Sv. Maksimilijan Kolbe osnovao je Vojsku Bezgrješne (Militia Immaculatae) 1917. godine radi obrane Crkve i obraćenja grešnika, krivovjeraca, židova, raskolnika, neprijatelja vjere i napose masona. Vojska Bezgrješne izdavala je vrlo vrijedan list Miles Immaculatae (Vojnik Bezgrješne ili Vitez Bezgrješne).
Pored izdanja na narodnom jeziku, list Miles Immaculatae imao je i međunarodno izdanje na latinskom jeziku. U tom su izdanju svi tekstovi pisani latinskim jezikom, te su tako bili pristupačni katoličkom kleru u čitavom svijetu.
Na internetu su dostupni brojevi iz 1938. i 1939. godine. Smatram da će nam biti korisna jedna kratka analiza sadržaja ovog časopisa, koji donosi mnoštvo članaka vrijednih naše pozornosti. Isto tako, u sivilu današnjih depresivnih vremena, pravo je osvježenje vidjeti borbeni katolički duh i gorljivost za spasenje duša, koja je obilježavala život i rad sv. Maksimilijana i njegovih suradnika (većinom franjevaca konventualaca), kao i njihovu klasičnu obrazovanost i veliku erudiciju (koja je također u službi spasenja duša).
Časopis se tiskao u samostanu Niepokalanów u Poljskoj, gdje je sv. Maksimilijan Kolbe bio gvardijan. U ono vrijeme, to je bio najveći samostan na svijetu s preko 700 redovnika.
U zimskom broju 1938. godine, časopis Miles Immaculatae predstavio je međunarodnom čitateljstvu samostan Niepokalanów ovim riječima (uz istaknute fotografije):
"In imaginae supra expressa habetur generalis aspectus in Niepokalanów, in quo 'Miles Immaculatae' typis editur. Niepokalanów est nationale centrum 'Piae Unionis Militiae Mariae Immaculatae' cujus finis est: Quaerere conversionem peccatorum, haereticorum, schismaticorum, judeorum etc., et praesertim massonum et sanctificationem omnium sub patrocinio B. M. V. Immaculatae Eaque mediante."
("Na gore istaknutoj slici imamo opći pogled na Niepokalanów, u kojem se tiska 'Miles Immaculatae'. Niepokalanów je nacionalni centar 'Pobožnog udruženja Vojske Marije Bezgrješne' čiji je cilj: Tražiti obraćenje grešnika, krivovjeraca, raskolnika, židova itd., a osobito masona, te posvećenje svih pod zaštitom Bl. Dj. Marije Bezgrješne i po Njezinu posredništvu.")
U poruci čitatelju u br. II. god. 1938., ističe se:
"Iam per viginti annos filialem Mariae inter fideles amorem spargere atque omnes peccatores, haereticos, iudaeos, paganos, praesertim massones ad Christum revocare sub auspiciis ac tutela Immaculatae conamur. Ipsa Virgo Immaculata fideles ad se attrahit atque vitam eorum tum privatam, tum domesticam et socialem regit, suam specialem missionem hodiernis temporibus multis miraculis comprobans."
("Već dvadeset godina nastojimo širiti među vjernicima sinovsku ljubav prema Mariji i pod vodstvom i zaštitom Bezgrješne pozivati Kristu sve grešnike, krivovjerce, židove, pogane, osobito masone. Sama Bezgrješna Djevica privlači vjernike sebi i vlada njihovim životom, kako privatnim, tako i domaćim i društvenim, potvrđujući mnogim čudima svoju posebnu misiju u današnjim vremenima.")
Kao motiv za izdavanje ovog lista, uredništvo ističe:
"Et nos ad agendum, ut Maria magis ab omnibus cognoscatur, impellimur, quia ipsi scimus et videmus, quid Illa apud Deum valeat. Finis ergo, qui nos ad edendum typis hunc 'Militem Immaculatae' movit, est, ut Immaculata Virgo altius ab omnibus agnoscatur et abundantius hisce turbulentis temporibus huic mundo gratiam suam infundat. Viribus unitis, speciali protectione Mariae Immaculatae, quae serpentis caput virgineo pede contrivit, suffulti, eamus laeti, nos sacerdotes, victoriam ex animarum hoste relaturi."
