Blagdan posvete Bazilike sv. Franje Asiškoga

U franjevačkoj tradiciji 25. svibnja slavi se blagdan posvete Bazilike sv. Franje u Asizu. Toga dana slavi se spomen dvaju važnih događaja. Na blagdan Duhova 25. svibnja 1230., relikvije sv. Franje prenesene su iz crkve sv. Jurja u novu baziliku sv. Franje u Asizu. Točno 23 godine poslije toga, 25. svibnja 1253. papa Inocent IV. posvetio je baziliku i odredio da se spomen na taj događaj slavi svake godine.

Ipak, zborna molitva tradicionalne mise tog blagdana spominje samo prijenos relikvija sv. Franje:

"Deus, qui beati Patris nostri Francisci corpus Passionis Filii tui signaculis decorasti, et animam in caelis mirabiliter sublimasti: concede propitius: ut, qui ejusdem Translationem celebramus, carnem nostram cum vitiis crucifigere, et ad caelestem patriam pervenire valeamus."

("Bože, koji si tijelo blaženoga oca našega Franje uresio biljezima Muke Sina tvojega i dušu čudesno uzdigao na nebesa: podaj milostivo da mi koji slavimo njegov prijenos, uzmognemo raspeti svoje tijelo s opačinama, i dospjeti u nebesku domovinu.")

Vrlo je zanimljivo pogledati stare fotografije bazilike, jer ćete na njima vidjeti što danas nedostaje...

Kao što je već spomenuto, tijelo sv. Franje isprva je bilo položeno u crkvi sv. Jurja u Asizu.
Fra Stanko Petrov ovako opisuje sprovod i prijenos tijela sv. Franje (Sv. Franjo i njegova manja braća, Makarska, 1963., str. 42):

"Sutradan je u nedjelju ujutro uz neopisivo slavlje i pratnju bezbrojnoga mnoštva Svečevo tijelo preneseno u Grad i sahranjeno u crkvi sv. Jurja, zaštitnika vitezova, a od tih nitko nije bio slavniji od Franje, Kristova viteza. Ni pune dvije godine kasnije, 15. srpnja 1228. opet je sav Asiz bio na nogama: svečano je dočekao Papu Grgura IX., bivšeg Franjina kardinala Hugolina, koji je malo mjeseci poslije svečeve smrti bio izabran za papu (19. III. 1227.). I sutradan je (u nedjelju) svečana kanonizacija obavljena u crkvi sv. Jurja na svetim moćima samog Slavljenika - sv. Franje Asiskoga....
U Gospinu mjesecu, 25. V. 1230. svete su Franjine moći prenesene u kriptu nove veličanstvene bazilike koju je Grgur IX dao sagraditi na čast svoga svetog Prijatelja, gdje i danas počivaju. Samostan podignut uz tu baziliku zove se Sacro Convento - Sveti samostan, jedan od najsjajnijih spomenika katoličkog svijeta. A i Svetac koji tu počiva ide u broj najslavnijih sinova svete katoličke Crkve. Čuvaju ga vjerno braća konventualci."

Samu posvetu Bazilike sv. Franje izvršio je papa Inocent IV. na godišnjicu prijenosa svečevih relikvija.
U 18. stoljeću papa Klement XIV. odredio je da ovaj blagdan moraju slaviti "svi koji vojuju pod zastavom serafskog patrijarha", kako kaže VI. čitanje u tradicionalnom franjevačkom časoslovu:

"Anno autem ducentesimo quinquagesimo tertio supra millesimum, Innocentius Papa quartus, ejusdem translationis recurente die, quae incidit in Dominicam quintam post Pascha, ipsum sancti Francisci templum summa celebritate consecravit, ejusque consecrationis memoriam per singulos annos recolendam statuit. Hoc festum postea Clemens quartus decimus ab omnibus sub seraphici Patriarchae vexillo militantibus celebrandum voluit, et Pius decimus ritu duplicis secundae clasis decoravit."

("A godine tisuću dvjesto pedeset i treće, papa Inocent IV. na dan istog prijenosa, koji je došao na petu nedjelju po Uskrsu, posvetio je hram sv. Franje najvećim slavljem i odredio da se spomen ove posvete treba slaviti svake godine. Kasnije je Klement XIV. odredio da ovaj blagdan slave svi koji vojuju pod zastavom serafskog patrijarha, a Pio X. uresio ga je dvostrukim obredom drugog razreda.")

Nadajmo se da će se i u ovu baziliku vratiti tradicionalna liturgija za koju je izgrađena.

IZVORI: 

1) Fra Stanko Petrov - Sv. Franjo i njegova manja braća

2) Rimsko-serafski brevijar (proljetni dio) iz 1938. godine: Breviarium Romano-seraphicum