. 1.):

"...iustitia est habitus secundum quem aliquis constanti et perpetua voluntate ius suum unicuique tribuit."

("...pravednost je trajno raspoloženje [habitus] prema kojem netko postojanom i stalnom voljom svakome pruža njegovo pravo.")

Stoga, bl. Alojzije ovako moli za krepost pravednosti: "Daj nam krepost pravednosti, da svakome dajemo, što mu pripada."

3) JAKOST

Prümmer ovako definira krepost jakosti (Vademecum, str. 505.):

"Fortitudo est virtus cardinalis, qua appetitus irascibilis (et voluntas) ita roboratur, ut a bono arduo prosequendo non desistat etiam propter maxima pericula vitae corporalis."

("Jakost je stožerna krepost kojom se toliko učvršćuje osjetilna težnja srditosti (i volja), da ne posustaje od postizanja tegotnog dobra, pa i zbog najvećih opasnosti za tjelesni život.")

Ovako pak govori o činima kreposti jakosti:

"Actus fortitudinis sunt duo: cohibere timores et moderari audacias; qui quidem actus suum fastigium obtinent in martyrio."

("Dva su čina jakosti: suzbijati strahove i ravnati smjelošću; ovi pak čini dostižu svoj vrhunac u mučeništvu.")

Bl. Alozije kaže u svojoj molitvi za krepost jakosti: "Daj nam krepost jakosti duševne, da nas nikakva nevolja ni progonstvo pa ni ista smrt ne smeta u vršenju dobra."

4) UMJERENOST

Prümmer ovako definira krepost umjerenosti (Vademecum, str. 515.): 

"Temperantia est virtus moderans appetitum circa delectationes tactus, i. e. circa delectationes ciborum et venereorum."

("Umjerenost je krepost koja obuzdava težnju za nasladama dodira, tj. nasladama hrane i spolnim uživanjem.")

Sv. Augustin u svojem djelu De civitate Dei (lib. XIX., cap. 4.) ističe da je umjerenost krepost "qua carnales frenantur libidines" ("kojom se obuzdavaju tjelesne požude").

Stoga, bl. Alojzije Stepinac ovako formulira molitvu za krepost umjerenosti: "Daj nam krepost umjerenosti, da svladavamo zle požude i razumno se služimo sjetilnim dobrima."

DAROVI DUHA SVETOGA

1) DAR MUDROSTI

Prümmer ovako definira dar mudrosti (Vademecum, str. 179.):

"Donum sapientiae (quod respondet virtuti caritatis) est habitus divinitus infusus, quo mens redditur facile mobilis a Spiritu Sancto ad contemplanda divina et ad iudicandum cum de illis tum de humanis secundum rationes divinas."

("Dar mudrosti (koji odgovara kreposti ljubavi) je božanski uliveno trajno raspoloženje kojim um postaje lako pokretan od Duha Svetoga za razmatranje božanskih stvari i za prosuđivanje kako o njima, tako i o ljudskim stvarima, prema božanskim razlozima.")

U skladu s navedenom definicijom, molitva bl. Alojzija Stepinca za dar mudrosti glasi: "Duše Sveti, Tješitelju, dođi u srca naša sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj nam dar mudrosti, da sa slašću razmatramo Božje istine, i da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari."

2) DAR RAZUMIJEVANJA (DAR RAZUMA)

Prümmer ovako definira dar razuma:

"Donum intellectus est lumen supernaturale homini habitualiter datum, quo facile et intime apprehendit veritates fidei."

("Dar razuma je nadnaravno svjetlo, čovjeku habitualno dano, kojim lako i duboko shvaća istine vjere.")

Bl. Alojzije Stepinac upravo tako govori u molitvi za dar razuma: "Daj nam dar razuma, da što dublje zaronimo duhom svojim u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće."

3) DAR SAVJETA

Prümmer ovako definira dar savjeta:

"Donum consilii (quod adiuvat et perficit virtutem prudentiae) reddit hominem aptum ad iudicandum et praecipiendum singulares actiones."

("Dar savjeta (koji pomaže i usavršava krepost razboritosti) čini čovjeka sposobnim za prosuđivanje i nalaganje pojedinačnih čina.")

Dar savjeta, dakle, usavršava krepost razboritosti, koja nas (kao što smo gore rekli) upućuje što trebamo činiti, a što izbjegavati.

Stoga, bl. Alojzije Stepinac govori u molitvi za dar savjeta: "Daj nam dar savjeta, da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i naše spasenje."

