Marija - naša posrednica

Fra Karlo Balić, Kroz Marijin perivoj, 1931., 28*, ilustr. 44.

  

Prošlog tjedna na portalu "Vjera i djela" objavljen je tekst mons. Ratka Perića pod nazivom "Suotkupiteljica i Posrednica", u kojem bivši mostarski biskup govori o teološkim raspravama oko ovih naslova Blažene Djevice Marije. Iz teksta se može zaključiti da mons. Perić ne odobrava ove naslove.

Najveći problem u Perićevom tekstu jest to što nijednom riječju nije spomenuto ono što su predkoncilski pape govorili o ovoj temi... Kao da sve počinje i završava s Drugim vatikanskim koncilom, ili pak s mišljenjima koncilskih i postkoncilskih ekumenista (kojima je glavna briga da "ne uvrijede protestante").

Potpuno je zanemareno ono što su pape Leon XIII., sv. Pio X., Benedikt XV. i Pio XI. govorili o spomenutim Marijinim naslovima, i to ne kao privatni teolozi, nego kao pape u službenim dokumentima Svete Stolice.

Treba početi od liturgije, jer je liturgija uvijek imala središnje mjesto u životu Crkve.

Na zamolbu belgijskih biskupa, Sveta Stolica je 1921. godine odobrila posebnu misu i oficij na čast Marije posrednice svih milosti. Određeno je da se 31. svibnja slavi blagdan kojemu je službeni naziv: "Beatae Mariae Virginis omnium gratiarum Mediatricis" ("Blažene Djevice Marije posrednice svih milosti").

Dakako, blagdan nije ograničen samo na Belgiju. Papa Benedikt XV. odredio je da Kongregacija za obrede može svim biskupima dozvoliti da ga uvedu u svoje biskupije. Taj su blagdan usvojile i brojne redovničke zajednice: isusovci, dominikanci, franjevci, karmelićani, premonstranci...

U tradicionalnom Rimskom misalu možete pronaći taj blagdan među misama "pro aliquibus locis".

Rimski misal iz 1947. godine

U Rimskom misalu iz 1962. blagdan Marije Posrednice svih milosti premješten je na 8. svibnja, jer se 31. svibnja slavi blagdan Marije Kraljice, koji je 1954. uveo papa Pio XII.
U Družbi Isusovoj blagdan je premješten na 15. prosinca.

Drevno pravilo glasi: Lex orandi, lex credendi. Pogledajmo, stoga, što poručuje liturgija blagdana Marije posrednice svih milosti.

Zborna molitva ovog blagdana glasi:

"Domine Jesu Christe, noster apud Patrem mediator, qui beatissimam Virginem matrem tuam, matrem quoque nostram et apud te mediatricem constituere dignatus es: concede propitius, ut quisquis ad te beneficia petiturus accesserit; cuncta se per eam impetrasse laetetur: Qui vivis et regnas cum eodem Deo Patre..."

("Gospodine Isuse Kriste, naš posredniče kod Oca, koji si se udostojao preblaženu Djevicu, majku svoju, postaviti i za našu majku i posrednicu kod tebe: milostivo podaj da se svaki koji tebi pristupa kako bi molio za tvoja dobročinstva, raduje da je sve po njoj isprosio: Koji živiš i kraljuješ s istim Bogom Ocem...")

U evanđelju (Iv 19, 25-27) čita se kako je Gospodin na Križu dao svoju majku cijelom ljudskom rodu u osobi sv. Ivana Evanđelista:

"Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: Ženo, evo ti sina! Zatim reče učeniku: Evo ti majke!"

U prvoj večernjoj, antifona za Magnificat glasi:

"Ecce Dominus meus omnia mihi tradidit, nec quidquam est quod in mea non sit potestate, vel non tradiderit mihi."

("Evo, Gospodin moj sve mi je predao, i nema ničega što nije u mojoj vlasti ili što mi nije predao.")

Tako je, dakle, Crkva desetljećima pjevala o moći i vlasti Blažene Djevice Marije.

Antiphonale sacrosanctae Romanae Ecclesiae pro diurnis horis iz 1924. godine

Kako je govorila liturgija, tako su propovijedali i svećenici. Štoviše, pojedini sveti svećenici, koji su živjeli u tom vremenu, smatrali su svojom posebnom dužnošću da propovijedaju o milosnom posredništvu Blažene Djevice Marije. Na primjer, bl. Edward Poppe (1890.-1924.) nakon savjetovanja sa svojim duhovnim vođom, položio je privatni zavjet na godinu dana u kojem se obvezao sub levi da će u svakoj svojoj propovijedi barem nešto reći o milosnom posredništvu Blažene Djevice Marije.

Prije Drugoga vatikanskog koncila, štovanje Marije posrednice svih milosti bilo je općenito prihvaćeno i u kleru i u puku. Tom štovanju protivili su se praktički jedino modernisti i ekumenisti, jer su smatrali da preveliko isticanje i štovanje Bogorodice smeta protestantima i ostalim krivovjercima.

No, ta manjina je na II. vatikanskom koncilu imala veći utjecaj od ogromne većine kršćanskog puka. Zapravo, to je vrlo slično onome što se danas događa na Sinodi o sinodalnosti.

Odakle dolaze nesporazumi i prijepori u ovim teološkim pitanjima?
Protestanti i modernisti imaju potpuno pogrešna gledišta o samim pojmovima otkupljenja, zadovoljštine, zasluga, milosti i posredovanja. Zato oni ne mogu shvatiti ulogu Blažene Djevice Marije.

Potrebno je, stoga, čitati katoličke teologe čije je pravovjerje neupitno i koji nisu opterećeni "ekumenskom" željom za ugađanjem nekatolicima. Drugim riječima, nužno je proučiti što su pisali teolozi koji su živjeli prije ovog nesretnog vremena "političke korektnosti", filoprotestantizma i neomodernizma.

Srećom, i Hrvati imaju klasične teologe koji su studiozno pisali temi posredništva Blažene Djevice Marije. Među njima treba istaknuti jednog od najznačajnih hrvatskih teologa 20. stoljeća, prof. Stjepana Bakšića.

U razdoblju od 1927. do 1929. godine Stjepan Bakšić je u Bogoslovskoj smotri objavio niz od sedam opširnih članaka pod nazivom "Marija - naša posrednica".
Kako bismo ih lakše čitali, objedinio sam tih sedam članaka u jedan dokument.

Bakšić je u tim člancima analizirao ovu temu u svim njezinim aspektima, i to strogo na temelju Svetoga pisma, crkvene tradicije, spisa svetih otaca, naučitelja i papinskih dokumenata. Dao je vrlo jasne odgovore na sve prigovore protivnika, pa tako i na argumente koje mons. Perić iznosi u tekstu koji smo spomenuli na početku.

Riječ je o temi koja je važna za svakog vjernika. Uzmite si, stoga, malo vremena i proučite ove članke: Dr. Stjepan Bakšić: Marija - naša posrednica.