Papa Leon XIII. je enciklikom Aeterni Patris od 4. kolovoza 1879. potaknuo obnovu kršćanske filozofije u skolastičkoj tradiciji. Pokret obnove filozofije proširio se i na Hrvatsku, a postao je posebno vidljiv osnivanjem lista Hrvatska straža 1903. i Leonova društva za kršćansku filozofiju i znanost 1908. godine.
Ovdje treba prvo primijetiti da i sam naziv "Leonovo društvo" dovoljno govori o tome koji je u ono vrijeme bio uobičajeni naziv za papu Leona XIII. (Lava XIII.). To treba uzeti u obzir u kontekstu svih današnjih rasprava o tome je li ispravno ime za papu "Leon" ili "Lav".
Ako su biskup Antun Mahnić, bl. Ivan Merz i bl. Alojzije Stepinac za papu koristili ime "Leon XIII.", zašto onda mi danas ne bismo mogli koristiti ime "Leon" umjesto "Lav"?
Nažalost, izgleda da suvremeni jezikoslovci nikada nisu čitali njihova djela, pa zato i ne znaju koji je naziv "uvriježen", a koji "nije uvriježen".
Leonovo društvo je 1909. godine preuzelo vlasništvo nad listom Hrvatska straža, koji otad izlazi kao glasilo Leonova društva.
Leonovo društvo imalo je dvije sekcije u sklopu katoličkih akademskih društava "Hrvatska" u Beču i "Domagoj" u Zagrebu. Članke filozofske tematike možete pronaći i u listu hrvatskog katoličkog đaštva "Luč".
Biskup Antun Mahnić je čak pisao da je katoličkom intelektualcu dužnost učiti filozofiju (Knjiga života, str. 219.-220.):
"Učenje se filozofije savremenom katoličkom inteligentu nameće, regbi kano vjerska dužnost; jer drugačije ne može da nadjača Bogu i vjeri protivnu struju modernog vijeka. Vjera doduše pobjeđuje svijet, kako veli Apostol, ali vjera se osniva na razumu. Gdje su uzdrmani temelji razumnog spoznanja i zdrave filozofije, ondje se ruši i vjerska zgrada.
Prionite dakle svim žarom i marom uz učenje filozofije. Sekcije za filozofiju treba u akademskim i ostalim đačkim organizacijama nanovo da oživu. Dužnosti, da sluša prelekcije iz kršćanske filozofije na našem sveučilištu, ne možemo nijednog našeg akademika riješiti. Senijor sveučilištarac ili đak viših razreda srednjih škola, u čijoj se privatnoj biblioteci ne nalazi barem jedan filozofski auktor; ne shvaća važnost misije, koja zapada savremeni lajikat obrazovane ruke. Upozorujem na 'Opću noetiku' dra Zimmermanna, kao i na 'Ontologiju' te 'Teodiceju' preuzv. dra Bauera. Da ne govorim o stranim filozofima. Štivo vam je iz filozofije potrebito kao ribi voda. Filozofija je modernom katoličkom inteligentu uporište, bez kojega će prije ili kasnije početi kolebati, dok ne padne i ugine."
Možemo reći da su zahtjevi biskupa Mahnića u potpunosti ostvareni u životu bl. Ivana Merza. Merz je privatno pohađao dvogodišnji tečaj kršćanske filozofije od 1923. do 1925. godine, pod vodstvom isusovca Ante Alfirevića.
Kako bi i druge potaknuo da pođu istim putem, bl. Ivan Merz je 1926. godine u listu Đački orao objavio tekst pod nazivom Philosophia perennis (vidi: Sabrana djela II., str. 478.-480.) u kojem govori o nužnosti poznavanja ispravne filozofije, posebno kod katoličkih intelektualaca i političara.
Što je "philosophia perennis" ("vječna filozofija", "trajna filozofija")?
Bl. Ivan Merz daje sljedeći odgovor:
"Sv. Toma Akvinski, zasigurno najveći um svih vjekova, podigao je upravo divovsku zgradu na osnovici Aristotelova sustava i tu je zgradu jasno razvrstao i sam ju još nadogradio. Filozofiju Aristotela i sv. Tome nazivamo imenom philosophia perennis (vječna filozofija). To je filozofija zdrava razuma koja nepromijenjena sebi krči put kroz vjekove. Nju ne može uništiti ni uzdrmati ni jedna struja, ni jedno novo duševno raspoloženje. Ta je filozofija nepromjenljiva kao što je i sam ljudski um nepromijenjen. Tu filozofiju zdravoga razuma preuzela je Crkva Božja. Nije ona time postala nikakvim privjeskom religije i u Crkvi je ona sačuvala svoju potpunu slobodu razvoja. Obnova te filozofije započinje s Leonom XIII. koji je svojom enciklikom Aeterni Patris od 4. kolovoza 1879. odredio da se po cijeloj Crkvi novim žarom treba započeti proučavanje filozofije prema sv. Tomi."
