Sveci koji su nam ostavili znamenita pisana djela, zaslužuju da se o njihovim mislima i stajalištima govori na temelju njihovih vlastitih riječi, a ne na temelju nekakvih modernih konstrukcija. Dakle, prije nego što počnete govoriti o svetim crkvenim naučiteljima, trebate proučiti njihova djela.
Danas je to posebno važno, jer se u javnosti širi velik broj manipulacija o stajalištima i djelovanju pojedinih svetaca. Naime, pripadnici raznih modernih struja pokušavaju svece prikazati kao svoje istomišljenike.
Nakon Drugoga vatikanskog koncila, u krugovima "modernizatora" javilo se nastojanje da se "retuširaju" životopisi pojedinih poznatih svetaca, kako bi stvorio dojam da je njihovo djelovanje bilo u skladu s postkoncilskim novostima i reformama ili da su čak bili "prethodnici" tih reforma.
Tako je na portalu "Svjetlo riječi" 31. kolovoza 2025. objavljen tekst pod nazivom "Put čišćenja – život sv. Franje Saleškoga", u kojem autor kaže:
"Franjo, kao plemenit, inteligentan, pobožan i hrabar svećenik, uspješno je obavio svoj zadatak – obratio je većinu stanovništva na katoličku vjeru i uspostavio mnoge katoličke župe. Držao se ovoga principa u teološkim raspravama: pokazivao je veliko poštovanje prema svojim protestantskim protivnicima ali se čvrsto držao katoličke vjere. U tome je, pored ostaloga, bio preteča ekumenskoga duha Drugoga vatikanskog sabora."
Ovdje moramo prvo uvidjeti neke nelogičnosti. Autor kaže da je sv. Franjo obratio većinu stanovništva tog područja na katoličku vjeru, a zatim ga naziva "pretečom ekumenskog duha Drugoga vatikanskog sabora".
Pa, zar pobornici ekumenizma ne govore stalno da svrha ekumenizma nije obraćenje drugih na katoličku vjeru?
Mislim da bi oni djelovanje sv. Franje prije nazvali "prozelitizmom". A kao što je rekao jedan poznati hrvatski ekumenist: "Prozelitizam je atentat na ekumenizam."
No, osvrnuo bih se na tvrdnju iz članka koja kaže: "pokazivao je veliko poštovanje prema svojim protestantskim protivnicima".
Ta tvrdnja uporno se ponavlja u modernim životopisima, vjerojatno s ciljem da ga se prikaže kao "prethodnika ekumenizma". No, tko uzme i pročita izvorna djela sv. Franje, vidjet će da je istina sasvim drugačija.
Sv. Franjo Saleški se pitanjem protestantizma bavi u svojem djelu Kontroverzije (Les controverses). Tko nije pročitao to djelo, ne može objektivno govoriti o odnosu sv. Franje Saleškoga prema protestantima i ostalim krivovjercima. A koliko vidim, članak na portalu "Svjetlo riječi" nigdje ne spominje to važno djelo.
Možemo li u tom djelu pronaći "poštovanje" o kojem se danas često govori?
Povucimo prvo jednu važnu razliku. Prema ljudima u zabludi možete pokazati sažaljenje i blagost, ali ne i prema samoj zabludi. Treba razlikovati obične sljedbenike nekog pokreta i same pokretače i začetnike tog pokreta. Nije ista krivnja pokretača protestantske "reformacije" i onih koji su, nesrećom, odrasli i odgojeni u protestantizmu.
Sv. Franjo Saleški izričito reformatore naziva prevarantima. Ističe da su protestanti dvostruko mrtvi: mrtvi ljubavi po raskolu, a mrtvi vjeri po krivovjerju.
Mislim da nije slučajnost da Kontroverzije sv. Franje Saleškoga nose isti naziv kao glavno djelo sv. Roberta Bellarmina. Dok je Bellarmin učenim i opširnim teološkim raspravama opovrgnuo zablude i hereze protestantizma, sv. Franjo Saleški je isto napravio u sažetom djelu pisanim pučkim jezikom.
Ustalom, to djelo sadrži jednu od najvažnijih obrana temelja katoličke vjere, koja je ikada napisana. Zato su knjigu Kontroverzija veoma cijenili pape Aleksanar VII., bl. Pio IX. i Pio XI.
Papa bl. Pio IX. u dokumentu Dives in misericordia Deus (16. studenoga 1877.) kojim je proglasio sv. Franju Saleškoga crkvenim naučiteljem, ovako hvali njegove Kontroverzije:
"Porro ad retundendam haereticorum sui temporis pervicaciam confirmandosque Catholicos, non minus feliciter ac de Asceticis rebus 'Controversiarum' librum in quo plena Catholicae fidei demonstratio est, aliosque tractatus, concionesque de veritatibus fidei, itemque 'Vexillum Crucis' conscripsit, quibus adeo strenue pro Ecclesiae causa certavit, ut innumeram perditorum hominum multitudinem ad ejus sinum reduxerit, fidem in tota Caballiacensium provincia, longe lateque, restituerit."