("I nas potiče na djelovanje, kako bi svi bolje poznavali Mariju, jer sami znamo i vidimo što ona može kod Boga. Dakle, cilj koji nas pokreće da tiskom izdajemo ovaj 'Vitez Bezgrješne' jest to da svi uzvišenije spoznaju Bezgrješnu Djevicu i da u ovim burnim vremenima obilnije izlije svoju milost na ovaj svijet. Udruženim snagama, pod posebnom zaštitom Marije Bezgrješne, koja je djevičanskom nogom satrla glavu zmije, pođimo radosni, mi svećenici, kako bismo izvojevali pobjedu nad neprijateljem duša.")
Nakon što smo upoznali motive koji stoje iza časopisa Miles Immaculatae, pristupimo analizi njegova sadržaja.
Tekstovi u listu mogu se podijeliti u tri skupine:
1) pouke o važnosti štovanja Blažene Djevice Marije;
2) vijesti iz života Crkve;
3) tekstovi o Vojsci Bezgrješne.
Držat ćemo se ovog redoslijeda u našem pregledu sadržaja lista.
1) Pouke o važnosti štovanja Blažene Djevice Marije
Časopis Miles Immaculatae imao je sjajan spoj doktrinarnih rasprava i poticajnih pobožnih tekstova, dajući time čitateljima do znanja da se naša pobožnost mora temeljiti na ispravnom katoličkom nauku.
Izdvojio bih tekst iz br. II. god. 1938. pod nazivom "De Immaculata Beatae Mariae Virginis Conceptione relate ad omnium gratiarum mediationem" ("O Bezgrješnom Začeću Blažene Djevice Marije u odnosu na posredništvo svih milosti"). Kao što i sam naslov kaže, članak govori o odnosu dogme o Bezgrješnom Začeću s učenjem o Marijinom posredništvu svih milosti.
Članak podsjeća čitatelje na međusobnu povezanost dogma katoličke vjere. Treba imati u vidu da je u sustavu katoličkog nauka sve potpuno skladno. Stoga, na temelju jedne istine mogu se izvesti zaključci o drugim istinama.
"Svima nama poznata je ona najuža sveza između istina kršćanskog nauka. Naime, katoličke dogme rađaju se jedna iz druge i međusobno se usavršavaju. U toj stvari mogu biti primjer oci Efeškog koncila, koji su jedino oslanjanjem na katolički nauk o hipostatskom sjedinjenju božanske i ljudske naravi u Osobi Riječi, proglasili Marijino božansko Majčinstvo.
Spoznavši, naime, odnos između Isusa i njegove Majke Marije, svanula je katolička vjera koja Majku Spasitelja drži slobodnom od istočnog grijeha. Katolici se nisu usuđivali ni pomisliti da bi Marija makar samo u jednom trenutku vremena ostala u đavolskom ropstvu. Također, iz prejasne misije Bl. Djevice Marije i njezine neizrecive združenosti s Duhom Svetim (Bezgrješno Začeće) potekla je zadivljujuća nada među vjernicima da će primiti ljupku Marijinu zaštitu.
Već je očigledno da naš odnos u ekonomiji otkupljenja prema Mariji Suotkupiteljici i Djeliteljici milosti nije od početka jednako savršeno shvaćan. No, u sadašnje vrijeme naša vjera u posredništvo Bl. Djevice Marije svakim danom sve više i više raste. Ovim kratkim člankom želimo pokazati što dogma o Bezgrješnom Začeću Bl. Djevice Marije donosi dogmi o Marijinom posredništvu."
O štovanju Blažene Djevice Marije možemo mnogo naučiti iz primjera svetaca.
U br. I. (siječanj-ožujak) 1939. objavljen je tekst o tome kako je Blaženoj Djevici Mariji služio sv. Ljudevit Marija Grignon, jedan od najvećih promicatelja pobožnosti prema Majci Božjoj.
