Bl. Alojzije Stepinac se tijekom cijeloga svojeg svećeničkog i biskupskog života gorljivo borio za spasenje duša. Njegovu revnost nije prekinuo ni boravak u tamnici u Lepoglavi.
Iako u tamnici nije mogao propovijedati širokim slojevima naroda, pametno je iskoristio to vrijeme za sastavljenje velikog broja propovijedi. Ove propovijedi je kasnije dorađivao tijekom kućnog pritvora u Krašiću.
Krašićki župnik Josip Vraneković o tome svjedoči:
"Nakon što je otvorio kofer, izvadio je mape, u kojima je bilo sve što je u Lepoglavi sastavio i preveo: 17 svezaka prevedenih Života svetaca, Propovijedi o Mariji (84), Sv. Josipu, Imenu Isusovu, Srcu Isusovu (prema zazivima iz litanija), zatim Homilije prema evanđelju za sve nedjelje i blagdane u godini. Bio je tu veliki svezak primjera za propovijedi, što ih je sabrao iz pročitanih djela."
Tijekom 1950-ih, Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu objavio je ciklostilom mnoge od tih propovijedi za upotrebu svećenstva. Naravno, nije se navodilo da je autor bl. Alojzije Stepinac, kako ne bi pale pod udar komunističkog režima. Navodilo se samo da im je urednik mons. Nikola Borić.
Kad razmislite samo o broju tih propovijedi, onda vam je jasno koliki je trud Stepinac uložio u to djelo kršćanske pouke.
Bl. Alojzije Stepinac je zapravo jedan od najplodnijih duhovnih pisaca kojeg je Hrvatska ikada imala. Malo je tko napisao više stranica vjerske literature od bl. Alojzija.
No, samo je jedan mali dio ovih pouka dostupan današnjim vjernicima. Uglavnom, samo ono što postulatura odluči pripustiti.
Znamo da su neke od tih propovijedi objavljene i u modernim izdanjima zadnjih desetljeća (Katehetske propovijedi, Propovijedi o sv. Josipu, Propovijedi o Lurdskim ukazanjima...).
Međutim, treba jasno reći da ta moderna izdanja nisu izrađena na zadovoljavajući način, jer se u njima (po mojem mišljenju) na nedopustiv način zadire u riječi bl. Alojzija.
Pritom naglašavam da nije problem ako se isprave očite pravopisne pogreške, pa čak ni mijenjanje nekih riječi koje smetaju današnjoj jezičnoj osjetljivosti (npr. kad se riječ "hiljada" zamijeni riječju "tisuća"). To jedna stvar.
Ali, ta moderna izdanja nisu se ograničila samo na tome, nego se u njima na mnogim mjestima mijenja i sam redoslijed riječi u rečenici. I što je još gore, izmjenjivali su i same citate iz Svetoga Pisma koje je citirao bl. Alojzije. To je apsolutno nedopustivo!
Zato je daleko bolje držati se originala propovijedi bl. Alojzija koje su izdane ciklostilom 1950-ih za privatnu upotrebu svećenstva.
Srećom, neke od njih su danas dostupne putem interneta.
Tako su dostupne i propovijedi bl. Alojzija Stepinca za sve nedjelje u godini, pod nazivom: Homilije za sve nedjelje i blagdane u godini.
Riječ je o prvom dijelu, koji obuhvaća propovijedi od I. nedjelje došašća do X. nedjelje po Duhovima.
Mislim da ove propovijedi mogu biti od velike koristi za sve hrvatske vjernike koji idu na tradicionalnu latinsku misu. Mogu im pomoći da shvate dubinu evanđeoskih čitanja tradicionalnog lekcionara i njihovo ispravno tumačenje.
No, ove propovijedi mogu biti vrlo korisne i drugima koji žele upoznati pravi katolički nauk. Bl. Alojzije Stepinac otvoreno govori o temama koje se u modernim propovijedima prešućuju: o smrti, o Božjem sudu, o vječnim mukama u paklu koje zaslužuje čovjek koji umre u stanju smrtnog grijeha, o nužnosti katoličke vjere za spasenje, o nužnosti pokore, mrtvljenja..
Bl. Alojzije jasno osuđuje krivovjerje. On svakom prigodom prokazuje poznate heretike i herezijarhe: Arija, Nestorija, Husa, Luthera, Calvina, Henrika VIII., Zwinglija. I islamskog "proroka" Muhameda. I "prosvjetiteljske" teoretičare modernog liberalizma: Voltairea, Rousseaua...
Bl. Alojzije govori i o okorjelosti nevjernih Židova, koji odbijaju Kristovu milost. A to je tema o kojoj se ne usuđuje govoriti praktički ni jedan postkoncilski biskup.
Moderni čitatelji, navikli na irenističke propovijedi, mogli bi se čak i iznenaditi kad vide s kojom jasnoćom bl. Alojzije osuđuje protestantizam, "Prosvjetiteljstvo", Francusku revoluciju... I sve to krajem 1950-ih: dakle, u vrijeme dok su u zapadnoj Europi već ekumenisti i liberali polako pruzimali dominaciju nad klerom (što će se pokazati u narednom desetljeću).
