srijeda, 27. studenoga 2019.

Kako izgleda "kolaps moralne teologije" u praksi?


Ranije ove godine, Benedikt XVI. i kardinal Gerhard Müller govorili su o "kolapsu moralne teologije" do kojega je došlo nakon Drugoga vatikanskog koncila. Iako su govorili suviše oprezno o toj važnoj temi, ipak su identificirali taj problem, kao jedan od uzroka današnje moralne dezorijentacije.

Što se na tom području dogodilo tih 1960-ih godina? Jednostavno rečeno, otvaranjem vrata utjecaju modernista poput Bernharda Häringa, na fakultetima je gotovo u potpunosti iskorijenjena tradicionalna moralna teologija, i zamijenjena modernističkom relativizacijom i razvodnjavanjem svih moralnih normi.

Rezultat toga je da oni koji su školovani u tom novom sustavu više uopće ne znaju razlikovati dobro i zlo. Ne znaju reći što jest grijeh, a što nije. Ne znaju prepoznati ni teške, ni lake grijehe. Mnogi od njih teške grijehe smatraju lakim grijesima, dok lake grijehe uopće ne smatraju grijesima.

Ta se opća zbunjenost preko "modernizirane vjerske pouke" postupno razgranala i među širokim masama. A sve to ima ozbiljne posljedice kod primanja sakramenata...
Koliko loše obavljenih ispovijedi! Koliko svetogrdnih pričesti!

I što je najgore, gotovo svakodnevno vidite daljnje urušavanje. Modernisti neprekidno traže novo "širenje granica" i prihvaćanje najgnusnijih čina kao mjeru "prilagođavanja svijetu".

Istina, u Hrvatskoj možda nema ovih najekstremnijih primjera, kao u Njemačkoj i Austriji, ali je itekako raširena zbunjenost i neznanje o moralnoj teologiji. To se, nažalost, mora priznati! Mnogi teolozi koji su školovani po modernističkom programu čak ne znaju prepoznati očite grijehe.

To najbolje možete vidjeti u "pastoralu mladih". Kad pogledate kako se danas govori o predbračnoj čistoći, primijetit ćete da se govori samo o pitanju predbračnih spolnih odnosa.
A sve ono ostalo - npr. pohotni dodiri, ljubljene, nečedno odijevanje, prostački razgovori itd. - kao da nije važno... Kao da to nisu grijesi!

Mladi lutaju, a na pitanja najčešće dobe dvosmislene odgovore, u kojima se njihovi duhovnici nimalo ne obaziru na učiteljstvo Crkve.


Kako taj "kolaps moralne teologije" izgleda u praksi?

Evo jedan nedavni primjer sa Facebook stranice SKAC-a.



Je li ovo samo jedno "trivijalno pitanje", kako misle neki?
NIJE, jer se upravo zbog ovakvih stvari mnogi mladi loše ispovijedaju i svetogrdno pričešćuju.

A što nas o tim pitanjima zaista uči Crkva?

Sv. Toma Akvinski u Summa theologica (II-II, q. 154., a. 4.) analizira pitanje:  
"Utrum in tactibus et osculis consistat peccatum mortale?"
("Je li u dodirima i poljupcima sadržan smrtni grijeh?)

Na temelju Svetoga pisma i zdravog razuma, sv. Toma je morao dati jedini očigledan odgovor:
"minus est aspectus libidinosus quam tactus, amplexus et osculum. Sed aspectus libidinosus est peccatum mortale, secundum illud: 'Qui viderit mulierem ad concupiscendum eam, iam moechatus est eam in corde suo' (Matth. 5, 28). Ergo multo magis osculum libidinosum et alia huiusmodi sunt peccata mortalia."

("manje je loš pohotni pogled nego dodir, zagrljaj ili poljubac. Ali, pohotni pogled je smrtni grijeh prema onoj: 'Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu' (Mt 5, 28). Stoga su još daleko više pohotni poljubac i druge slične stvari smrtni grijesi.")

Papa Aleksandar VII. je 18. ožujka 1666. osudio sljedeću tezu:
"Est probabilis opinio, quae dicit, esse tantum veniale osculum habitum ob delectationem carnalem et sensibilem, quae ex osculo oritur, excluso periculo consensus ulterioris et pollutionis."

("Vjerojatno je mišljenje, koje kaže, da je samo laki grijeh poljubac izvršen radi tjelesne i osjetilne naslade, koja potječe iz poljupca, ako je isključen daljnji pristanak i polucija.")

S tim u vezi, sv. Alfonz Liguori zaključuje (Theologia moralis, vol. II., lib. 3., tract. 4., dub. 1.):
"omnis delectatio carnalis sive luxuriosa cum advertentia et deliberatione capta, sit peccatum mortale"

Dakako, sv. Alfonz detaljno razlaže cijelo pitanje, a za što ovdje nemamo ni vremena, ni prostora. Pa, ako nekoga zanima, neka potraži u njegovim djelima.

Navest ću još samo kako mons. Andrija Živković, po čijim se knjigama učila moralna teologija na KBF-u neposredno prije Drugoga vatikanskog koncila, piše o temi ljubljenja i grljenja u svom Katoličkom moralnom bogoslovlju (svezak III., str. 345.-346.).




2 komentara:

  1. Kako bi po Vama trebao biti organiziran studij teologije za budućeg svećenika? Koji kolegiji sa kojom literaturom?

    Roko

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa, sigurno bi svakome svećeniku trebala biti obvezna literatura barem klasici katoličke teološke misli: sv. Toma Akvinski, sv. Robert Bellarmin, sv. Petar Kanizije, sv. Alfonz Liguori...).

      A što se tiče organizacije studija, treba se vratiti metodama iz pontifikata pape Leona XIII. i sv. Pija X. Pogledajte post: Neki drugi KBF.

      Izbriši