Zanimljivo je da se u tekstu najviše govori o velikim patnjama kroz koje je sv. Ljudevit prošao u svojem životu. Ovo je dobra pouka onima koji od pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji očekuju samo zemaljske probitke (zdravlje, karijera, uspjeh u poslu, školi...).
Malo je tko bio pobožniji prema Blaženoj Djevici Mariji od sv. Ljudevita M. Grignona, a ipak, njegov bi život vanjskom promatraču izgledao kao niz neprekidnih udaraca, poteškoća i neuspjeha.
"Etiam sacerdos factus in omni fere gradu difficultatibus et doloribus premebatur, Maria enim b. Ludovico minime pepercit, quominus affligeretur. Quo fidelius Ei deditus erat, eo diligentius Illa animam eius doloribus duriorem et politiorem reddere, voluntatem rebus adversis firmari, cor ab omnibus terrae rebus abripi et ad Sui immaculati Cordis exemplar conformari studebat. Itaque ipse bene expertus haec scripsit: 'Quos Maria maxime dilexit, maximos illis cruciatus parabit. In falso essemus, si, qui Matrem Dei invenisset, eum crucibus doloribusque vacari arbitraremur; immo atrocius aliis illum premi neccesse est, nam Maria, mater viventium, omnibus suis liberis particulam ex arbore vitae impertitur. Ita haec bona Mater crucem, quam Deus animam portare destinavit, non aufert, sed gratiam largitur, ut eam patiens atque etiam laeta gestet'. Atque laetus angelorum patientiam exhibuit ille Vir Divinus in tam multis tantisque crucibus portandis, quibus a Deo oneratus est."
("I nakon što je postao svećenikom, na svakom su ga koraku pritiskale poteškoće i boli; naime, Marija nipošto nije štedjela bl. Ljudevita od trpljenja. Što joj se vjernije predavao, to je ona brižnije nastojala bolima učiniti njegovu dušu čvršćom i uglađenijom, protivštinama utvrditi njegovu volju, otrgnuti srce od svih zemaljskih stvari i suobličiti ga primjeru svojega Bezgrješnog Srca. Tako je on dobro prokušan ovo napisao: 'Onima koje Marija najviše ljubi, priredit će najveća trpljenja. Bili bismo u krivu kada bismo smatrali da će onaj tko pronađe Majku Božju biti bez križeva i boli. Štoviše, nužno je da ga oštrije pritisnu nego druge, jer Marija, majka živih, svoj svojoj djeci pruža djelić sa stabla života. Tako ova dobra Majka ne oduzima križ, koji je Bog namijenio duši da ga nosi, nego udjeljuje milost da ga strpljivo, pa i radosno, nosi.' I taj je sveti muž radosno iskazivao anđeosku strpljivost u nošenju tolikog broja velikih križeva, koje mu je Bog odredio.")
Znamo da se ova istina pokazala i u životu samog sv. Maksimilijana, koji je prošao kroz brojna trpljenja i napokon podnio okrutnu smrt u logoru Auschwitz.
Dakle, štovatelj Blažene Djevice Marije treba biti spreman na trpljenje. Osim toga, on mora imati čvrstu volju da isključi barem smrtne grijehe iz svojeg života.
U br. III. (srpanj-rujan) 1939. godine nalazimo tekst "O osobinama prave pobožnosti prema Preblaženoj Djevici" ("De verae devotionis erga Beatissimam Virginem proprietatibus") u kojem se kao temelj pobožnosti ističe izbjegavanje grijeha (evitatio peccatorum).
Sasvim je logično da čovjek kojemu je uzor Bezgrješna Djevica mora brižno izbjegavati sve grijehe, a osobito smrtne grijehe.
"Vera devotio erga Deiparam sancta est. Principium nostrae pietatis et devotionis erga Dei Genitricem est amor, qui in omni prorsus peccatorum evitatione, atque in vita virtutum plena, quarum Beatissima Virgo exemplar existit, fundatur."
("Prava pobožnost prema Bogorodici jest sveta. Počelo naše pobožnosti i odanosti prema Bogorodici jest ljubav, koja se temelji na posvemašnom izbjegavanju svih grijeha i na životu punom kreposti, kojima je Preblažena Djevica bila primjer.")
