Imajmo to na umu

Evo još dva zanimljiva razmatranja prof. Martina Štiglića...
(Duhovna razmatranja, str. 26.-31.)

Naslov je, inače, uzet iz Poslanice Filipljanima: "sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!^" (Fil 2, 12)

I drugo, o važnoj temi o kojoj se danas premalo govori (str. 72.-78.)...

Zahvala za Božje kazne

"O Domine, tibi gratias habeo ob immensum tuum erga me amorem et charitatem, quam et nunc clarius manifestas. Punis namque peccata in hac vita, ut condones in futura. Ego quod ad me attinet, prompto animo adsum, ut alacriter sustineam quamcumque tribulationem et poenam, quam divinae tuae maiestati placuerit infligere propter mea peccata."

("O Gospodine, tebi sam zahvalan zbog tvoje neizmjerne ljubavi i milosti prema meni, koju i sada jasnije pokazuješ. Kažnjavaš naime grijehe u ovom životu, da poštediš u budućem. Ja što se mene tiče, spremne duše pristajem, da veselo podnesem bilo koju nevolju i kaznu, koju se tvojem božanskom veličanstvu prohtje meni nametnuti zbog mojih grijeha.")

- sv. Franjo

(L. Wadding, Opuscula beati patris Francisci, Antwerpen, 1623., str. 442. )

Križanić o javnim i neznanim grijesima i kaznama koje zaslužuju

Spomenik Jurju Križaniću na Kaptolu

Juraj Križanić u svom glavnom djelu "Razgovor ob vladateljstvu", koje još zovemo i "Politika", daje jedno posebno poglavlje pisano latinskim jezikom pod nazivom "De peccatis publicis et de ignoratis" ("O javnim grijesima i o neznanima").

Neki će možda postaviti pitanje: Zašto je uopće pisao o toj temi u jednoj političkoj raspravi?

Križanić odmah na početku navedenog poglavlja odgovara na to pitanje:
"Ut regnum permaneat felix, necessarius est timor et solicitudo ne offendatur Deus, et praesertim ne offendatur publicis extraordinariis peccatis, propter quae magis et frequentius et principalius solent venire flagella Dei."
("Da kraljevstvo ostane sretno, nužan je strah i briga da se ne vrijeđa Boga, a naročito da se ne vrijeđa javnim osobitim grijesima, zbog kojih i više i češće i prvenstveno dolaze bičevi [kazne] Božje.")

To je važno, jer moramo zapamtiti da:
"Nullum peccatum permittit Deus impunitum. Sed ulciscitur omnem malitiam, sive in hac vita, sive in altera, quod est miserius. Aliquando propter peccata mittit Deus super populos flagella sua, seu plagas publicas: pestem, famem, bellum, regni excidium aut ablationem."
("Nijedan grijeh ne ostavlja Bog nekažnjenim. Već kažnjava svaku zloću, bilo u ovom životu, bilo u drugom, što je jadnije. Ponekad zbog grijeha šalje Bog na narode svoje bičeve, ili javne nesreće: kugu, glad, rat, uništenje kraljevstva ili iskorijenje.")

Križanić je izgleda bio pod dojmom viđenja sv. Brigite, kad je govorio o istočnom raskolu kao javnom grijehu i kaznama koje istočni raskolnici trpe zbog tog grijeha. Naime, u jednom ranijem poglavlju je napisao:
"In libro revelationum sanctae Brigittae est scriptum: Semper Graeci hostibus suis subiecti erunt et ab iis graves oppressiones sustinebunt, donec sese Ecclesiae Romanae subiiciant eiusque praecepta devote suscipiant."
("U knjizi objava svete Brigite je napisano: Uvijek će Grci biti podložni svojim neprijateljima i od njih će podnositi teška tlačenja, dok god se ne podrede Rimskoj Crkvi i njezine odredbe predano prihvate.")

A sada o pitanju tajnih i neznanih grijeha. 
Križanić kaže:
"Homines interdum habent poenitentiam facilem; et ipsimet sibi eam faciunt impossibilem. Et hoc ideo accidit, quia nesciunt in quo peccant, et quid sit causa flagelli divini. Praedicatur poenitentia et fiunt vota, preces, ieiunia, eleemosynae, sed omnia non sufficiunt: quia poenitentia fit pro notoriis peccatis in communi, et non fit pro uno aliquo peccato incognito: quod ab omnibus putatur non esse peccatum, sed potius opus pietatis. Et quia non agnoscunt peccatum: ideo non agunt poenitentiam de illo: nec possunt placere Deo."
("Ljudi kadšto imaju laku pokoru, i oni je sami sebi čine nemogućom. I to se događa zato što ne znaju u čemu griješe; i što je uzrok Božje kazne. Propovijeda se pokora i čine se zavjeti, molitve, postovi, milostinje, ali sve to nije dovoljno, jer se pokora obavlja samo za očigledne grijehe, a ne za pojedini neznani grijeh, koji se od svih smatra da nije grijeh, već prije djelo blagosti. I jer ne prepoznaju grijeh, zato ne čine pokoru za njega, i ne mogu ugoditi Bogu.")

Među "neznanim grijesima" prvo mjesto zauzima krivovjerje. Krivovjerci svoja uvjerenja ne smatraju grijehom; naprotiv oni svoja uvjerenja smatraju dobrima i ispravnima. Na primjer, protestanti ne vide da je grijeh to što su protestanti.
U naše vrijeme se zbog proklamacije načela "tolerancije prema drugom i drugačijem", izgubila svijest da je krivovjerje grijeh.

Zato dobro zapamtimo ove Križanićeve riječi:
"Omnes enim haeretici ignorant suum peccatum. Putant se non peccare per suam perfidiam, sed valde bene agere. Sed ignorantia ipsos non excusat coram Deo, quia si vellent diligenter considerare, possent agnoscere suum peccatum."
("Svi naime haeretici ne znaju svoj grijeh. Misle da ne griješe svojom nevjerom, već da dobro čine. Ali neznanje ih neće opravdati pred Bogom, jer da žele pažljivo promotriti, mogli bi spoznati svoj grijeh.")


Križanića sam citirao prema prvom tiskanom izdanju njegove "Politike", koje je objavio P. Bezsonov (Moskva, 1859. g.) pod nazivom Russkoe gosudarstvo v polovinje XVII. vjeka.