("Nadalje, kako bi suzbio tvrdoglavost krivovjeraca svojega vremena i učvrstio katolike, napisao je s ništa manje sreće nego kad je pisao o asketskim temama, knjigu 'Kontroverzija' u kojoj se nalazi zorno prikazivanje katoličke vjere, i druge rasprave i propovijedi o istinama vjere, kao i 'Zastavu Križa', u kojima se tako snažno borio za stvar Crkve da je nebrojeno mnoštvo upropašćenih ljudi vratio u njezino krilo, i obnovio vjeru nadaleko i naširoko po čitavoj pokrajini Chablais.")
Papa Pio XI. u enciklici Rerum omnium perturbationem (26. siječnja 1923.) koja je izdana povodom 300. godišnjice smrti sv. Franje Saleškoga, hvaleći djela ovog svetog crkvenog naučitelja, ovako govori o Kontroverzijama:
"...facere non possumus quin Controversiarum librum memoremus, in quo, sine ulla dubitatione, plena catholicae fidei demonstratio habetur."
("...ne možemo a da ne spomenemo knjigu Kontroverzija u kojoj se bez ikakve dvojbe nalazi zorno prikazivanje katoličke vjere.")
Imate, dakle, poticaj s najviše razine da uzmete Kontroverzije u ruke i počnete čitati.
 |
| Faksimil rukopisa Kontroverzija sv. Franje Saleškoga |
U Kontroverzijama sv. Franjo Saleški ne raspravlja s protestantskim službenicima, nego se izravno obraća puku koji je zaveden protestantizmom.
I što on prvo govori tom puku?
Prvo mu dokazuje da protestantski službenici i pastori nemaju nikakvo božansko poslanje i da oni nemaju nikakvo pravo da propovijedaju.
Sv. Franjo zato spočitava tamošnjem puku kako je mogao dopustiti da ga takvi ljudi zavedu, kako se mogao dati povesti za propovjednicima protestantizma:
"Jer oni nikada ne mogu dokazati nikakvo pravo na službu koju uzurpiraju; nikada ne mogu pokazati nikakvo legitimno pozvanje. A kako će onda propovijedati? Nitko se ne može prijaviti pod zapovjedništvo nekog kapetana bez odobrenja svojeg kneza: kako ste se onda tako spremno stavili pod zapovjedništvo ovih prvih službenika, bez dopuštenja svojih redovnih pastira, i otišli toliko daleko da ste napustili stanje u kojem ste rođeni i odrasli, a to je Katolička Crkva?"
Sv. Franje jasno ističe krivnju i na strani protestantskih službenika i na strani puka koji ih je slijedio:
"Oni su krivi u tome što su izazvali ovaj nered vlastitim autoritetom, a vi u tome što ste ih slijedili, u čemu ste neispričivi."
Dakako, sv. Franjo ističe da ta krivnja nije jednaka:
"Takav je dakle prvi razlog koji čini vaše službenike, a i vas, neispričivima, iako nejednako, pred Bogom i ljudima u tome što ste napustili Crkvu."
Bilo bi strašno napustiti Crkvu i na nagovor "dobrih ljudi", a kamoli na nagovor ljudi poput Luthera i Calvina, koji se nisu odlikovali nikakvim kreposnim životom.
Sv. Franjo Saleški ističe da je to krivnja koja se može popraviti jedino velikim obraćenjem, kajanjem i pokorom, na koju poziva taj zavedeni puk:
"Jer, napustiti Crkvu i zanemariti njezine zapovijedi znači zauvijek postati poganinom i carinikom, pa makar to bilo na nagovor anđela ili serafa. Ali, na nagovor ljudi koji su bili grešnici najvećih razmjera protiv drugih privatnih osoba, koji su bili bez autoriteta, bez odobrenja, bez ikakve kvalitete potrebne propovjednicima ili prorocima, osim pukog poznavanja određenih znanosti, prekinuti sve veze najreligioznije obveze poslušnosti koja postoji na svijetu, naime one koja se duguje Crkvi kao Zaručnici našeg Gospodina! To je krivnja koja se ne može pokriti osim velikim pokajanjem i pokorom, na koju vas pozivam u ime živoga Boga."
Kasnije kaže tom puku:
"Izvucite se iz ruku tih ljudi koji grade bez pravila, koji ne prilagođavaju svoje zamisli vjeri, nego vjeru svojim zamislima. Dođite i prikažite se Crkvi, koja će vas, ako joj ne priječite, smjestiti u nebesku građevinu, prema istinskom pravilu i omjeru vjere."
