Posebno se proširila pjesma Hoćemo Boga, koja je postala jednom od najpopularnijih katoličkih pjesama tijekom 1920-ih i 1930-ih. Nijedan katolički susret nije mogao proći bez nje. Ako samo malo prolistate stariji katolički tisak, opazit ćete da gotovo svako izvješće s katoličkih slavlja i proštenja spominje da se pjevalo Hoćemo Boga. U tome su se naročito isticali skupovi orlovske i križarske mladeži.
U pjesmi Hoćemo Boga imate izravan zahtjev za uvođenjem načela katoličke vjere u sve sfere javnog života - u zakone, u pravosuđe, u školstvo itd.
Tako treća i peta kitica glase:
"Hoćemo Boga u svoje škole,
Nek blista križa presveti trak,
Hoćemo djecu koja se mole,
kršćansku kuću, kršćanski brak.
Hoćemo Boga tamo gdje sude:
Neka nam zakon prodahne On,
Gdje je vjenčanje neka ga bude,
I kada zadnji zazvoni zvon!"
Iza toga slijedi otvoreni zahtjev da samo katolička vjera bude jedina vjera na svijetu:
"Hoćemo Boga i Crkvu svetu,
Nek satre vraga istine glas,
Nek jedna vlada po cijelom svijetu,
Jedino po njoj vječni je spas."
Ovo ističem zbog mlađih generacija, koje možda nikada nisu imale priliku čuti tu pjesmu, jer je iščezla iz većine naših crkava.
Kruh nebeski, 1941., str. 460. |
Drugi dobar primjer je pjesma Ti, Kriste, Kralj si vjekova, koja je uzeta iz časoslova (iz večernje za blagdan Krista Kralja). Ta je pjesma izmijenjena nakon Drugog vatikanskog koncila, i to na način da su iz nje uklonjeni neki antiliberalni i antisekularni stihovi - tako da njezinu izvornu poruku ne možete cjelovito prepoznati u novoj postkoncilskoj "politički korektnoj" verziji (koja je unesena u NovusOrdo-časoslov).
Zbog toga je važno poznavati pravi, izvorni, tekst te pjesme. Govorim to zato što se danas po našim crkvama pjeva, uglavnom, NovusOrdo-verzija, koja izostavlja "politički nekorektne" stihove.
U izvornoj verziji pjesme, druga kitica ukazuje na problem sekularizacije država:
"Svijet opaki povikuje:
'Mi nećemo da vlada Krist.'"
'Mi nećemo da vlada Krist.'"
U latinskom tekstu još je jača aluzija na liberalne revolucionare:
"Scelesta turba clamitat: 'Regnare Christum nolumus.' "
("Zločinačka rulja uzvikuje: 'Nećemo da kraljuje Krist.' ")
Ovdje vidimo poveznicu s onim buntovnicima o kojima govori prispodoba o mnama (u Lukinom evanđelju):
"A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da ovaj kraljuje nad nama.' " (Lk 19, 14)
I što dalje kaže evanđelje? Kako završavaju ti buntovnici?
"A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!" (Lk 19, 27)
Stoga, svi se pravi vjernici dobrovoljno podlažu pod vlast Krista Kralja i mole da se obrate buntovnici, kako nastavlja pjesma:
"A mi ti evo kličemo:
Ti višnji Kralj si sviju nas!
O Kriste, mira vladaru,
pokori srca buntovna.
U jedno stado skupi sve,
od tebe što odlutaše."
Iznimno je važna šesta kitica, gdje se jasno moli za katoličku državu - da države i poglavari svih naroda javno štuju Krista Kralja:
"Te nationum praesides honore tollant publico."
("Neka te poglavari naroda veličaju javnom čašću.")
I ne samo političari, nego i svi ljudi od položaja - suci, profesori, novinari, umjetnici...
"Colant te magistri, iudices. Leges et artes exprimant."
("Neka te štuju učitelji, suci. Neka te priznaju zakoni i umjetnosti.")
Ili kako je to kod nas prevedeno:
"Glavari svih te naroda
pred svijetom častili.
Poštivala te škola, sud,
Priznavao te zakon, umjetnost."
Bit poruke te pjesme je u tome da država mora biti uređena po pravilima katoličke vjere. Svaka sastavnica društva - od politike i zakonodavstva do medija i umjetnosti - mora biti podložena Božjim i crkvenim zapovijedima.
Evo napokon i cijele pjesme... kako se kod nas pjevala prije NovusOrdo-reformi...
Veoma zanimljivo, nisam imao pojma! Svaki dan otkrijem nešto od onoga što su nam modernistički heretici sakrili...
OdgovoriIzbriši