Modernisti bi rekli da Stepinac "nije bio u toku sa suvremenim razvojem teologije" - u prijevodu: nije bio u toku s modernističkim uništenjem teologije. Nije bio u toku s otpadom od katoličke vjere koji se odvijao u zapadnoj Europi u nekim krugovima "nouvelle théologie".
Nije bio u toku s onima koji su htjeli ukinuti katoličku religiju i zamijeniti je novom religijom liberalnog ekumenizma i plitkog humanitarizma. Novom "religijom tolerancije" prema svakom krivovjerju, grijehu i nemoralu.
Da, doista, s takvima bl. Alojzije nije bio "u toku".
Bl. Alojzije Stepinac je navjestitelj tradicionalnog katoličkog nauka.
Kod bl. Alojzija nije bilo kompromisa: kod njega "da" znači "da", a "ne" znači "ne". On jasno osuđuje svako krivovjerje. On bez ikakvog straha osuđuje svaki grijeh i nemoral.
Kao pravi pastir, on zna kada primijeniti blagost, a kada primijeniti strogost. To je nešto čega kronično nedostaje u današnjem vremenu.
Bl. Alojzije je duboko ukorijenjen u katoličkoj tradiciji. Primijetit ćete da citira Rimski katekizam (Katekizam Tridentskog koncila), crkvene oce, svece... u lijepoj kombinaciji s primjerima iz života.
No, ima još jedan razlog zašto je korisno pročitati ove propovijedi. Radi ispravnog tumačenja pojedinih dijelova Evanđelja koji se čitaju na sv. misi.
Evo, jedan aktualni primjer. Prošle nedjelje u novom obredu mise čitala se u Evanđelju prispodoba o radnicima u vinogradu (Mt 20, 1-20).
Ovo Evanđelje čita se u tradicionalnom rimskom obredu na Sedamdesetnicu.
No, postoji velika razlika između tradicionalnog obreda i novog obreda.
U novom obredu evanđeoski odlomak završava riječima: "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
A u tradicionalnom obredu čitanje završava riječima: "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji; jer je mnogo zvanih, a malo izabranih."
Naime, u tradicionalnoj Vulgati, Mt 20, 16 glasi:
"Sic erunt novissimi primi, et primi novissimi. Multi enim sunt vocati, pauci vero electi."
("Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji. Naime, mnogo je zvanih, a malo izabranih.")
U postkoncilskim modernim prijevodima Biblije, izostavljena je zadnja rečenica. Zato se nije čula prošle nedjelje u novom obredu.
No, upravo je ta rečenica jedna od središnjih misli Evanđelja koje se stoljećima čita na Sedamdesetnicu.
Pogledajte kako bl. Alojzije Stepinac započinje svoju propovijed na Sedamdesetnicu.
Bl. Alojzije izvodi sljedeće pouke iz tog Evanđelja:
"Tri pouke možemo napose povući iz današnjeg sv. Evanđelja: prva, da nitko ne dobiva plaće, tko nije radio, druga, da je Bog neizmjerno dobar, i treća, da nitko nema prava zlorabiti Njegove dobrote.
Pet vrsta ljudi nabraja sv. Evanđelje. Jedni su radili u vinogradu od ranog jutra. Drugi su radili od treće ure. Treći su radili od šeste ure. Četvrti su radili od devete ure. Peti su radili od jedanajste ure. Nijedan dakle od njih nije primio plaće, da nije radio barem neko vrijeme. Drugim riječima, htjeti doći u nebo, postići život vječni, a ne htjeti ni prstom maknuti za spas svoje duše, to je izuzev nevinu djecu, rano umrlu, posve nemoguća stvar.
Iz riječi Spasiteljevih, da je 'mnogo zvanih, ali malo izabranih', možemo zaključiti, da je velik broj ljudi zvan, da zasluži nebo, vršeći zapovijedi Božje kroz čitav život, slično radnicima u vinogradu, koji su radili od ranog jutra. To se dakako mnogima čini teško. Ali je zbilja čudnovato, kako nam se ne čini teško, kad se radi o kakovim zemaljskim interesima.
Ministar financija francuskog kralja Ljudevita XIV. Colbert, znao je uvijek pronaći novih sredstava za pokriće neizmjernih troškova svoga vladara. Kad je umirao, onda je izjavio: 'Da sam učinio za Boga, što sam učinio za kralja, ja bih deset puta bio spasio svoju dušu'."
Evo, tako bl. Alojzije propovijeda na Sedamdesetnicu.
Pretpostavljam da takvu propovijed većina mlađih ljudi još nije čula.
Zato je dobro uzeti ove propovijedi i tako ući u pouke koje donose nedjelje, blagdani i sveta vremena tradicionalne liturgijske godine
Bit će to od velike koristi svima kojima je pri srcu tradicionalna latinska misa.
Možete ih preuzeti ovdje: Homilije za sve nedjelje i blagdane u godini - I. dio.
Nema komentara:
Objavi komentar