Za zagrebačke bogoslove može se mirne duše reći da poznaju rubrike i da ih točno vrše

Mons. Josip Salač upućuje jednog mladomisnika (1963. god.)

Čitam ovih dana Sabrana djela mons. Janka Penića.
Penić je bio rektor zagrebačkog bogoslovnog sjemeništa punih 18 godina, tijekom 1950-ih i 1960-ih.
Na kraju knjige (str. 453.-460.) opisuje svoja iskustva kao rektora sjemeništa. Govori dosta detaljno i o tadašnjim istaknutim osobama u vodstvu sjemeništa.

Penić kaže da je zagrebačko sjemenište bilo nadaleko poznato po tome što je mlade svećenike odgajalo da se strogo i točno drže rubrika.
Ističe da je za to bio posebno zaslužan mons. Josip Salač (budući pomoćni biskup zagrebački) - str. 457.:

"Posebno su ga veselili sveti obredi. Za rubrike, upute ili propise za obavljanje obreda, imao je naročitu volju i sposobnosti, pa je i na bogoslove djelovao da su pazili na rubrike. Za svećenike, koji završavaju bogoslovski odgoj u Zagrebačkom sjemeništu, može se mirne duše reći da poznaju rubrike i da ih točno vrše."

To se, dakako, odnosi na vrijeme prije uvođenja novog obreda mise. Znakovito je da je 1969. (kad je uveden Novus Ordo) rektorom postao Ivan Golub, koji se baš trudio da uništi sve što je "staro" (i unese što više šagijevskog modernizma u sjemenište).
Tako da ni od stare reputacije "rubrikama vjernog sjemeništa" danas nije ostalo ništa.

No, vratimo se malo Josipu Salaču. Penić kaže da je on ozbiljno promatrao bogoslove i da se nije ustručavao reći bogoslovu da napusti sjemenište, ako bi opazio da nema sposobnosti da bude svećenik:

"Kao duhovnik je bio realan. Računao je s ljudima kakvi jesu. Kad je komu od bogoslova savjetovao da ostavi sjemenište, bogoslovi bi ga poslušali i nije bilo prigovora njegovim sudovima."

E takva razboritost bi nam i danas trebala...