4) DAR JAKOSTI

Prümmer ovako definira dar jakosti:

"Donum fortitudinis (quod adiuvat et perficit virtutem fortitudinis) roborat animum singulari fiducia evadendi quaecumque mala et perveniendi ad vitam aeternam."

("Dar jakosti (koji pomaže i usavršava krepost jakosti) učvršćuje dušu posebnim pouzdanjem da će izbjeći sva zla i doći do vječnog života.")

Molitva bl. Alojzija Stepinca za dar jakosti izražava taj nauk: "Daj nam dar jakosti, da osobitom odlučnošću svladavamo sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu."

5) DAR ZNANJA

Prümmer ovako određuje dar znanja:

"Donum scientiae (quod vocatur quoque scientia sanctorum) reddit hominem aptum, ut ex quodam spirituali gustu et affectu caritatis iudicet per causas inferiores de omnibus in ordine ad finem supernaturalem."

("Dar znanja (koji se naziva također znanjem svetih) čini čovjeka sposobnim da iz svojevrsnog duhovnog okusa i čuvstva ljubavi sudi o svemu po nižim uzrocima u odnosu prema nadnaravnoj svrsi.")

Darovi razuma i znanja usavršavaju krepost vjere.

Molitva bl. Alojzija Stepinca za dar znanja također izražava taj nauk: "Daj nam dar znanja, da pravo sponzamo što i kako treba da vjerujemo i da ne odemo stramputicom u duhovnom životu."

6) DAR POBOŽNOSTI

Prümmer ovako definira dar pobožnosti:

"Donum pietatis (quod adiuvat et perficit virtutem justitiae) reddit hominem aptum ad venerandum Deum ut patrem benignissimum et homines ut filios Dei."

("Dar pobožnosti (koji pomaže i usavršava krepost pravednosti) čini čovjeka sposobnim da štuje Boga kao predobrostivog Oca i ljude kao djecu Božju.")

Molitva bl. Alojzija Stepinca za dar pobožnosti kaže to isto na ovaj način: "Daj nam dar pobožnosti, da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujemo, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječemo."

7) DAR STRAHA BOŽJEGA

Prümmer ovako definira dar straha Božjega:

"Donum timoris (quod adiuvat et perficit virtutem spei) impellit hominem ad profundissime reverendum Dei maiestatem."

("Dar straha (koji pomaže i usavršava krepost nade) potiče čovjeka na najdublje štovanje Božjeg veličanstva.")

Sv. Toma Akvinski kaže sljedeće o nužnosti dara straha Božjega (Summa theologica, II-II, q. 19., a. 10.):

"Timor autem filialis necesse est quod crescat crescente caritate, sicut effectus crescit crescente causa, quanto enim aliquis magis diligit aliquem, tanto magis timet eum offendere et ab eo separari."

("Nužno je pak da rastom ljubavi poraste sinovski strah, kao što raste učinak porastom uzroka; naime, koliko netko više nekoga ljubi, toliko se više boji da ga ne uvrijedi i da se ne odvoji od njega.")

Stoga, bl. Alojzije govori u svojoj molitvi za dar straha Božjega: "Daj nam dar straha Božjega, da se čuvamo grijeha, bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu."

ZAKLJUČAK

Vidjeli smo kako bl. Alojzije Stepinac u svojim molitvama točno slijedi definicije tradicionalne katoličke teologije. Tradicionalna teologija je oblikovala njegovu molitvu. Drugim riječima, da Stepinac nije poznavao tradicionalnu katoličku teologiju, on ne bi ni mogao sastaviti ove molitve. Poznavanje tradicionalne teologije bilo je preduvjet za sastavljanje ovih molitava.

Bez tog znanja ni danas ne možete dobiti ispravno sastavljene molitve. To je razlog zašto se molitve postkoncilskih modernista toliko razlikuju od tradicionalnih katoličkih molitava. Zato što oni ili ne poznaju ili svjesno odbacuju tradicionalnu katoličku teologiju.

Kod njih čak postoji praksa da prepuštaju osobama bez ikakve teološke naobrazbe da sastavljaju molitve, npr. "moderni križni put" ili molitve vjernika u novom obredu mise. Moderni molitvenici obiluju molitvama (u najmanju ruku) upitne teološke ispravnosti.

Iz svih navedenih razloga, držimo se starih molitvenika i tradicionalne teologije.

__________________
GLAVNI IZVORI KORIŠTENI U OVOM TEKSTU:

1) Dionizije Andrašec: Serafsko cvijeće (III. izd., Zagreb, 1959. god.)

2) Dominik Prümmer: Vademecum theologiae moralis