 |
| Stara zagrebačka katedrala |
U liturgijskim knjigama starog zagrebačkog obreda možemo pronaći hvalospjeve koji su se nekoć pjevali na blagdan sv. Ladislava Kralja, utemeljitelja Zagrebačke biskupije.
Posebno se ističe himan Regis regum civis, koji se pjevao na Večernjoj. Jedan lijepi zapis tog himna možete pronaći u himnariju Zagrebačke crkve iz 15. stoljeća (Metropolitanska knjižnica Zagrebačke nadbiskupije, MR 21). Istraživači smatraju da je taj himnarij izvorno bio dio srednjovjekovnog psaltira, ali je kasnije izvojen radi posebne upotrebe. Vjerojatno se koristio sve do 18. stoljeća.
Evo, to je jedna od prednosti latinskog jezika u liturgiji. Budući da se latinski jezik ne mijenja (kao narodni jezici), vi možete iste liturgijske knjige koristiti doslovno stoljećima. I one su se doista koristile stoljećima.
Nasuprot tome, liturgijske knjige na narodnim jezicima već nakon nekoliko desetljeća postaju neupotrebljive, jer se narodni jezik promijenio, pa se moraju "osuvremeniti". Ili, kako se obično kaže, prijevodi se konstantno moraju "popravljati"... A i kad se "poprave", nikada ne možete biti 100% sigurni jesu li dobro "popravljeni".
No, vratimo se himnariju Zagrebačke crkve iz 15. stoljeća. Himan na čast sv. Ladislava označen je rubrikom: "De beatissimo rege Ladizlao ad v[espera]s hymnus" ("O preblaženom kralju Ladislavu na večernjoj, himan").
Evo tekst himna s mojim prijevodom. Prijevod je načinjen samo radi razumijevanja latinskog teksta. Stoga, nije uređen po pjesničkim pravilima, nema sklad i rime kao izvornik.
Isti himan nalazimo i u Zagrebačkom brevijaru iz 1484. godine.
Oficij sv. Ladislava s navedenim himnom bio je raširen u cijeloj Ugarskoj, a istraživači nagađaju da je možda sastavljen oko vremena kanonizacije sv. Ladislava (1192. god.). Kao primjer navodim brevijar Ostrogonske metropolije iz 1558. godine, kojoj je izvorno pripadala i Zagrebačka biskupija.
Inače, sredinom 16. stoljeća i dvojica Hrvata bili su ostrogonski nadbiskupi: kardinal Juraj Utješenović (1551.) i Antun Vrančić (1569.-1573.) - obojica sa šibenskog područja. Tako da su se i oni zasigurno koristili ostrogonskim brevijarom.
Uočio sam jednu sitnu razliku između zagrebačke i ostrogonske verzije himna. U zagrebačkoj verziji druga kitica počinje riječima "Regem regum rex aggressus", dok u ostrogonskoj verziji glasi "Regem regum es aggressus". Što vam zvuči točnije?
No, osim latinskih liturgijskih pjesama, postoje i pučke pjesme u čast sv. Ladislava. Dobro je poznato kako mađarski puk stoljećima štuje sv. Ladislava, ali još nije istražen odnos hrvatskog puka prema svetom kralju.
Neki autori su, doduše, pisali znanstvene radove o raširenosti crkava, kapelica i oltara posvećenih sv. Ladislavu u sjevernoj Hrvatskoj, ali izgleda da još nitko nije pisao o samom mišljenju hrvatskog puka o sv. Ladislavu. Nadam se da će nastavak ovog teksta barem malo razjasniti ovu temu.
U najpoznatijoj zbirci sjevernohrvatskih crkvenih pjesama Cithara octochorda (izdanje iz 1757. godine) možete pronaći dvije pjesme s naslovom "Od s. Lauša Kralja".
Radi lakšeg čitanja, donosim transkripciju druge pjesme o sv. Ladislavu:
Zdrav budi kralj sveti Laslov,
orsagov našeh blagoslov:
vsel nam dan tak zazvani,
z tvem imenom poštuvani.
Z kraljevskem rodom velik si,
z tvum svetlostjum još vekši si
velik si bil z rastom v telu,
jošće vekši v dobrom delu.
Srećen Bela kralj vugerski,
srećna poljska kći iz ke si
rođen na sreću veliku,
četireh orsagov, diku.
Vugrinu, Dalmatin, Horvat,
i Slovenec včinjen je brat,
skupa složen vu korunu,
po viteškom tvojem trudu.
Gda sestra tvoja udovica,
buduć horvacka kraljica,
na pomoć te be zvala,
odkud ti je zrasla hvala.
Obranil si sestru tvoju,
složil si skup zemlju troju,
k domovine stare tvoje
odkud ti se hvala poje.
Vredne behu takve dike,
zažgane tvoje molitve,
svetil si se ti moleći,
kakti ogenj v temne noći.
Kad si k Bogu ti zdihaval,
da si se od tel zdigaval,
Boga moleć vu Varadu,
zidanom od tebe gradu.
