Završili smo duhovsku osminu, ali ne smijemo nakon ovog vremena zanemariti pobožnost prema Duhu Svetomu. O važnosti te pobožnosti svjedoči nam jedna mala crkva u Lici: crkva Duha Svetoga u Mušaluku.
Ova crkva jest mala, ali je velika po svojem značenju za povijest ovog kraja. Ona označava oslobođenje ovog kraja od turske vlasti i obnovu katoličke vjere u ovom dijelu naše domovine.
Crkvu je izgradio svećenik Marko Mesić, poznati junak u borbama za oslobođenje Like od turske vlasti 1689. godine.
Podsjetimo se da je Lika bila pod turskom vlašću više od 160 godina (1527.-1689.), pa je zato u toj pokrajini živjelo dosta muslimana. Mesić je nakon oslobođenja Like djelovao kao misionar među tim muslimanima, koje je uspješno obratio i pokrstio.
O vjerskom radu Marka Mesića ovako piše Radoslav Lopašić u knjizi Dva hrvatska junaka Marko Mesić i Luka Ibrišimović, objavljenoj 1888. godine (str. 63.):
"Ma da se Marko Mesić prema duhu i potrebi vremena, u kojem je živio, mnogo bavio i vojnimi i upravnimi poslovi na veliku korist naroda i domovine, nije on ipak nikada zanemario svoju svećeničku dužnost, brineći se neumorno za probitak kršćanstva i katoličke crkve. Ne samo što su ponajviše njegovom brigom i marom ostavši u zemlji Muhamedovci pokršteni, on se takodjer brinuo za vjerske stvari i probitke i svih ostalih žitelja ličkih. Dogadjalo se nekoliko puta, da je Mesić bio kroz dulje vrieme jedini katolički svećenik za obje županije i za više tisuća vjernika, koje je posvuda marljivo pohadjao i narod u vjeri kriepio.
Mesićevom brigom osnovane su god. 1690. prve katoličke župe u: Budaku, Perušiću, Pazarištu, Ribniku i u Novom. Poslije su takodjer najviše Mesićevom skrblju i mukom podignute župe god. 1691. u Karlobagu, god. 1692. u Kosinju gornjem, zatim god. 1702. u Podlapači, god. 1704. u Lovincu, god. 1706. na Udbinji, g. 1708. u Smiljanu i napokon god. 1709. u Rudopolju. Što je bilo bolje gradjenih džamija, te su pretvorene u kršćanske crkve, a gdje nije bilo džamija, tu su za prvu potrebu podignute crkve od drva. U Lovincu, u Karlobagu, Jablancu, u gornjem Kosinju, Perušiću, Pazarišću, i na svojem dobru u Mušaluku podigao je Mesić crkve od kamena."
Imamo precizne podatke o uspjesima Mesićeva misionarskog rada (Lopašić, str. 53.):
"Po službenoj svjedočbi kaptola senjskoga krštena su u Lici i Krbavi nastojanjem Mesićevim 882 odrasla Turčina, osim djece, koja niesu brojena, a pretvorene su četiri džamije: u Perušiću, u Budaku, u Bilaju i u Ribniku u kršćanske crkve. Ostale su nekrštene samo neke osobito starije žene, koje se protiviše krstu."
Isti je rad nastavljen i u najzabačenijim mjestima (str. 53.-54.):
"Osim Turaka u Perušiću pokršteno je njih po nekoliko i u Budaku, u Novom, u Kaniži i na Udbinji, pa još i po drugih mjestih, kud je bilo raztreseno po nekoliko muhamedovskih obitelji, tako da je svih pokrštenih Muhamedovaca bilo u popisu god. 1696. 1700 odraslih duša."
Mesić sigurno ne bi uspio u svojem apostolskom radu da nije imao pobožnost prema Duhu Svetomu, kojem je posvetio crkvu koju je 1700. godine izgradio u Mušaluku.
O toj crkvi piše Lopašić (str. 58.):
"G. 1700. sagradi Mesić nekoliko stotina koračaja od svoga Mušalučkog dvora crkvicu, koju posveti sv. Duhu. Mala je to crkvica, danas dosta ruševna, sa zidom na pročelju poput tornja, u kojem su dvie šupljine za zvona. Više vrata izvana ima na ploči latinski napis, koji kaže, da si je tu Mesić odabrao i pokopalište."Ovaj natpis možete pobliže vidjeti na forumu "Naša Lika":
Tekst natpisa prema čitanju Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Nadpisi sredovječji i novovjeki u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1891., str. 144.-145.):
Kao što možete vidjeti, natpis počinje pojedinim stihovima himna Veni, Creator Spiritus:
"Veni Creator Spiritus, Mentes tuorum visita, Hostem repellas longius, Pacemque dones protinus. Per te sciamus da Patrem, Noscamus atque Filium; Teque utriusque Spiritum, Credamus omni tempore."
("O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj. Daj da po tebi upoznamo Oca, da spoznamo i Sina; i uvijek vjerujemo da si Ti Duh obojice.")
