20. svibnja Crkva slavi blagdan sv. Bernardina Sijenskoga (1380. – 1444.). Sv. Bernardin poznat je kao veliki promicatelj pobožnosti prema Presvetom Imenu Isusovu i kao obnovitelj discipline u franjevačkom redu. Čovjek koji je imao veliku ulogu u obnovi duhovnog života Europe u prvoj polovici 15. stoljeća. Svojim vatrenim propovijedima preporodio je ljude svojega vremena.
Tko god je čitao njegove propovijedi, pamtit će ih dugo. Razmišljam već godinama o riječima sv. Bernardina iz jedne njegove korizmene propovijedi, koju možete pronaći u njegovu djelu Quadragesimale de Evangelio aeterno, serm. XXII., art. III., cap. 2.
Sv. Bernardin spominje da je i u ono vrijeme bilo vjernika koji su se čudili velikom broju ljudi u paklu:
"Exagitat enim multos, atque confundit multitudo numerosissima damnandorum, et paucitas salvandorum. Dicunt enim plerique: ad quid tot damnandos creavit Deus? Quibus dicendum est hoc: quod certum est quia ex divitiis suae bonitatis creavit eos, et quia multa bona, et magnifica donavit illis: poenas vero, vel tormenta, nisi merita, et justissima, nulli unquam intulit, nec imposterum illaturus est."
("Mnoge, naime, uznemiruje i zbunjuje ogromno mnoštvo osuđenika i malen broj spašenika. Mnogi, naime, govore: Zašto je Bog stvorio tolike ljude koji će biti osuđeni? Njima treba reći ovo: sigurno je da ih je stvorio iz bogatstva svoje dobrote i da im je darovao mnoga i veličanstvena dobra, ali kazne ili muke nikada nikomu nije nametnuo, niti će ubuduće nametati, osim ako je to zasluženo i najpravednije.")
A onima koji se tome čude, sv. Bernardin poručuje da jednostavno pogledaju ovaj svijet:
"Rogo te, qui de hujusmodi admirantibus unus es, quum tam raros videas qui regna coelestia quaerant, vel appetant, seu de illis curent: tam multos etiam qui ab eis se avertunt, et contraria toto affectu sectantur; propter quid miraris, si tam pauci perveniunt, et tam multi minime ad illa pertingunt?"
("Pitam tebe koji si jedan od onih koji se čude: Ako vidiš da su tako rijetki oni koji traže kraljevstvo nebesko ili koji ga žele, ili koji se za nj brinu; a da je tako mnogo onih koji se od njega odvraćaju i svim težnjama slijede ono što mu je protivno, zašto se onda čudiš ako je tako malo onih koji ga dostižu, a tako mnogo onih koji ga nipošto ne dostižu?")
Mnogim ljudima je glavni izgovor za grijeh ona fraza: "Tako svi rade." Taj izgovor nikoga ne može opravdati.
Razmislite o ovim riječima sv. Bernardina:
"Amplius: si videres de centum partibus generis humani nonagintanovem totis studiis, ac viribus currentes per viam quae ducit ad mortem; utpote, gravi lapide ad collum suspenso, projicere, atque submergere se in mare; paucos vero econtra currentes per viam quae ducit ad vitam; numquid mirareris, si multitudo illa magna tota deveniret in mortem? Et sola illa paucitas perveniret ad vitam?"
("Nadalje, ako vidiš da od sto dijelova ljudskoga roda, devedeset i devet svim nastojanjem i svim silama hrli putem koji vodi u smrt; kao da se baca s teškim kamenom obješenim oko vrata i potapa u moru; dok je, naprotiv, malo onih koji hrle putem koji vodi u život: zar ćeš se čuditi ako ono veliko mnoštvo u cijelosti dođe u smrt? A samo onaj mali broj dođe u život?")