Zašto danas nemamo misionare koji nasljeduju primjer sv. Franje?
Kada biste vi danas nasljedovali sv. Franju Saleškoga, onda ne biste vodili "ekumenski dijalog" s protestantskim pastorima, nego biste se izravno obratili običnom puku, koji je zaveden protestantizmom, i poručili mu: "Ovi vaši pastori nemaju nikakav legitimitet pred Bogom. Oni nemaju božansko poslanje. Oni nemaju nikakvo pravo da propovijedaju. Oni su zavodnici koji vas drže u krivovjerju. Maknite se od njih i obratite se na katoličku vjeru."
Isto tako, kada biste nasljedovali sv. Franju Saleškoga, onda ne biste vodili "ekumenske razgovore" s predstavnicima SPC-a, nego biste izravno poručili srpskom puku: "Srpski patrijarh, biskupi i svećenici nemaju legitimitet koji prisvajaju. Oni vas drže u raskolu i krivovjerju, koje je pogubno za vaše duše. Obratite se na katoličku vjeru."
Dakle, važno je u ovim stvarima prije svega postaviti pitanje o običnom puku koji se nalazi u vrtlogu vjerskih prijepora. Kao što smo vidjeli, sv. Franjo Saleški dotiče pitanje krivnje puka koji se dao zavesti od krivovjeraca.
Nema nikakve dvojbe da, primjerice, Luther ničime nije dokazao pred pukom da ima božansko poslanje za osnivanje nekog vjerskog pokreta.
Naime, kada netko tvrdi da ima neko izvanredno poslanje u vjerskim pitanjima, onda to treba i dokazati izvanrednim sredstvima, to jest čudima. A Luther nije učinio nikakvo čudo. On ničime nije dokazao da ima božansko poslanje da "reformira Crkvu". On je djelovao samovoljno i neovlašteno.
Stoga, svi oni obični ljudi, koji su slijedili Luthera, postupali su izrazito nerazborito. Njihovo se ponašanje ne može ničime opravdati.
Osim toga, narod je trebao uvidjeti da su "reformatori" sumnjivi već samim time što iznose gledišta koja su suprotna katoličkoj tradiciji.
Sv. Franjo Saleški kaže zavedenom puku: "Niste im smjeli tako olako vjerovati."
"Da ste bili razboriti u svojem načinu djelovanja, vidjeli biste da nisu iznosili Božju Riječ, već svoje vlastite prikrivene ideje."
Nadalje, sv. Franjo Saleški kaže da je i sam naziv "reformirana crkva" obična blasfemija.
"...naziv reformirana je hula protiv Gospodina našega, koji je tako savršeno oblikovao i posvetio svoju Crkvu u svojoj krvi, da ona nikada ne smije poprimiti drugi oblik nego što je oblik njegove preljubne Zaručnice, stupa i uporišta istine. Mogu se reformirati narodi pojedinačno, ali ne Crkva ili religija. Ona je ispravno oblikovana; promjena formacije naziva se hereza ili bezbožnost."
Mogao bih ovdje još danima navoditi citate u kojima sv. Franjo Saleški dokazuje besmislenost i bezbožnost protestantizma. No, mislim da će biti korisnije navesti pojedine citate u kojima naš sveti crkveni naučitelj opovrgavajući zablude protestanata, istodobno opovrgava i zablude današnjih modernista.
Nije nikakva tajna da su modernisti preuzeli mnoge svoje ideje od protestanata. Zato u raspravi s njima možemo koristiti iste argumente koje je koristio sv. Franjo Saleški.
Evo, na primjer, što sv. Franjo kaže o prevođenju Svetog pisma na sve narodne jezike i o narodnom jeziku u liturgiji:
"Pa ipak, ovdje je jedna od najuspješnijih smicalica koje je usvojio neprijatelj kršćanstva i jedinstva u našem dobu, kako bi privukao ljude. Znao je za znatiželju ljudi i koliko svatko cijeni vlastiti sud; i zato je naveo svoje sektaše da prevedu Sveto pismo, svatko na jezik pokrajine u kojoj se nalazi, a da održe ovo nečuveno mišljenje: da je svatko sposoban razumjeti Pisma, da ih svi trebaju čitati i da se javne službe trebaju slaviti i pjevati na pučkom jeziku svakog okruga."
Sv. Franjo Saleški ovako tumači odredbe Tridentskog koncila o liturgijskom jeziku:
"Koncil također nalaže da se javne službe Crkve ne slave na pučkom jeziku, već na ustaljenom jeziku, svaka prema drevnim obrascima koje je odobrila Crkva. Ovaj dekret crpi svoje razloge iz onoga što sam već rekao; jer ako nije svrhovito tako na svakom koraku, pokrajinu po pokrajinu, prevoditi časni tekst Svetog pisma, onda najveći dio, a možemo reći i sve, što je u oficijima preuzeto iz Svetog pisma, također nije prikladno davati na francuskom."
