Papa Pio XII. o borbi sv. Pija X. protiv modernizma

Svečanost kanonizacije sv. Pija X. u Rimu 1954. godine

 

Papa Pio XII. proglasio je Pija X. blaženim 1951. godine, a tri godine kasnije proglasio ga je svetim (1954. god.). U govorima i dokumentima izdanima prigodom beatifikacije i kanonizacije, Pio XII. se osvrnuo i na borbu sv. Pija X. protiv modernizma. Kad malo bolje pogledate te dokumente, uočit ćete da je Pio XII. u njima zapravo ponovio osudu modernizma, ali i upozorio da modernisti još uvijek rovare protiv katoličkog nauka.

U dekretu beatifikacije Pija X., 3. lipnja 1951., papa Pio XII. ovako govori o antimodernističkoj enciklici Pascendi Dominici gregis:

"Magister inerrans fidei, doctrinas omnium errorum portenta renovantes, insignibus Encyclicis Litteris 'Pascendi' detexit ac necessario rigore repressit."

 

("Nezabludivi učitelj vjere, u istaknutoj enciklici 'Pascendi' prokazao je i nužnom strogoćom potisnuo učenja koja ponavljaju nakaze svih zabluda.")

U govoru vjernicima prigodom svečanosti beatifikacije, papa Pio XII. nazvao je Pija X. "braniteljem vjere, glasnikom vječne istine, čuvarom najsvetijih tradicija".

Tri godine kasnije, papa Pio XII. u dekretu o kanonizaciji sv. Pija X. navodi sljedeće osobine kao dužnost svakog pape:

"Hoc igitur Summorum Pontificum proprium, ut et divinum Redemptorem insigniore pietate diligant, quam ceteri homines, et sanctorum gregem, luporum rabie iuriumque neglecta ferocitate, anxia sollicitudine pascant..."

 

("Ovo je, dakle, vlastito vrhovnim svećenicima: i da Božanskoga Otkupitelja ljube intenzivnijom pobožnošću, nego drugi ljudi; i da brižljivom pažnjom pasu sveto stado, bez obzira na divljaštvo bijesa i uvreda vukova...")

A o borbi sv. Pija X. protiv vukova, papa Pio XII. govori ovako:

"Sed quamvis mitis esset animo, cum ei in certamina ob rem christianam veniendum fuit, fortiter semper sapienterque fecit, et interdum etiam magnifice. Qui statim atque omnis Christi gregis curam creditam habuit, hoc se praecipue mente versare consilium scripsit, ut 'instauraret omnia in Christo': ut omnia scilicet in Christum veluti in centrum redigeret.

Quod propositum et institutum non solum ex eius animo nasci videbatur, sed etiam e rerum asperitate qua tunc temporis Ecclesia sancta premebatur. Mortales enim, spreto Dei numine, seipsos eximia quasi religione colebant; unde caecus sui amor vigere, ius nullum. Oportebat igitur, omni abiecta impietate, iussa evangelica in pristinum restitui; sacras conubii leges servari, educari ad divina praecepta iuventutem."

("Ali, premda je bio krotke duše, kad je došlo do borbi za kršćansku stvar, uvijek je djelovao čvrsto i mudro, a kadšto i velikodušno. Čim mu je povjerena briga nad cijelim Kristovim stadom, zapisao je kao prvotnu nakanu ovo načelo: da 'obnovi sve u Kristu', to jest, da sve vrati Kristu kao centru.

Ova odluka i odredba, čini se, nije rođena samo iz njegove duše, nego i zbog velikih nedaća s kojima se u ono vrijeme suočavala Crkva. Naime, smrtnici su, odbacivši Božje Veličanstvo, štovali sami sebe kao nekom osobitom religijom; odatle je vladalo slijepo sebeljublje, a nikakvo pravo. Trebalo je, dakle, odbacivši svaku bezbožnost, obnoviti evanđeoske zapovijedi u prijašnje stanje, čuvati svete zakone ženidbe, odgajati mladež za Božje zapovijedi.")

Jasno je da su potrebe za ovakvom obnovom u današnje vrijeme još izraženije, nego početkom 20. stoljeća. Zato je sv. Pio X. danas vrlo aktualan.

A aktualna je i borba Pija X. protiv modernističkog krivovjerja.

