27. travnja u tradicionalnom se obredu slavi sv. Petar Kanizije. Ovog velikog sveca i crkvenog naučitelja papa Leon XIII. u svojoj enciklici Militantis Ecclesiae (1897. god.) naziva "drugim apostolom Njemačke, nakon Bonifacija" ("alter ille post Bonifacium Germaniae Apostolus").
U toj enciklici, koja je u cijelosti posvećena sv. Petru Kaniziju, papa Leon XIII. ističe zasluge ovog svetog isusovca u obrani južnih njemačkih zemalja od prodora protestantskog krivovjerja, kao i u polaganju osnova za ponovno širenje katoličke vjere u tom dijelu Europe, ističući:
"Quanti negotii munus susceperit vir catholicae fidei retinentissimus, proposita sibi causa rei sacrae et civilis, facile occurrit Germaniae faciem intuentibus sub initia rebellionis lutheranae. Immutatis moribus atque in dies magis collabentibus, facilis ad errorem aditus fuit; error autem ipse ruinam morum ultimam maturavit. Hinc sensim plures a catholica fide desciscere; mox pervagari malum virus provincias fere universas; tum omnis conditionis fortunaeque homines inficere, adeo ut multorum animis opinio insiderei causam religionis in illo imperio ad extrema esse deductam, morboque curando vix quidquam superesse remedii. Atque actum plane de summis rebus erat, nisi praesenti ope Deus adstitisset. Supererant quidem in Germania viri antiquae fidei, doctrina et religionis studio conspicui; supererant principes domus Bavaricae et Austriacae imprimisque rex romanorum Ferdinandus eius nominis primus, quibus firmum erat rem catholicam totis viribus tueri atque defendere. At novum longeque validissimum periclitanti Germaniae subsidium addidit Deus, opportune natam ea tempestate Loyolaei Patris societatem, cui primus inter Germanos nomen dedit Petrus Canisius. - Huc profecto non attinet singula persequi de hoc viro eximiae sanctitatis; quo studio patriam dissidiis ac seditionibus laceratam curaverit ad animorum consensionem et veterem concordiam revocare, quo ardore cum erroris magistris in disputationis certamen venerit, quibus concionibus animos excitaverit, quas molestias tulerit, quot regiones peragrarit, quam graves legationes fidei causa susceperit."
("Kakav je zadatak uzeo ovaj muž, najčvršći branitelj katoličke vjere, postavivši sebi cilj na svetom i građanskom području, lako će shvatiti oni koji pogledaju kako je izgledala Njemačka početkom luteranske pobune. Izmjenom običaja i njihovim svakodnevnim sve većim propadanjem, bio je otvoren put za zabludu; a sama je zabluda sazrela konačnim rušenjem običaja. Odatle su mnogi pomalo odstupali od katoličke vjere; ubrzo je zli otrov počeo obilaziti gotovo sve pokrajine, potom je zarazio ljude svih staleža i položaja, do te mjere da je u mnoge duše ušlo mišljenje da je u tom Carstvu gotovo s vjerom, i da ne preostaje više nikakav lijek da se bolest izliječi. I zaista bi sve bilo gotovo, da nije pristigla Božja pomoć. Opstali su, naime, u Njemačkoj ljudi stare vjere, istaknuti naukom i marljivošću za vjeru; opstali su vladari kuće bavarske i austrijske, i prije svih rimski kralj Ferdinand, prvi toga imena, kojima je najvažniji cilj bio braniti i štititi katoličku stvar. Ali, novu i daleko snažniju pomoć izmučenoj Njemačkoj udijelio je Bog preko Družbe oca Lojole, koja je pravovremeno rođena u to doba, kojoj se prvi iz Njemačke pridružio Petar Kanizije. - Ovdje doduše ne spada nabrajati sve o tom mužu izrazite svetosti; kakvim je trudom izliječio domovinu, koju su razdirale nesloge i bune, prizvavši ih na zajedništvo mišljenja i staru slogu, kakvim je žarom ušao u borbene rasprave s učiteljima zablude, kakvim je propovijedima uzdizao duše, kakve je teškoće podnio, koliko je pokrajina obišao, koliko je teških poslanstava za vjeru poduzeo.")
