ponedjeljak, 11. veljače 2019.

Nebeska potvrda istinitosti nauka Crkve




Lurdska ukazanja 1858. godine jedan su od najvažnijih događaja u Crkvi u 19. stoljeću. Njih slavi današnji blagdan. Ta su ukazanja bila potvrda s neba o istinitosti dogme o Bezgrješnom Začeću Blažene Djevice Marije, kako ju je svečano definirao papa Pio IX. četiri godine ranije (1854. god.).

Službeni crkveni pogled na ta ukazanja najbolje se vidi u čitanjima današnjeg blagdana u (tradicionalnom) Rimskom brevijaru, kao službenoj crkvenoj knjizi, iz koje su molile stotine tisuća svećenika i redovnika diljem svijeta. Navest ću nekoliko izvadaka iz tih čitanja, prema izdanju Rimskog brevijara iz 1942. godine.


Već na početku IV. čitanja, odmah se ističe povezanost Lurdskih ukazanja s proglašenjem dogme o Bezgrješnom Začeću:
"Anno quarto a dogmatica definitione de immaculato beatae Mariae Virginis Conceptu, ad Gavi fluminis oram prope oppidum Lourdes diecesis Tarbiensis in Gallia, ipsa Virgo in rupis sinu super specum Massabielle puellae cuidam, vernacula lingua Bernadette nuncupatae, pauperrimae quidem sed ingenuae et piae, pluries se conspiciendam obtulit."

("Četvrte godine od dogmatske definicije o Bezgrješnom Začeću Blažene Djevice Marije, na obali rijeke Gave blizu gradića Lurda u Tarbskoj biskupiji u Francuskoj, ista se Djevica na rubu pećine iznad spilje Massabielle više puta ukazala jednoj djevojci, koja se pučkim jezikom zove Bernardica, siromašne, doduše, ali plemenite i pobožne.")





Slijedi kratki opis Gospinih poruka, poziva na pokoru i molitvu za grešnike, obavijest o izvoru vode, potrebi da ovdje svećenici podignu kapelicu; i ono ključno, Gospa se predstavila riječima: "Ja sam Bezgrješno Začeće".
"Cum vero tertio apparuisset, puellam ad specum per quindecim dies invitavit. Exinde eam saepius est alloquuta, ac pro peccatoribus orare, terram deosculari, poenitentiamque agere est hortata; deinde imperavit, ut sacerdotibus ediceret, aedificandum ibi esse sacellum, solemnisque supplicationis more illo accedendum. Mandavit insuper ut e fonte, qui sub arena adhuc latebat sed mox erat erupturus, aquam biberet, eaque se abstergeret. Denique die festo Annuntiationis, percontanti enixe puellae illius nomen, cuius aspectu toties dignata fuerat, Virgo, admotis pectori manibus elatisque in caelum oculis, respondit: Immaculata Conceptio ego sum."

("Kad se treći put ukazala, djevojku je pozivala k spilji petnaest dana. Potom joj je često govorila i poticala da moli za grešnike, da poljubi zemlju i čini pokoru; zatim joj je naložila da svećenicima odredi da tamo izgrade kapelicu, kako bi se tamo dolazilo po običaju svečanih prošnji. Naredila je, nadalje, da pije vodu iz izvora, koji se još skrivao pod pijeskom, a koji će uskoro izaći, i da se u njemu opere. Napokon, na blagdan Navještenja, kad ju je djevojka uporno ispitivala o njenom imenu, koju je bila dostojna toliko puta vidjeti, Djevica je stavivši ruke na prsa i podigavši oči prema nebu, odgovorila: Ja sam Bezgrješno Začeće.")


U V. čitanju govori se o širenju hodočašća, i o priznanju autentičnosti ukazanja od strane mjesnog biskupa:
"Perebrescente fama beneficiorum, quae in sacro specu recepisse fideles dicebantur, augebatur in dies hominum concursus, quos loci religio ad specum advocabat. Itaque prodigiorum fama puellaeque candore motus Tarbiensis episcopus, quarto ab enarratis anno, post juridicam factorum inquisitionem, supernaturales esse apparitionis notas sua sententia probavit, cultumque Virginis Immaculatae in eodem specu permisit."

("Kako se širio glas o dobročinstvima koja su, kako se govorilo, u svetoj spilji primili vjernici, svakodnevno je raslo mnoštvo ljudi koje je vjera mjesta privlačila spilji. I tako je tarbski biskup, potaknut glasom o čudima i iskrenošću djevojke, četvrte godine od događanja o kojima se pričalo, nakon pravne istrage o zbivanjima, svojom presudom dokazao da su znamenja ukazanja nadnaravna, i dozvolio štovanje Bezgrješne Djevice u toj spilji.")