Gde sebe grob izebral si,
vnoge z zdravjem daruval si,
slepe, neme, v grobu ležeć,
za nevoljne mertev zkerbeć.
Tak i za nas tvoje sluge,
moli Boga mentuj tuge,
milost nam Božju izprosi,
ar nas vsaki svoj križ nosi.
Hvala budi Ocu Bogu,
Sinu i Svetomu Duhu,
ki su zdenec pobožnosti,
i Ladislava svetozti.
Uočite kitice u kojima se aludira na Ladislavovu sestru Jelenu, koja je bila žena hrvatskog kralja Zvonimira. Budući da Zvonimir nije imao živih muških potomaka, Ladislav je smatrao da ima pravo na hrvatsku krunu. Kako kažu neki povijesni izvori, kraljica Jelena se nakon Zvonimirove smrti našla u teškom položaju pod pritiskom hrvatskih velikaša, pa je pozvala brata Ladislava u pomoć. O tome očito govore kitice:
Gda sestra tvoja udovica,
buduć horvacka kraljica,
na pomoć te be zvala,
odkud ti je zrasla hvala.
Obranil si sestru tvoju,
složil si skup zemlju troju,
k domovine stare tvoje
odkud ti se hvala poje.
Zanimljivo je također da ove hrvatske pjesme izričito ističu je sv. Ladislav jednako poštovao Hrvate i Mađare, te da su ga jednako voljeli Hrvati i Mađari.
U prvoj pjesmi peta kiticu glasi:
Horvat, Vugrin i Dalmatin
je tebe bil kot pravi sin:
služili su tebe verni
ar si Kralj bil njim povoljni.
U drugoj pjesmi, četvrta kitica glasi:
Vugrinu, Dalmatin, Horvat,
i Slovenec včinjen je brat,
skupa složen vu korunu,
po viteškom tvojem trudu.
Ovdje vidite kako su tadašnji Hrvati gledali na personalnu uniju Hrvatske i Ugarske. Hrvate i Mađare naziva se "braćom" udruženom pod jednom krunom ("skupa složen vu korunu"). To su riječi koje se mnogima danas neće svidjeti, jer je kroz današnji obrazovni sustav (i medije) u ljudima razvijen pogled na povijest koji je prožet određenom ideologijom. Uostalom, mnogi hrvatsko-mađarske odnose gledaju samo u kontekstu događanja od 1848. do 1918. godine. A sve ono što je bilo prije tog vremena praktički je izbrisano iz kolektivnog pamćenja.
Osim toga, mnogi su danas previše opterećeni isticanjem individualiteta Hrvata, pa im je glavni cilj kako pronaći ono što nas razlikuje od okolnih naroda, čak i pod cijenu da time zaniječu i odbace velike i važne dijelove hrvatskog identiteta, povijesti i kulture. To je nerazumno.
Pogledajte realno stvari: Je li Hrvatska izgubila svoj indvidualitet u uniji s Ugarskom? Nipošto. To su uvijek bile dvije posebne kraljevine s vlastitim zakonodavnim tijelima i posebnim, odvojenim zakonima. Osoba kralja jest bila zajednička, ali to nikada nije bila jedna kraljevina.
Zato se u gore navedenim pjesmama nikada ne kaže da su Hrvatska i Ugarska jedan "orsag" (mađ. ország = zemlja, država, kraljevstvo), nego se uvijek govori o orsazima u množini (npr. "četireh orsagov, diku").
Za sv. Ladislava se kaže da je ostvario "lepu složnost med orsagi". A prva pjesma počinje stihovima: "Zdrav budi kralj sveti Laslov, orsagom vnogem blagoslov".
Moglo bi se reći da je Hrvatska imala više samostalnosti u tadašnjem državnom uređenju nego što danas ima u Europskoj uniji, koja zadire do najsitnijih detalja u vašim životima (npr. u kakvim se bocama smije prodavati voda i kad smijete ili ne smijete imati kolinje).
Na kraju treba naglasiti da u današnje vrijeme našem štovanju sv. Ladislava nije cilj ostvarenje nekih državno-pravnih uređenja iz prošlosti. Štovanje svetih kraljeva Stjepana i Ladislava nije usmjereno na prošlost, nego na sadašnjost i budućnost (koja se, dakako, gradi na tradiciji).
Mi trebamo štovati sv. Ladislava prije svega kao katoličkog državnika: da po njegovu zagovoru i Hrvatska i sve ostale europske zemlje postanu katoličkim državama.
_____________________
IZVORI:
1) Szoliva Gábriel OFM, Hymnuale ecclesiae Zagrabiensis - analiza i preslika cijelog zagrebačkog himnarija iz 15. stoljeća
2) Zagrebački brevijar iz 1484. godine: Digitalno izdanje u Mađarskoj državnoj knjižnici
3) Ostrogonski brevijar: izdanje iz 1558. godine
4) Cithara octochorda - cantus sacri latino-croatici: izdanje iz 1757. godine
Nema komentara:
Objavi komentar