Sv. Franjo ističe da sveopća Crkva mora imati i sveopći jezik:
"U svakom slučaju, mi koji smo katolici, ne smijemo nipošto svesti svoje svete službe na pučke jezike; nego, budući da je naša Crkva univerzalna u vremenu i prostoru, trebala bi i javne službe slaviti na jeziku koji je univerzalan u vremenu i prostoru, kao što je latinski na Zapadu, grčki na Istoku. U suprotnom, naši svećenici ne bi mogli služiti misu, niti bi ih drugi razumjeli, izvan njihovih vlastitih zemalja. Jedinstvo i velika rasprostranjenost naše braće zahtijevaju da svoje javne molitve izgovaramo na jeziku koji će biti zajednički svim narodima."
Kao što možete vidjeti, sv. Franjo stoji čvrsto na poziciji katoličke liturgijske tradicije. Njegovi su stavovi potpuno suprotni stavovima liturgijskih reformatora iz 1960-ih.
No, pogledajmo što sv. Franjo Saleški kaže o koncilima.
Ako pažljivo čitate što sv. Franjo piše o koncilima, možete lako uvidjeti koliko se Drugi vatikanski koncil razlikuje od svih prethodnih koncila.
Prvo, svrha koncila.
Što je svrha općih koncila? Evo kako kaže sv. Franjo Saleški:
"Jer koji su glavni razlozi zašto se sazivaju opći koncili, nego da se svrgnu i izbace heretik, raskolnik, sablaznitelj, kao vukovi iz ovčinjaka? - kao što se onaj prvi sabor održao u Jeruzalemu kako bi se oduprli onima koji su pripadali herezi farizeja."
Dakle, svrha koncila je definirati nauk i osuditi krivovjerje.
Nikada u povijesti nije sazvan koncil sa svrhom da "prilagođava Crkvu svijetu" ili da "modernizira Crkvu", kako novotari shvaćaju Drugi vatikanski koncil.
Zatim, kanoni.
Kanoni koje su donijeli prethodni koncili izlažu nepromjenjivi nauk Crkve. Sv. Franjo Saleški izričito ističe njihovu nepromjenjivost:
"Što se tiče odredbi o doktrinama vjere, one su nepromjenjive; ono što je jednom istinito, takvo je zauvijek; a koncili ono što u tome određuju nazivaju kanonima (tj. pravilima), jer su to nepovrediva pravila za našu vjeru."
I ovdje vidimo veliku razliku između Drugoga vatikanskog koncila i svih prethodnih koncila. Drugi vatikanski koncil nije donio nijedan kanon, nije izrekao nijednu anatemu, nije dao nijednu definiciju.
Sve što smo naveli u ovom članku dovoljno je da se vidi kako su neutemeljene tvrdnje onih koji kažu da je sv. Franjo Saleški "prethodnik reformi Drugoga vatikanskog koncila."
Treba istaknuti da nove koncepcije, koje se javljaju u dokumentima Drugoga vatikanskog koncila, doista imaju svoje prethodnike, ali ne u Katoličkoj Crkvi, nego izvan Katoličke Crkve.
Na primjer, moderna ideja ekumenizma nije nastala u Katoličkoj Crkvi, nego izvan Katoličke Crkve, i to u protestantizmu. Naime, ekumenizam je nastao početkom 20. stoljeća kao pokret za ujedinjenje raznih protestantskih sekti.
Isto tako, ideja vjerske slobode nije nastala u Katoličkoj Crkvi, nego izvan Katoličke Crkve, i to u liberalnim političkim pokretima, koji se još od vremena Prosvjetiteljstva šire po zapadnom svijetu. Štoviše, ne samo da je ideja vjerske nastala izvan Katoličke Crkve, nego je izvornim nositeljima te ideje jedan od glavnih ciljeva bilo ograničavanje utjecaja Crkve na javni život.
Dobro je poznato što su o tim idejama i pokretima naučavali pretkoncilski pape. A upravo u djelima crkvenih naučitelja poput sv. Franje Saleškog vidimo da je nauk pretkoncilskih papa čvrsto utemeljen na katoličkoj tradiciji, koju su sveci tako žarko propovijedali i branili.
Izvornik Kontroverzija sv. Franje Saleškoga možete preuzeti ovdje: Oeuvres de saint François de Sales.
Engleski prijevod iz 1886. godine imate ovdje: St. Francis de Sales - The Catholic Controversy.
Nema komentara:
Objavi komentar