Danas se u vjerskim medijima mnogo govori o svetosti, a da pritom malo tko od modernih autora razumije što je svetost i što je potrebno za svetost.
Pogledajte, stoga, što u ovom članku govori list Miles Immaculatae:
"Sanctitas consistit in amore, cuius essentia est voluntatem amantis adaptare voluntati amati, ut sit: unum velle, unum nolle. Peccatum autem est aliquid contrarium voluntati Iesu Christi, inde et voluntati Mariae, quae Domino Iesu arctissime congruit. Verus Mariae cultor sincere promittit saltem peccata mortalia vitare; et tempore tentationis, ne peccet, firmiter obsistit. Verus Matris Dei cultor tota sua voluntate avertit se a peccato, abhorret ab eo, odio illud prosequitur utpote maximum malum, quod Deum offendit, Matrem Dei dolore afficit et animam gratia sanctificante, virtutibus infusis necnon donis Spiritus Sancti, omnibus meritis et iure beatitudinis coelestis privat."
("Svetost se sastoji u ljubavi čija je bit volju onoga koji ljubi prilagoditi volji ljubljenoga, tako da bude: jedno htjeti, jedno ne htjeti. Grijeh je pak nešto suprotno volji Isusa Krista, pa zato i volji Marije, koja je u najužem skladu s Gospodinom Isusom. Pravi štovatelj Marije iskreno obećava da će izbjegavati barem smrtne grijehe; a u vrijeme napasti, čvrsto se odupire kako ne bi sagriješio. Pravi štovatelj Majke Božje sa svom se svojom voljom odvraća od grijeha, gnuša se nad njim, proganja ga s mržnjom kao najveće zlo, koje vrijeđa Boga, nanosi bol Majci Božjoj, a dušu lišava posvetne milosti, ulivenih kreposti, kao i darova Duha Svetoga, svih zasluga i prava na nebesko blaženstvo.")
I nije dovoljno samo izbjegavati grijeh, nego i više od toga: grijeh treba mrziti; nad grijehom se treba gnušati.
"Principale fundamentum devotionis erga Deiparam Virginem est interna abominatio peccati, sine qua omne fundamentum et consequenter ipsamet devotio in tali fundamento innixa debilis et apparens erit, quia Mater Dei non potest praestitam sibi pietatem, quae peccatum non excludit, cum complacentia accipere."
("Prvotni temelj pobožnosti prema Bogorodici Djevici jest unutarnje gnušanje nad grijehom, bez čega je svaki temelj i posljedično sama pobožnost, koja se upire na takav temelj, slaba i prividna, jer Majka Božja ne može kao milu primiti pobožnost, koja joj se iskazuje, a koja ne isključuje grijeh.")
U časopisu Miles Immaculatae često se donose citati svetih otaca i crkvenih naučitelja o Blaženoj Djevici Mariji.
Evo jedan primjer u članku "Quid patres Ecclesiae in suis scriptis de B. V. Maria censeant" ("Što crkveni oci u svojim spisima drže o Bl. Dj. Mariji") u kojem se navode citati sv. Lovre Brindizijskog, sv. Bonaventure, sv. Alberta Velikog, pape Inocenta III., pape sv. Leona Velikog.
Naravno, časopis Miles Immaculatae nije izostavio ni nauk novijih papa. Tako je u br. II. god. 1939. povodom smrti pape Pija XI. objavljen članak o pobožnosti tog velikog pape prema Blaženoj Djevici Mariji i njegovim doprinosima crkvenom nauku o Majci Božjoj.
Objavljivana su i svjedočanstva pojedinih ljudi koji su se obratili po zagovoru Bezgrješne. Dojmljivi su i tekstovi o ulozi Blažene Djevice Marije u povijesti naroda, napose poljskog naroda.
No, vijesti u časopisu nisu bile ograničene samo na Poljsku, nego su doista obuhvaćale cijeli svijet. To će vam postati očito iz sljedećeg poglavlja.
2) Vijesti iz života Crkve
Kako biste dobili pogled na način kojim je časopis Miles Immaculatae donosio vijesti iz svijeta, izabrao sam tri zanimljiva primjera.