O toj je borbi progovorio papa Pio XII. u alokuciji kardinalima i biskupima povodom kanonizacije sv. Pija X. (31. svibnja 1954.):

"Eandem hanc cum mente et doctrina Ecclesiae necessariam coniunctionem gravissimis verbis iterum iterumque extulit Sanctus Pius X in magni ponderis omnibusque vobis pernotis documentis. Idem repetit eius in Summo Pontificatu Successor, Benedictus XV, qui postquam in primis suis Litteris Encyclicis Modernismi a suo Decessore factam condemnationem sollemniter iteravit, huius systematis asseclae spiritum ac mentem ita designat: Quo spiritu qui agitur, is quidquid sapiat vetustatem, fastidiose respuit, avide autem ubivis nova conquirit: in ratione loquendi de rebus divinis, in celebritate divini cultus, in catholicis institutis, in privata ipsa exercitatione pietatis (Ad beatissimi Apostolorum, 1. Nov. 1914.).

("Ovu istu nužnu povezanost s nakanom i naukom Crkve najozbiljnijim je riječima opet i opet isticao sveti Pio X. dokumentima velike težine i svima vama dobro poznatima. Isto je ponovio i njegov nasljednik u vrhovnom svećeništvu, Benedikt XV., koji nakon što je u svojoj prvoj enciklici svečano ponovio osudu modernizma, koju je učinio njegov prethodnik, ovako je opisao duh i nakanu pristaše tog sistema [modernizma]: Onaj tko se povodi za tim duhom, s prezirom odbacuje sve što god shvaća kao starinu, a nezasitno svugdje traži novotarije: u načinu govora o božanskim stvarima, u slavljenju božanskoga kulta, u katoličkim ustanovama, u samom privatnom obavljanju pobožnosti (Ad beatissimi Apostolorum, 1. studenoga 1914.).")

Papa Pio XII. otvoreno upozorava da je mnogo takvih modernista još uvijek na profesorskim katedrama:

"...nonnulli huius temporis docentes et professores omni conatu et nisu insistunt in novis afferendis et evolvendis, non autem in repetendo id quod traditum est..."

 

("...nemali broj učitelja i profesora ovoga vremena svim se nastojanjem i trudom upire u razglašavanje i razvijanje novotarija, a ne u ponavljanje onoga što je predano...")

Upravo su to oni koji će nakon smrti pape Pija XII. ući u sve strukture, mijenjajući ih prema svojem svjetonazoru i stajalištima. No, to je već druga tema, o kojoj je i na ovom blogu bilo dosta riječi.

Kao i uvijek kod kanonizacije velikih svetaca, u liturgijski je kalendar 1954. uveden blagdan sv. Pija X. kao dvostruki blagdan (Duplex), te određeno da se slavi 3. rujna.

I u samim liturgijskim tekstovima, koji su pritom uvedeni, jasno se vidi pohvala borbi sv. Pija X. protiv modernizma.

Na blagdan sv. Pija X. u časoslovu se čita u II. noćnici, u VI. čitanju:

"...errores perniciosissimos, modernismi appellatione comprehensos, damnavit atque evellit..."

("...najpogubnije zablude, obuhvaćene nazivom modernizma, osudio je i istrijebio...")

A u slučaju spomena, u čitanju skraćenog oficija govori se:

"Ecclesiam firmiter rexit et praeclarissimis ornavit institutis. Fidei vigilantissimus custos, modernismum, omnium haeresum summam, damnavit ac protrivit..."

 

("Crkvom je čvrsto vladao i uresio je prejasnim uredbama. Najbudniji čuvar vjere osudio je i satro modernizam, zbroj svih hereza...")

Sve nam ovo pokazuje svu ozbiljnost osude modernističkog krivovjerja. Ne smije se zaboraviti da su uz sv. Pija X., modernizam osudili i njegovi nasljednici na papinskoj stolici. Četvorica papa zaredom jednoglasno je osudilo modernizam: sv. Pio X., Benedikt XV., Pio XI. i Pio XII. 

Četvorica velikih papa u službenim dokumentima najvećeg autoriteta.

Prema tome, to nije samo nekakvo privatno mišljenje jednoga pape, nego službeni nauk papinskog učiteljstva, nauk Katoličke Crkve. Tko se suprotstavlja osudi modernizma, suprotstavlja se nauku Crkve. Tko dovodi u pitanje taj jasni papinski nauk, dovodi u pitanje sam papinski autoritet.

 

Potrebno je prihvatiti cjelokupni nauk Crkve, a ne samo jedan dio. Kao što ističe nasljednik sv. Pija X.,  papa Benedikt XV. u svojoj prvoj enciklici: Narav i priroda katoličke vjere je takva, da joj se ništa ne može dodati, ništa oduzeti: ili se cijela prihvaća, ili se cijela odbacuje.