Crkva sv. Spasa na vrelu Cetine

 

Danas na osminu blagdana Uzašašća Gospodinova dobro je prisjetiti se jedne od najznačajnijih hrvatskih crkava posvećenih Uzašašću Gospodinovu: crkva sv. Spasa na vrelu Cetine.

Ova crkva iz 9. stoljeća svjedoči o kršćanskoj kulturi hrvatskog naroda u počecima njegove povijesti. Crkva također svjedoči da hrvatski narod nije bio u nekakvoj "izolaciji", već je pratio utjecaje europske katoličke kulture.

Naime, u crkvi sv. Spasa ističe se "westwerk", koji karakterizira brojne značajne crkve u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji u 9. i 10. stoljeću. To je posebno izraženo u crkvama koje su gradili kraljevi i drugi velikaši.

Zapadno pročelje davalo je utemeljiteju crkve povlašteno mjesto odakle je pratio liturgiju.

Crkvu sv. Spasa utemeljio je župan Gastika. Vjerojatno je on s ovog povišenog mjesta pratio liturgiju, koja se, dakako, odvijala na drugoj strani crkve gdje je bio oltar "ad orientem".

Govoreći o pitanju westwerka, povjesničar umjetnosti prof. Miljenko Jurković opisao je franački utjecaj u Hrvatskoj kao "programatsko unošenje karolinškog kultnog ceremonijala i liturgije na hrvatski dvor".

No, što je zapravo "karolinška liturgija"? To nije ništa drugo nego rimska liturgija s određenim galskim utjecajima. Da ne ulazimo dublje u to pitanje, navedimo samo nekoliko citata o tom pitanju iz Kniewaldove Liturgike (Zagreb, 1937. god.).

Na str. 7. Kniewald piše:

"Pod utjecajem Alkuinovim († 804.) razvio je Karlo Veliki u svom carstvu snažnu liturgijsku djelatnost, koja je bila od velikih posljedica. Mi bismo je današnjim jezikom nazvali u neku ruku liturgijskim pokretom. Karlo je Veliki dokinuo stari galikanski obred i uveo u cijeloj Galiji rimski obred. Savjetnik je Karla Velikog, Alkuin prilagodio Gregorianum, što ga je na njegovu molbu papa Hadrijan poslao Karlu Velikom, potrebama i prilikama crkve u Galiji.
Alkuin je sastavio različite misne obrasce, te neke vrste molitvenika: 'Officia per ferias' i 'De psalmorum usu'."

Zatim, na str. 35. Kniewald opisuje kako je papa Hadrijan I. poslao Karlu Velikom primjerak gregorijanskog sakramentara kako bi ga uveo u Franačkoj:

"Papa Hadrijan I. (771. -795.) poslao je jedan primjerak Gregorianuma, kakav se onda u Rimu upotrebljavao, Karlu Velikom. Ovom je sakramentariju savjetnik Karla Velikog u liturgijskim stvarima, Alkuin, dodao više galikanskih i gelazijanskih misa odijelivši ovaj dodatak od Gregorianuma, kako ga je primio Karlo Veliki od pape Hadrijana, znamenitom prefatiuncula: 'Hucusque praecedens sacramentorum libellus a beato papa Gregorio constat esse editus exceptis his que in eodem in nativitate uel assumptione beatae mariae, praecipue uero in quadragesima uirgulis antepositis lectoris invenerit iugulata sollertia'. Kod kasnijeg su se prepisivanja izmiješale gregorijanske, galikanske i gelazijanske mise." 

Opet, na str. 218. svoje Liturgike Kniewald kaže:

"…Pipin i Karlo Veliki nastojali da opet ožive vjerske snage u Galiji. U prvom su redu uveli rimsko pjevanje i rimsku liturgiju 'ob unitatem apostolice Sedis et sanctae Dei Ecclesiae pacificam concordiam' ['radi jedinstva Apostolske Stolice i mirne sloge svete Božje Crkve'], kako piše Karlo Veliki 789. saboru u Aix la-Chapelle."

A ovako Kniewald objašnjava zašto su zadržani pojedini galski elementi i svetkovine:

"U Galiji su se naime svetkovale neke svetkovine, kojih se bilo teško odreći, a kojih nije bilo u rimskom obredu, pa su se te svetkovine pomiješale s rimskim bogoslužjem. Grgurovom je sakramentariju za njegovu upotrebu u Galiji bio dodan posebni dodatak (znameniti 'Hucusque'), koji je s vremenom prodro i u sam tekst i poredak sakramentarija."

Znamo da se i kod starih Hrvata proširilo štovanje zapadnoeuropskih svetaca. Tako se u starom hrvatskom gradu Ninu, vjerojatno pod franačkim utjecajem, proširilo štovanje milanskih svetaca, sv. Marcele, sv. Anselma i sv. Ambroza.

Franački utjecaj jasno je vidljiv i na mnogim predmetima koji su očuvani iz vremena ranog hrvatskog srednjovjekovlja: od oružja do liturgijskih predmeta.

Da su se u crkvi sv. Spasa služile svečane liturgije znamo po kadionici iz 9. ili 10. stoljeća, koja je iskopana na obližnjem starohrvatskom arheološkom nalazištu.

Posebno je važan arhitrav oltarne pregrade nađen uz crkvu sv. Spasa s imenom donatora crkve župana Gastike (ili Gostihe). Taj natpis svjedoči da je crkva od početka posvećena Spasitelju Isusu Kristu. Natpis glasi:

"Ad (h)onorem Dom(ini) no(stri) Iesu Christi ego Gastica huppanus d(onavi) [vel dedicavi]… et anime mee et matr(i)s mee nomine Nemira et filiis meis nomine…"

("Na čast Gospodina našega Isusa Krista, ja župan Gastika darovao sam [ili posvetio sam] i [za spasenje] moje duše i moje majke po imenu Nemira i moje djece po imenu…")

Inače, u drugim mjestima pronađeni su slični natpisi na ostacima crkava iz tog vremena. Tako je na drugoj strani Dinare, u mjestu Rapovine kod Livna pronađen arhitrav s posvetnim natpisom u čast sv. Petra, koji kaže:

"…ferre dignatus est ad honore(m) beati Petri ap(ostol)i p(ro) remedio anim(a)e sv(a)e..."

("…udostojao se položiti na čast blaženoga Petra Apostola za spasenje svoje duše…")

Taj spomenik se danas nalazi u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu, a njena gipsana kopija u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica u Livnu.

Slično možemo vidjeti i kod jednog od najpoznatijih hrvatskih spomenika: zabata oltarne ograde pronađene u Šopotu kod Benkovca, na kojem se spominje knez Branimir: "Branimiro com... dux Crvatorv(m) cogit(avit)".
Na istom je nalazištu u Šopotu pronađen ulomak zabata s ostatkom natpisa "pro reme(dio)".

Na svim se, dakle, natpisima javljaja izraz "pro remedio animae", za spasenje duše. Riječ "remedium" znači lijek, pomoć... Riječ je brizi za duše. Na slavu Božju i za spasenje duša su stari Hrvati podizali crkve.

Inače, postoji teorija da su svi gore spomenuti natpisi izrađeni u istoj klesarskoj radionici (N. Jakšić), koja je djelovala u vrijeme hrvatskog kneza Branimira, i od koje su tadašnji velikaši (župani) naručivali izradu natpisa za svoje crkve.

No, vjernik bi ovdje prvenstveno trebao obratiti pozornost na brigu za spasenje duša. U kamen je uklesana briga starih Hrvata za spasenje duša.