U br. III. (srpanj-rujan) 1938. nalazimo vijest o nacionalnom marijanskom kongresu u francuskom gradu Boulogne-sur-Mer na kojem je obnovljen zavjet Ljudevita XIII. Naime, francuski kralj Ljudevit XIII. (Louis XIII.) je 1638. godine svečanim zavjetom posvetio svoje kraljevstvo Blaženoj Djevici Mariji.
U istom broju nalazimo vijest o ređenju 45 svećenika u Londonu. Usporedite to s brojem svećeničkih ređenja u postkoncilskim vremenima u Engleskoj.
U broju I. (siječanj-ožujak 1939.) vidimo vijest o prvoj javnoj misi u katalonskom gradu Tarragona nakon njegova oslobođenja u siječnju 1939. godine. Tarragona je tijekom gotovo cijelog Španjolskog građanskog rata bila u rukama ljevičara-republikanaca, koji su proganjali Crkvu.
Osim vijesti iz sveopće Crkve, časopis Miles Immaculatae je često donosio i prijepise dokumenata Svete Stolice, odluke raznih rimskih kongregacija, obavijesti o knjigama koje su stavljene na Indeks zabranjenih knjiga itd. Tako je ovaj list ujedno bio i glasnik Rima.
Ipak, kao službeni list Vojske Bezgrješne, posebnu je pozornost pridavao apostolatu ovog tada vrlo aktivnog udruženja vjernika. Nemojmo zaboraviti da je to bilo vrijeme Katoličke akcije pape Pija XI., kada su mnoga društva angažiranih katolika energično radila na suzbijanju sekularizma i liberalizma, te povratku katoličkih načela u javni život.
3) O Vojsci Bezgrješne
Tekstovi o Vojsci Bezgrješne vrijedni su posebice iz razloga što pokazuju izvorni (bojovni i beskompromisno antiliberalni) duh udruženja sv. Maksimilijana. To je, dakako, potpuno suprotno od onoga što se u udruženju tog imena javlja nakon Drugoga vatikanskog koncila.
U broju za srpanj-rujan 1939. nalazimo članak sv. Maksimilijana o počecima Vojske Bezgrješne pod nazivom "Ad Ecclesiam defendendam - sub signo Immaculatae" ("Na obranu Crkve - pod znakom Bezgrješne"). U tom tekstu sv. Maksimilijan iznosi već poznate motive za osnivanje Vojske Bezgrješne: reakcija na demonstracije slobodnih zidara u Rimu.
Sv. Maksimilijan Kolbe je smatrao da je glavna strategija neprijatelja katoličke vjere u širenju nemorala putem tiska i umjetnosti:
"Eo consilio multis variisque societatibus utuntur, quae eis auctoribus rerum divinarum inscientiam propagant moresque corrumpunt; quod Liberi Caementarii praecipue curant hoc consilio: 'Rem Catholicam non ratiocinatione, sed moribus corruptis vinci posse'. Itaque animos hominum eo genere litterarum atque artium obruunt quo facilius morum castorum sensus destruatur inque omnes vitae humanae partes morum sordes propagant; hominum ingenia quae fortia erant debilitantur, familiae rumpuntur cordibus maculatis, maeror insanus crescit."
("S tim naumom, koriste se brojnim i raznolikim društvima, koja pod njihovim vodstvom promiču neznanje o božanskim stvarima i kvare običaje [moral]; što slobodni zidari osobito nastoje ovim naumom: 'Katoličku stvar može se poraziti ne racionaliziranjem, nego pokvarenim običajima'. Stoga, duše ljudi zasipaju takvom vrstom literature i umjetnosti kojom će se što lakše uništiti osjećaj za čisto vladanje, te u svim dijelovima ljudskog života promiču prljave običaje; slabe se stavovi ljudi, koji su prije bili čvrsti, obitelji se raspadaju okaljanim srcima, raste luda žalost.")
U broju za siječanj-ožujak 1939. godine nalazimo tekst o marijanskoj pobožnosti u Belgiji pod nazivom "Belgium Marianum", koji potpisuje franjevac konventualac P. H. Nicefors.