Od svih pohvala koje je papa Leon XIII. dao sv. Petru Kaniziju, ova je možda najljepša:
"Canisius per annos tercentos communis catholicorum Germaniae magister habitus fuerit, utque in populari sermone duo haec plane idem sonarent, Canisium nosse ac veritatem christianam retinere."
("Kanizije je kroz tristo godina držan zajedničkim učiteljem katolika Njemačke, toliko da je u popularnom govoru ovo dvoje praktički značilo isto: poznavati Kanizija i držati kršćansku istinu.")
I to je razlog zašto pišem ovaj tekst. Volio bih kad bi svi poznavali sv. Petra Kanizija: da čitaju i proučavaju njegova djela u kojima je jasno i sustavno iznesen nauk Katoličke Crkve. Mislim da bi svaki teolog trebao uvijek imati pri ruci jedno od njegovih najvažnijih djela: Summa doctrinae christianae.
Pogledajte kako o tom djelu govori papa Leon XIII.:
"Mirum autem quantum in eam rem profuit, ne errorum laqueis imperiti caperentur, edita ab ipso catholicae doctrinae Summa, densum opus ac pressum, nitore latino excellens, Ecclesiae Patrum stylo non indignum. Huic praeclaro operi, quod in omnibus paene Europae regnis ingenti plausu a doctis exceptum est..."
("Čudesno je koliko je uspio u toj stvari, kako neuki ne bi upali u zamke zabluda, izdao je Sumu katoličkog nauka, gusto i opširno djelo, izvrsnim latinskim jezikom, stilom koji nije nedostojan ni crkvenih otaca. Ovo sjajno djelo, koje je u gotovo svim kraljevstvima Europe dočekano velikim pljeskom učenih ljudi...")
Veoma je zanimljivo čitati u životopisima sv. Petra Kanizija kako je nastalo to djelo. Kralj Ferdinand Habsburg (koji je, inače, bio i hrvatski kralj) tražio je djelo u kojem bi se sustavno izložio nauk Crkve na temelju Svetoga pisma, Tradicije i crkvenih otaca. Cilj je bio, dakako, dati vjernicima, napose intelektualnoj eliti, priručnik kojim će lako znati što zaista uči kršćanski nauk, čime bi se mogli argumentirano suprotstaviti zabludama koje su širili protestantski krivovjerci.
Napisati tako opširnu knjigu je svakako bio težak posao. Sv. Petar Kanizije je isprva pokušao izbjeći taj teret, ali je na nalog kralja i sv. Ignacija Lojolskog prihvatio taj posao. Njegov životopisac F. Sachini piše u djelu De vita et rebus gestis p. Petri Canisii (1616. god., str. 89.):
"Pro sua enim de se infima opinione, diffidens sibi, omni primum ope conatus est totum onus excutere: deinde, ubi nec a rege, nec ab Ignatio datur, multos ad Deum preces, multa sacrificia, caeleste auxilium et lumen exposcens, cum fecit per se, tum a beato Patre ac sociis corrogavit."
("Zbog svog niskog mišljenja o sebi, ne pouzdavajući se u sebe, isprva je na svaki način pokušavao izbjeći taj teret: zatim, kad mu to nije dopušteno niti od kralja niti od Ignacija, molio je nebesku pomoć i svjetlo mnogim molitvama Bogu, mnogim žrtvama, kako po sebi, tako i po onima koje je isprosio od blaženoga Oca i sudrugova.")
Ovdje je važno vidjeti da je sv. Petar Kanizije u pripremi toga djela (osim što je proveo sate i sate istražujući izvore) neprekidno molio za prosvijetljenje kako bi knjiga dobro uspjela, te na tu nakanu prikazivao svete misne žrtve, pokore i mrtvenja. Tražio je i od drugih da za tu nakanu mole i prikazuju misne žrtve.
Kako je to različito od "modernih teologa"! Je li itko od "modernih teologa" ikada molio za to da njihove knjige bude istinite, točne i sukladne katoličkom nauku? Možete li to uopće zamisliti?