Ovdje je očita referenca na riječi Isusa Krista u Evanđelju:
"Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt 7, 13-14)
Sv. Bernardin jednostavno ukazuje da čovjek dolazi na odredište onog puta kojim se na ovom svijetu kreće:
"Quid igitur mirum, si unusquisque hominum ad finem pervenit ad quem totis viribus tendit? Multitudo namque hominum perditorum in via praesentis vitae multitudo est fugiens vitam, et praecipitans se in mortem, et stagnum ignis, et sulphuris se mittens, atque in mare, et in abyssum aeternarum amaritudinum se demergens."
("Što je, dakle, čudno u tome ako svaki čovjek dođe do onog cilja prema kojemu svim silama teži? Naime, mnoštvo propalih ljudi na putu sadašnjega života jest mnoštvo koje bježi od života, i strovaljuje se u smrt, i baca se u jezero ognja i sumpora, i potapa se u moru i u bezdanu gorčina.")
Trebamo se ovdje sjetiti riječi sv. Pavla: "sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja" (Fil 2, 12).
Treba se brinuti i za spasenje drugih. Pritom se čovjek treba čuvati napasti da olako donosi sud o svojem bližnjem, pogotovo o osobama koje ne poznaje. Međutim, ne možeš ne vidjeti da je današnji svijet pun ljudi koji se doslovno hvale i ponose svojim grijesima.
Čovjek vidi u svojem okruženju ljude koji javno žive u stanju smrtnog grijehe. Kad netko od njih umre, možeš se pitati: "Možda se barem na samrti pokajao?"
Možda je, a možda nije. Mi to ne znamo.
No, je li se uopće sjetio pokajati? Je li se znao pokajati? Je li to ikada igdje učio?
Onda pogledaš postkoncilski "moderni vjeronauk" i vidiš da se tamo ne uče ni osnovne stvari koje su potrebne za spasenje. Ili, pogledaš osobe koje se danas nazivaju "teolozima", a negiraju tradicionalni nauk Crkve o grijehu, kaznama za grijehe, paklu...
Danas je najpotrebnije da se svi (od laika do pape) posvete svojim temeljnim dužnostima.
Zašto imamo papu i biskupe?
Da čuvaju katolički nauk i da se brinu za spasenje duša.
Riječ "dušobrižnik" dovoljno govori sama za sebe. Dušobrižnik je onaj tko se brine za duše, tj. za spasenje duša.
Netko će reći da jedan glas ne može mnogo toga promijeniti u današnjem svijetu. Što može učiniti jedan čovjek? Može učiniti vrlo mnogo. Upravo nam primjer sv. Bernardina Sijenskog pokazuje koliko može učiniti jedan čovjek.
U tradicionalnom franjevačkom brevijaru (Breviarium Romano-Seraphicum) na blagdan sv. Bernardina Sijenskog u II. noćnici (VI. čitanje) vidimo ove riječi:
"Cumque ea tempora vitiis criminibusque redundarent, et cruentis in Italia factionibus divina humanaque omnia permixta essent, Bernardinus urbes atque oppida concursans, in nomine Jesu, quem semper in ore et in pectore gerebat, collapsam pietatem moresque verbo et exemplo magna ex parte restituit."
("Dok su ona vremena obilovala opačinama i zločinima, a u Italiji su svi crkveni i svjetovni poslovi bili izmiješani s krvavim borbama između stranaka, Bernardin je obilazeći gradove i sela, u ime Isusovo, koje je uvijek nosio na ustima i prsima, riječju i primjerom u velikom dijelu obnovio porušenu pobožnost i običaje.")
 |
| Rimsko-serafski brevijar (Breviarium Romano-Seraphicum) iz 1938. godine |
__________________
IZVORI KORIŠTENI U OVOM TEKSTU:
1) Sv. Bernardin Sijenski - Quadragesimale de Evangelio aeterno
2) Rimsko-serafski brevijar (proljetni dio): Breviarium Romano-Seraphicum
Nema komentara:
Objavi komentar