Taj autor iznosi jedno stajalište koje bi danas moglo nekoga iznenaditi:
"Ultimis temporibus ab unoquoque et ubique de regimine dictaturae loquitur. Etiam nos in nostra natione dictaturam erigere volumus. At dictatura Christi et Immaculatae erit. Arma nostra nequaquam sanguinea, immo et fortiora et efficaciora omnibus armis sunt."
("U zadnje vrijeme svatko i svugdje govori o vladavini diktature. I mi želimo podići diktaturu u našoj naciji. Ali, to će biti diktatura Krista i Bezgrješne. Naše oružje nipošto nije krvoločno; štoviše, ono je jače i učinkovitije od svakog oružja.")
Nicefors kao najveći društveni problem označava "neutralne" (liberalne) škole zbog kojih, kako kaže, bezbrojni mladi ne znaju ništa o moralu ili o katoličkoj vjeri, osim prigovora koji su odavno odbačeni. Glavnu zadaću Vojske Bezgrješne vidi u borbi protiv masonske sekte.
"Erectionem Militiae M. I. in nostris regionibus recipimus ut 'aciem ordinatam' in sectam massonicam quae clam at non minus vehementer animam catholicam nationis depravare conatur, et incuriam spiritualem excitat. Consolatio quam magna, cum quotidie novi milites nostro exercitui pacifico nomen dant."
("Podizanje vojske M. I. u našim krajevima primili smo kao 'dobro uređeni bojni red' protiv masonske sekte koja potajno, ali ništa manje žustro, nastoji pokvariti katoličku dušu nacije, i potiče duhovni nemar. Kako je velika utjeha kada se svakodnevno novi vojnici pridružuju našoj miroljubivoj vojsci.")
U svim brojevima časopisa Miles Immaculatae nalazimo podsjetnik o ciljevima i sredstvima borbe Vojske Bezgrješne. Borba se vodila pod dva poznata mota iz Svetog pisma i liturgije, koji govore o pobjedi Blažene Djevice Marije nad đavlom:
"Ipsa conteret caput tuum."
("Ona će satrti tvoju glavu.")
"Cunctas haereses sola interemisti in universo mundo."
("Sva si krivovjerja sama uništila po čitavom svijetu.")
Dakle, ovim se redom obrazlažu cilj, uvjeti rada i sredstva rada Vojske Bezgrješne.
Cilj ili svrha:
I - Finis: Quaerere conversionem peccatorum, haereticorum, schismaticorum, iudaeorum etc. et praesertim massonum et sanctificationem omnium, sub patrocinio B. M. V. Immaculatae Eaque mediante.
I - Cilj: Tražiti obraćenje grešnika, krivovjeraca, raskolnika, židova itd., a osobito masona, te posvećenje svih pod zaštitom i po posredništvu Bl. Dj. Marije Bezgrješne.
Uvjeti rada i borbe:
II - Conditiones: 1) Totalis suimetipsius B. M. V. Immaculatae oblatio, tamquam instrumenti in immaculatis Eius manibus. 2) Gestare Numisma Miraculosum.
II - Uvjeti: 1) Potpuno predanje samoga sebe Bl. Dj. Mariji Bezgrješnoj kao sredstva u njezinim bezgrješnim rukama. 2) Nositi Čudotvornu medaljicu.
Sredstva rada i borbe:
III. Media: 1) In quantum fieri potest, saltem semel quotidie Immaculatam iaculatoria oratiuncula: 'O Maria sine peccato concepta, ora pro nobis, qui ad Te recurrimus et pro omnibus, qui ad Te non recurrunt et praesertim pro massonibus', exorare.
III. Sredstva: 1) Ako se to može obaviti, barem svakoga dana obratiti se Bezgrješnoj strelovitom molitvicom: 'O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas, koji se tebi utječemo i za sve one koji se tebi ne utječu, a osobito za masone.'
U drugoj točki nalazimo sljedeće pojašnjenje o sredstvima:
2) Zelo et prudentiae singulorum relinquitur, ut unusquisque secundum conditiones status et temporis promoveat finis assecutionem; praesertim vero commendatur Numisma Miraculosum.
