U prošlom sam dijelu govorio o drugoj Reguli Trećega reda, koju je 1883. god. donio papa Leon XIII. Ta je Regula bila na snazi do 1978. god.; dakle, ukupno 95 godina.
Odmah nakon Drugoga vatikanskog koncila, postalo je očito da Regula Leona XIII. nije u skladu sa "duhom koncila", pod čime se obično misli na ekumenizam, "dostojanstvo čovjeka", "vjersku slobodu" i "dijalog sa svijetom".
Leon XIII. je zagovarao borbu protiv sekularizma i liberalizma, dok su novotari iz 1960-ih zagovarali dijalog s liberalizmom, "otvaranje prema svijetu". Ta dva stajališta se ne mogu pomiriti.
Već 1966. godine (tj. samo godinu dana nakon završetka Drugog vatikanskog koncila) počeo je rad na novom pravilu Trećega reda. Proces stvaranja novog pravila trajao je više od deset godina.
To novo pravilo je službeno uvedeno 24. lipnja 1978.
Usporedimo tu regulu sa prvom regulom Trećeg reda (koju je, podsjećam, napisao sv. Franjo, a potvrdio papa Nikola IV.) i sa Regulom Leona XIII.
Prvo što ćemo primijetiti jest da je regula iz 1978. neobično duga i komplicirana.
Prva je regula Trećega reda imala samo 20 kratkih članaka, a regula Leona XIII imala je tri kratka poglavlja i u svakom od njih nekoliko točaka, dok regula iz 1978. ima čak 103 članka!
Iako se u novim pravilima puno govori, malo se toga zapravo kaže. Možemo reći da je to tipični modernistički način izražavanja u kojem se nevažne stvari kompliciraju do besvjesti, dok se ono što je važno uopće ne spominje.
Takav način izražavanja je potpuno suprotan jednostavnom i jasnom stilu kojim je govorio sv. Franjo.
Sv. Franjo je u izvornoj reguli točno propisao što pojedini brat treba učiniti, koje molitve izmoliti, kada treba postiti, koliko se najmanje puta treba ispovijediti i pričestiti, kako i kada treba slušati sv. misu...
Ništa od toga nećete naći u reguli iz 1978.!!!
Na primjer, u vezi posta i nemrsa, izvorna regula (cap. V.) propisuje da braća ne jedu meso ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom. Post je bio propisan za svaki četvrtak i petak od blagdana Svih Svetih do Uskrsa; i svaki dan Došašća i Korizme (osim nedjelja).
A regula iz 1978. samo općenito kaže da se post i nemrs "treba upoznati, cijeniti i živjeti po općim crkvenim smjernicama". To u praksi znači da današnji FSR-ovci ne obavljaju nikakve posebne postove.
Drugi važan primjer je pitanje brige za pokojnu braću i duše u čistilištu.
Izvorna regula (cap. V.) propisuje da kad umre jedan brat, ostala braća moraju, u roku od osam dana od njegove smrti, izmoliti za njegovu dušu svih 150 psalama (svećenici) ili 150 puta Oče naš i Pokoj vječni (laici). I na godišnjicu njegove smrti moraju dati da se služe tri sv. mise "pro fratrum et sororum tam vivorum quam defunctorum salute" ("za spasenje braće i sestara kako živih tako i preminulih"). I opet trebaju izmoliti 150 psalama za njegovu dušu ili sto puta Oče naš i Pokoj vječni.
A regula iz 1978. samo neodređeno kaže: "Bratstvo se sa zahvalnošću spminje preminule braće te nastavlja zajedništvo s njima u molitvi i Euharistiji." Nigdje se ne navodi što bi točno trebalo učiniti za pokojne. Pa, mnogi moderni FSR-ovci uopće ne mole za pokojne.
Suvremeni je FSR više-manje u cijelosti okrenut sekularnom aktivizmu. Ekologija i briga za okoliš postala je važnija od brige za spasenje duša.
No, najgore od svega je međureligijski sinkretizam koji dolazi do izražaja na "danima duha Asiza", koje organizira upravo FSR.
Možda ste očekivali da ću staviti neku sliku modernističkih FSR-ovaca na međureligijskim skupovima..., ali neću!
Sami ih možete naći koliko hoćete po internetu.
Zapravo, ne možete ih izbjeći ni da želite...
Nema komentara:
Objavi komentar