Sv. Petar Kanizije je u svim svojim pothvatima tako postupao. Kad je kao predstavnik katoličke strane nastupao u carskim vijećima, raspravama i sukobima s protestantskim krivovjercima, on odlučno piše svojoj subraći iz Družbe Isusove:
"Nam precibus vestris non humanis viribus ego fretus illud certamen adibo in nomine Domini Iesu, qui nos servet in gloriam suam."
("Naime, uzdajući se vaše molitve, a ne u ljudske snage, ući ću u tu borbu u ime Gospodina Isusa, koji neka nas sačuva za svoju slavu.")
Djela sv. Petra Kanizija nose stoga pečat i njegove učenosti i njegove pobožnosti.
Ako pitate u čemu je posebna vrijednost njegove knjige Summa doctrinae christianae, odgovor je u tome što donosi najvažnije izvatke svetih otaca ustrojene na pregledan način. Kad bi me netko pitao: Koji je najbrži način da čovjek nauči djela svetih otaca, odgovor bi bio: Neka pročita Summu doctrinae christianae.
Sv. Petar Kanizije svaku temu iz kršćanskog nauka obrađuje na sljedeći način: prvo daje objašnjenje iz nauka Crkve, zatim stavi citate iz Svetoga pisma koji o tome govore, a potom izvatke iz djela svetih otaca koji se odnose na dotičnu temu. Pri tome se ne ograničava samo na kratke citate, nego stavlja čitava poglavlja kako iz Svetoga pisma, tako i iz djela svetih otaca.
Evo, na primjer, pogledajte kako izgleda jedna stranica iz Summae doctrinae christianae (izdanje iz 1586. god.). Ovdje se govori o članku vjerovanja: sašao nad pakao (Kristov silazak u limb otaca), te potom o uskrsnuću.
Možete vidjeti kako nakon objašnjenja, u Testimonia, prvo donosi dijelove Svetoga pisma koji o tome govore (Psal. 15, Zah 9, 1 Pt 3, Dj 2, itd.), a zatim na desnoj strani vidite izvatke iz djela svetih otaca: sv. Ireneja, sv. Augustina, a na idućoj stranici se nastavlja s ostalima...
Tako dobiješ sve potrebne izvore na dohvat ruke...
Obraćam se sada teolozima, koji ovo čitaju. Nemojte propustiti ovu priliku koja vam se nudi iz bogatstva crkvene Tradicije. Ovo djelo vam može biti odlično sredstvo da se izliječite od krivih koncepcija koje ste možda usvojili iz modernističkog programa koji se danas, nažalost, nudi na "osuvremenjenim" KBF-ovima.
Sv. Petar Kanizije je upravo i pisao kako bi zalutale vratio na pravi put, a vjerne učvrstio u njihovoj vjernosti. Njegova su djela i za vas. Jedini uvjet jest da znate latinski jezik. Bez toga ništa!
Izdanje Summae doctrinae christianae iz 1586., iz kojega sam uzeo gornji izvadak, možete naći ovdje: Summa doctrinae christianae.
A ako vam je teško čitati tisak iz 16. stoljeća, na sljedećim poveznicama možete preuzeti preglednije izdanje iz 19. st., koje je tiskano u četiri sveska.
- I. svezak - o bogoslovskim krepostima (vjera, ufanje i ljubav), o pojedinim člancima Vjerovanja apostolskog, o pojedinim prošnjama u molitvama Oče naš i Zdravo Marijo, o štovanju Majke Božje, o deset Božjih zapovijedi, o pet crkvenih zapovijedi, o crkvenoj Tradiciji.
- II. svezak - o sakramentima.
- III. svezak - o grijesima.
- IV. svezak - o dobrim djelima, o stožernim krepostima, o darovima Duha Svetoga, o blaženstvima, o četiri posljednje stvari.
- Dodatak - o padu prvih ljudi (istočni grijeh) i katolički nauk o opravdanju (raspored poglavlja točno slijedi dekret Tridentskoga koncila o opravdanju).
Nema komentara:
Objavi komentar