N. B. 1) Media (sub nr. III) habent solum vim consilii; solo amore sine limite erga Sacratissimum Cor Jesu, ut Ei quam plurimas animas quam strictissime per Immaculatam uniamus, moveamur.
2) Revnosti i razboritosti pojedinaca ostavlja se da svatko prema uvjetima svojega staleža i vremena promiče postignuće cilja; ali posebno se preporuča Čudotvorna medaljica.
N. B. 1) Sredstva (pod br. III.) imaju samo snagu savjeta; neka nas pokreće samo bezgranična ljubav prema Presvetom Srcu Isusovu, kako bismo s njime što uže sjedinili što više duša po Bezgrješnoj.
Kao što možete vidjeti, donosi se i tekst molitve posvećenja Bezgrješnoj:
O Immaculata coeli et terrae Regina, Refugium peccatorum et Mater nostra dilectissima, Tu cui Deus totum ordinem misericordiae committere voluit, ego N.N. indignus peccator ad pedes Tuos me provolvo suppliciter petens, ut me totum et totaliter tamquam rem et proprietatem Tuam assumere, et secundum tuam voluntatem cum omnibus facultatibus animae et corporis, cum tota vita, morte et aeternitate mea, disponere digneris. Utaris etiam, si hoc Tibi placet, me totum et totaliter ad hoc quod de Te dictum est „Ipsa conteret caput tuum“ et ,,Cunctas haereses sola interemisti in universo mundo“ exequendum, ut in Tua Immaculata et misericordissima manu aptum sim instrumentum ad gloriam Tuam in tot deviatis et tepidis animis introducendam et quam maxime augmentandam et ita dulcissimum Regnum Sacratissimi Cordis Jesu quam maxime extendendum, ubi enim Tu intras ibi gratiam conversionis et sanctificationis impetras; per Tuas enim manus omnes ad nos gratiae ex Corde Sacratissimo Jesu perveniunt.
Dignare me laudare Te, Virgo Sacrata.
Da mihi virtutem contra hostes Tuos.
(O Bezgrješna Kraljice neba i zemlje, Utočište grešnika i naša preljubljena Majko, Ti kojoj je Bog htio povjeriti čitav red milosrđa, ja N. N., nedostojan grešnik padam pred tvoje noge, smjerno moleći da me cijeloga i potpuno uzmeš kao Svoju stvar i vlasništvo, i udostojiš se prema Tvojoj volji raspolagati svim mojim sposobnostima duše i tijela, čitavim mojim životom, smrću i vječnošću. Upotrijebi me također, ako Ti se tako sviđa, u cijelosti i potpuno za izvršenje onoga što je o Tebi rečeno: „Ona će ti satrti glavu“ i „Sva si krivovjerja sama uništila po čitavom svijetu“, kako bih u Tvojoj Bezgrješnoj i premilosrdnoj ruci bio prikladno sredstvo za uvođenje i što je moguće veće umnažanje Tvoje slave u tolikim zastranjenim i mlakim dušama, te tako postao sredstvo za što veće proširenje preslatkoga Kraljevstva Presvetoga Srca Isusova; naime, gdje Ti uđeš, ondje i izmoliš milost obraćenja i posvećenja, jer po Tvojim rukama svima nama dolaze milosti iz Presvetoga Srca Isusova.
Učini me dostojnim da Te hvalim, Djevice Presveta.
Daj mi jakost protiv neprijatelja Tvojih.)
Ako netko od čitatelja možda želi moliti ovu molitvu, evo latinski tekst s naglascima (radi pravilnog izgovora) i hrvatski prijevod.
Mislim da ta molitva odlično sažima sve što nam je sv. Maksimilijan Kolbe htio poručiti, čitav njegov apostolat i program njegove životne borbe za proširenje Božjega kraljevstva na zemlji po posredovanju Blažene Djevice Marije. Ovo je ukratko i program časopisa Miles Immaculatae.
Na kraju bih samo još napomenuo da digitalizirane brojeve časopisa Miles Immaculatae iz 1938. i 1939. godine možete pronaći na stranicama Jagielonskog sveučilišta u Poljskoj: Miles Immaculatae.
Nema komentara:
Objavi komentar