Je li ta filozofija pomogla Crkvi u Hrvatskoj? Merz odgovara:
"Ova Papina odredba urodila je divnim plodovima po cijelome svijetu i mi sami uživamo te plodove jer je vjerojatno da ni mi ne bismo danas bili u katoličkim redovima da skolastička filozofija nije odgojila biskupa Mahnića koji je upravo na temelju svoje skolastičke izobrazbe pokazao nelogičnost i neistinitost suvremenih filozofskih sustava i stavio ovima ustuk u organizacijama katolika koji imaju na svim područjima života postati apostoli zdravoga razuma i objave Božje."
Nadalje, Merz ističe važnost filozofske naobrazbe mladeži:
"Biskup Mahnić često je u svojim poslanicama upozoravao na važnost filozofske naobrazbe kod đaštva. Tom prigodom moramo naglasiti da naš đak ne smije proći kroz srednjoškolsku orlovsku organizaciju, a da mu organizacija nije pružila mogućnost barem jednom proći u glavnim potezima cijeli sustav filozofije. Tim će Orlovstvo dobiti na sadržaju. Tjelesni odgoj, koji je tako važno sredstvo odgoja volje, jača borbenost protiv strasti i ljudskoga obzira. No taj intenzivni tjelesni odgoj bit će postavljen na ispravno mjesto te nipošto ne priječi da glavni i bitni rad u đačkoj orlovskoj organizaciji bude filozofsko-teološko obrazovni."
Zašto je mladima potrebna filozofska naobrazba? Bl. Ivan Merz odgovara:
"I nakon svega će netko zapitati: čemu filozofska naobrazba? Zar nije dovoljno poznavanje vjere kako ga dobivamo u srednjoj školi? Moramo ustanoviti da nam naš suvremeni školski sustav daje mnogo i raznovrsnoga znanja, ali nam ništa stalno ne govori o prvim uzrocima svih tvari po naravnome redu i o naravnoj spoznaji. Obično se filozofija definira kao znanstvena spoznaja stvari o njihovim prvim uzrocima, ukoliko one ovise o naravnome redu. Razlika između filozofije i teologije je u tome što je teologija znanost o Bogu, kako se Bog ljudima očitovao po objavi. Pomoću filozofije, dakle, upoznajemo stvari ukoliko se razumom mogu spoznati, i to najdublje uzroke tih stvari. Predmet filozofije je silno velik. Sve što nas okružuje, cijela priroda je predmetom filozofije. Ako, dakle, želimo razumjeti svoju okolinu da si znamo protumačiti sve naravne pojave, potrebno nam je poznavanje filozofije. Može se reći da je slijep onaj čovjek koji ne zna filozofiju. Zato i vidimo da današnje čovječanstvo toliko luta. Jer ljudi i na istaknutim mjestima u javnomu životu nemaju ni najprimitivnijih pojmova o najobičnijim stvarima koje su na dnevnome redu. Pitajte samo naše državnike da vam kažu koji je cilj države ili u čemu se sastoji naravno pravo roditelja na odgoj djece i koji je odnos toga naravnog prava s državom koja je također tvorevina toga naravnog poretka. Nijemi će stajati pred vama i ne će vam znati odgovoriti na ta pitanja koja su vam takoreći u srednjemu vijeku znali riješiti mladići od 12–13 godina. Koliko li neznanja u elementarnim pojmovima filozofije i u katoličkim redovima!"
Osim toga, Merz ističe da je poznavanje filozofije potrebno za razumijevanje teologije:
"Kako li je divna philosophia perennis! Tek kada nju proučimo, ukazat će nam se u pravom svjetlu blistavilo teoloških disciplina koje iznose pred našu dušu cijeli vrhunaravni svemir, kako nam je otkrilo Božje milosrđe u objavi. O tim divotama koje još i nadvisuju naravne ljepote, kao što milost nadvisuje narav, o tim ćemo ljepotama moći pravo govoriti kad se trudom i znojem najprije uspnemo na gordu i ponositu planinu kršćanske filozofije."
A sada dolazimo do ključnog pitanja: Gdje pronaći pravu filozofiju? U kojim knjigama, priručnicima, pomagalima...?
Bl. Ivan Merz odgovara:
"Onim pojedincima koji žele taj studij provesti u većemu opsegu preporučujemo djela: Rheinstadler: Elementa philosophiae scholasticae. To je djelo pisano vrlo razumljivim latinskim jezikom. Na hrvatskome jeziku imamo Stadlerovu filozofiju, neke sveske od nadbiskupa dr. Bauera, od dr. Zimmermana i drugo. Najviše preporučamo Rheinstadlera."
Dakle, bl. Ivan Merz najviše preporučuje Reinstadlerovo djelo Osnove skolastičke filozofije (Elementa philosophiae scholasticae).
Navedeno djelo je danas dostupno na internetu.
1) dio: Sebastian Reinstadler - Elementa philosophiae scholasticae (vol. I.)
2) dio: Sebastian Reinstadler - Elementa philosophiae scholasticae (vol. II.)
Nema komentara:
Objavi komentar