U VI. čitanju govori se kako su pape proširili pobožnost prema Majci Božjoj Lurdskoj i poticali hodočašća u Lurdsko svetište:
"Ipsi quoque Romani Pontifices, pro sua erga Immaculatam de Lourdes pietate, sacram aedem donis nobilissimis cumularunt. Pius nonus sacris indulgentiis, archiconfraternitatis privilegio ac minoris basilicae titulo ipsam insignivit; ac Deiparae imaginem ibidem cultam, solemni ritu per legatum suum apostolicum in Gallia, diademate distinctam voluit. Leo vero decimus tertius innumera etiam contulit beneficia, indulgentias ad modum jubilaei vigesimo quinto Apparitionis anno vertente concessit, peregrinationes sua auctoritate verboque provexit, ac solemnem ecclesiae sub titulo Rosarii dedicationem suo nomine peragi curavit. Quorum beneficiorum amplitudinem cumulavit, cum, plurium episcoporum rogatu, solemne festum sub titulo Apparitionis Beatae Mariae Virginis Immaculatae, proprio officio et propria missa celebrandum benigne concessit. Tandem Pius decimus pontifex maximus pro sua erga Deiparam pietate ac plurimorum votis annuens sacrorum antistitum, idem festum ad Ecclesiam universam extendit."

("I sami su rimski prvosvećenici, za svoju pobožnost prema Bezgrješnoj od Lurda, obdarili sveti hram najplemenitijim darovima. Pio Deveti odlikovao ga je svetim oprostima, povlasticom nadbratovštine i naslovom manje bazilike; i sliku Bogorodice koja se ondje štuje dao je uresiti krunom u svečanom obredu po svom apostolskom legatu u Francuskoj. A Leon Trinaesti dodao je i bezbrojne povlastice, podijelio oproste poput jubileja za dvadeset i petu obljetnicu Ukazanja, poticao hodočašća svojim autoritetom i riječju, i pobrinuo se da se u njegovo ime obavi svečana posveta crkve pod naslovom Ružarija. Ovo je mnoštvo povlastica još povećao kad je, na molbu mnogih biskupa, blagohotno udijelio da se svečani blagdan pod naslovom Ukazanja Blažene Marije Djevice Bezgrješne slavi s vlastitim oficijem i vlastitom misom. Napokon, vrhovni je svećenik Pio Deseti, za svoju pobožnost prema Bogorodici i udovoljavajući molbama mnogih svetih velikodostojnika, proširio isti blagdan na cijelu Crkvu.")





Na kraju, Lurdska ukazanja su važna i zato što u njima možemo vidjeti primjer prave, autentične, privatne objave. To se vidi, između ostaloga, po njihovoj izvanrednosti, kratkoći, i nadasve po dogmatskoj jasnoći. Ovo je važno naglasiti zbog razlikovanja autentičnih od neautentičnih privatnih objava.

Kao što znate, u zadnjih par desetljeća širi se ogroman broj privatnih objava, u kojima se promiču mnoge sumnjive stvari, pa čak i otvorene hereze. I to je jedan aspekt današnje vjerske krize: mnogi ljudi imaju tako slabo vjersko znanje, da uopće ne mogu prepoznati tu opasnost. Najgore je kad se među takvima nađu i svećenici. Upravo je šokantna nerazboritost nekih modernih svećenika (pa i biskupa) po tom pitanju.

Kroz cijelu povijest Crkve, uvijek se znalo da je siguran znak neautentičnosti neke privatne objave ako bi se u toj objavi našlo bilo što protivno nauku Crkve (izraženoj u Svetom pismu i katoličkoj Tradiciji). Ili, ako bi navodni "vidioci" koristili svoje navodne objave, kako bi širili prakse protivne katoličkoj vjeri i običajima.

Čak ni čuda nisu siguran znak autentičnosti neke privatne objave, ako se u njoj nalaze stvari protivne vjeri.
Uvijek nam trebaju biti pred očima riječi Svetoga pisma:
"Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili čovjek sa snoviđenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili čudo; i to se znamenje ili čudo o kojem ti je govorio ispuni, i onda ti on rekne: 'Pođimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaješ i njima iskazujmo štovanje', nemoj slušati riječi toga proroka, ni sne toga sanjača: ta to vas iskušava Gospodin, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom. Idite samo za Gospodinom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vršite; njegov glas slušajte; njemu štovanje iskazujte; uz njega se priljubite. A onaj prorok ili sanjač neka se pogubi, jer je poticao na otpad od Gospodina, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Gospodin, Bog tvoj, naredio da ideš. Tako treba da iskorijeniš zlo iz svoje sredine." (Pnz 13, 2-6)

A da čuda sama po sebi nisu posve siguran znak, vidi se i po ovim Kristovim riječima:
"Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'" (Mt 7, 22-23)

Da ne duljim, o temi razlikovanja autentičnih od neautentičnih privatnih objava opširnije sam pisao ovdje: Utjecaj privatnih objava na crkveni život.


2 komentara:

  1. Postoji li taj časoslov negdje na internetu da ga se može preuzeti?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da. Sva četiri dijela tog časoslova dostupni su na internetu. Možete ih preuzeti ovdje:
      1. ZIMSKI DIO
      2. PROLJETNI DIO
      3. LJETNI DIO
      4. JESENSKI DIO

      Izbriši