Zatim se navode podaci o crkvi:
"Anno post Christum natum 1700. Post reocupationem Liccae et Corbaviae anno XI. ecclesia Spiritus Sancti aedificata fuit ab admodum Reverendo Domino Marco Messich, primo missionario in Licha et Corbavia ac archidiacono in eadem patria. Et qui si Deo placuerit, hic et sepelietur."
("Godine 1700. nakon Kristova rođenja. 11. godine nakon oslobođenja Like i Krbave, crkva Duha Svetoga bila je izgrađena od velečasnog gospodina Marka Mesića, prvog misionara u Lici i Krbavi, i arhiđakona u istoj domovini. I ako se Bogu bude svidjelo, ovdje će biti i pokopan.")
Mesić je htio biti pokopan u ovoj crkvi. On je tu želju izrazio i u svojoj oporuci. Međutim, Mesić ovdje nije pokopan, nego najvjerojatnije u Karlobagu, gdje je umro 2. veljače 1713.
Natpis na crkvi Duha Svetoga je zaista spomenik pobožnosti Duhu Svetomu, što je bez ikakve sumnje pomoglo Mesiću u njegovu misionarskom radu na obraćenju muslimana.
Sigurno je i Mesić volio moliti himan Veni, Creator, kad je uklesao njegove stihove na crkvu u kojoj je htio biti pokopan.
Taj himan je posebno koristan katoličkim intelektualcima i javnim djelatnicima kojima je potrebno da im Duh Sveti prosvijetli um i pokaže put kojim trebaju ići. Himan je visoko cijenio i bl. Ivan Merz.
Merz se dugo bavio mišlju o osnivanju katoličkog dnevnog lista, koji je isprva namjeravao nazvati "Križ", a kasnije se odlučio za naziv "Kristov stijeg".
U nacrtu pravila za redakciju tih novina, Merz piše:
"Pošto list Kristov Stijeg imade apostolsku misiju, koja se sastoji u tome da se cjelokupna katolička publika izvijesti poglavito o onim pitanjima, koja se tiču života Crkve, a uz to mora da registrira s katoličkog stajališta sve pojave javnog života, to je potrebno da sami redaktori lista budu ne samo katolici koji se zadovoljavaju minimumom vjerskoga života. Za svakoga su redaktora zato potrebite dvije stvari:
1. da se neprestano sam izgrađuje u onoj struci, čiji mu je referat povjeren;
2. da energično teži za svetošću.
Sredstva
Da se uzmogne udovoljiti prvoj točci, to valja stajati na stanovištu da glavni redaktori ne smiju biti okupljeni svojim poslom preko šest sati dnevno i da im se osim toga mora osigurati pristojna egzistencija. Što se tiče druge točke, to svaki redaktor mora biti uvjeren da on neće napredovati i neće moći postati duhovnim vođom svojih čitaoca, ako on ostaje isključen iz euharistijskog pokreta i ako se on ne posveti Presv. Srcu Isusovu, koje je danas najjači faktor za rekristijanizaciju društva.
Budući da je čovjek odviše slab i jer posve generalni savjeti vrlo rijetko urode konkretnim plodom, to valja od svakog redaktora laika tražiti da se obveže sub levi da će ispunjavati dok je član redakcije slijedeće:
1. posvetiti će se Presv. Srcu Isusovu, pričestivši se na devet prvih petaka;
2. pričestiti će se barem dva puta mjesečno (ali se preporuča da to čini svake nedjelje);
3. ispitati će si dnevno savjest;
4. dnevno će barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi, duh. štivu...
5. dnevno će izmoliti jedan Veni Creator;
6. barem će jednom na sedmicu postiti za uspjeh katoličkog pokreta;
7. nastojati će imati stalnog ispovjednika;
8. barem jednom će obaviti duhovne vježbe;
9. pristupiti će četiri puta godišnje s ostalim suradnicima, a po mogućnosti s ostalim zaposlenim osobljem na zajedničku sv. Pričest, koja se ima prikazati za umrle drugove, za svećenički podmadak i uspjeh katoličkog pokreta;
10. prije toga će obaviti zajednički križni put;
11. On će, čuje li koji važniji prigovor o pisanju Kristovog Stijega, koje ne bi bilo u duhu Crkve, o tome pitati savjet kod svog ispovjednika.
Ove obveze imaju zadaću pojačati unutarnju disciplinu samih urednika i učiniti ih kanalima Božje Milosti. Ne kaže se tim da je to sve. Ovisi o inicijativi svakog pojedinca da još više učini, čineći djela duševnog i tjelesnog milosrđa, čineći ono što im je neugodno."
Pretkoncilski pape podijelili su oprost od 5 godina svakom vjerniku koji izmoli himan Veni, Creator (a potpuni oprost ako ga moli svaki dan kroz mjesec dana, uz uobičajene uvjete). Po novoj disciplini oprosta, može se dobiti potpuni oprost ako se himan izmoli na Novu godinu ili na blagdan Duhova, a u ostale dane djelomični oprost.
Nema komentara:
Objavi komentar