30. svibnja - Dan kršćanskog domoljublja

Procesija na spomendan sv. Ivane u Orléansu

30. svibnja slavi se spomen dvoje svetih ljudi, koji su postali simbol kršćanskoga domoljublja: sv. Ferdinand III. i sv. Ivana Orleanska. Zato bismo mogli reći da je to na neki način Dan kršćanskog domoljublja. Zanimljivo je da baš na taj dan dolazi i novi-stari dan državnosti Republike Hrvatske.
Trebali bi se stoga i Hrvati u svom domoljublju ugledati na sv. Ferdinanda III. i sv. Ivanu Orleansku.

Sv. Ferdinand III. bio je vladar španjolskih država Kastilje i Leóna u prvoj polovici 13. stoljeća. Istaknuo se u borbama protiv muhamedanskih osvajača, te je u njegovo doba španjolska Reconquista doživjela neke od svojih najsjajnijih pobjeda. Podupirao je također širenje dominikanaca, franjevaca i drugih redova. Umro je 30. svibnja 1252., a njegovo se neraspadnuto tijelo nalazi u katedrali u Sevilli. Svetim ga je proglasio papa Klement X. 1671. godine.

O tom svetom kralju ovako govori Rimski martirologij:

"Hispali, in Hispania, sancti Ferdinandi Tertii, Castellae et Legionis Regis, ob virtutum praestantiam cognomento Sancti; qui, fídei propagandæ zelo clarus, tandem, devictis Mauris, ad caeleste regnum, terreno relicto, feliciter evolavit."

("U Sevilli, u Španjolskoj, svetoga Ferdinanda Trećega, kralja Kastilje i Leóna, koji je zbog istaknutih kreposti prozvan Svecem, koji je gorljivošću za širenje vjere, porazivši Maure, napustio zemaljsko a sretno uzletio k nebeskom kraljevstvu.")

Na isti dan slavi se i sv. Ivana Orleanska, o kojoj Rimski martirologij govori:

"Rotomagi, sanctæ Ioannæ Arcensis Virginis, Puellae Aurelianensis appellatae, quae cum fortiter pro patria dimicasset, tandem, in hostium potestatem tradita, iniquo iudicio condemnata est et igne combusta; atque a Benedicto Decimo quinto, Pontifice Maximo, Sanctorum fastis adscripta."

("U Rouenu, svete Ivane Arške djevice, prozvane Orleanskom Djevojkom, koja je, nakon snažnog vojevanja za domovinu, predana u ruke neprijatelja, na nepravednom suđenju osuđena i spaljena ognjem; a od vrhovnog svećenika Benedikta Petnaestoga, upisana u spomendane svetaca.")

Štovanje ove svetice u našim je krajevima naročito širio bl. Ivan Merz. Još kao student u Francuskoj, Merz je sudjelovao u velikoj proslavi sv. Ivane u Orleansu 8. svibnja 1921.

Za našega blaženika, proslavljena francuska nacionalna junakinja bila je uzor kršćanskog domoljublja, kao i kreposti odlučnosti, požrtvovnosti, spremnosti na trpljenje, te čistoće i čednosti. Ona je trebala biti uzor ženske grane orlovskog pokreta: Sveze hrvatskih orlica.

Od svake se orlice očekivalo da nasljeduje kreposti sv. Ivane Orleanske. Kako bi se to što uspješnije provelo, bl. Ivan Merz je 1926. objavio knjigu Junački život sv. Ivane od Arka.

Osim što knjiga donosi vrlo detaljan životopis sv. Ivane, daje praktične upute kako da djevojke slijede primjer svetice u svom životu i radu.

No, ovo djelo također mnogo govori o svom autoru, bl. Ivanu Merzu. U njoj možete točno pratiti Merzovo nadnaravno shvaćanje povijesnih događaja, kao i njegovo suprotstavljanje iskrivljavanju povijesti od strane "prosvjetiteljskih" pisaca.

Tako Merz piše o povijesnoj važnosti sv. Ivane Orleanske za Francusku:

"I sada svi katolici svijeta, unatoč nazovi-povjesničarima, unatoč Schilleru, Voltaireu i Shawu, čvrsto vjerujemo da je sam Bog u svom beskrajnom milosrđu poslao Djevicu Ivanu da oslobodi svoj narod i tako spasi svoju domovinu od krivovjerja protestantizma u koje bi jamačno zapala da je ostala pod engleskim gospodstvom."

Merz ističe da je sv. Ivana u svom javnom djelovanju vršila trostruki apostolat: ćudoredni, vjerski i politički.

Ćudoredni apostolat: Borila se protiv psovki, kockanja i razbludnoga života koji je vladao u vojničkim taborima. Isto je njezina nošnja stajala, kako već rekosmo, u službi ćudorednoga apostolata.
Vjerski apostolat: Organizirala je i dala organizirati molitve, pjevanja crkvenih pjesama, Veni Creator, propovijedi. Pozivlje vojnike da vrše kršćanske dužnosti.
Politički apostolat: Ovaj je ćudoredni apostolat podvostručio snagu vojske. Njena je politička koncepcija posve u skladu s enciklikom Immortale Dei Leona XIII. U dvorcu Loches (Logis du Roi) jasno je pokazala da kralja smatra tek zastupnikom Božjim u brizi za vremenito javno blagostanje građana. Stoga i razumijemo apostolsko značenje njezina vojnog poklika: "Živio Krist, on je kralj Francuske."
"Ovo je Ivana, djevica iz Orléansa, koja se mnogo moli za narod, za cijeli francuski puk', veli o njoj sv. liturgija (Magn. Ant.). Ivani je bio bliži cilj: raditi među pojedincima, obiteljima i javnosti da uzmogne postići svoj posebni daljnji cilj: spasiti svoj narod.

Merz ovako objašnjava zašto je sv. Ivana simbol kršćanskog rodoljublja:

"Njezin socijalni apostolat među pojedincima u obiteljima i u javnosti te ćudoredni, vjerski i politički apostolat kod nje su opet sredstva i pokazuju da pravo rodoljublje mora graditi odozdo i da se mora služiti svim tim navedenim sredstvima. Prema tome je sv. Ivana najljepše utjelovljenje rodoljubne misli. Ona je bila dobri duh svoga naroda; oduševljavala je vojsku da potjera neprijatelja iz domovine, a da nije nikoga ubila. Bila je utjelovljena veza domovine i vjere. Spasila je svoju domovinu i tako spriječila da Francuska postane kasnije protestantskom zemljom. Ona je postala vojnikom Božjim i pokazala da rodoljubna misao dobiva tek onda pravo značenje ako se stavi u službu kraljevstva Božjega."

Kao što je apostolat sv. Ivane Orleanske bio trostruki - ćudoredni, vjerski i politički - tako Merz smatra da bi i apostolat hrvatskih orlica treba biti trostruki: ćudoredni, vjerski i politički.

U ćudorednom smislu, potrebno je da svaka djevojka najviše drži do čednosti, u odijevanju i ponašanju, da nikada nikome ne da povoda za grijeh.

"Ponajprije je to ćudoredni apostolat. To je borba protiv svega onoga što kvari ćudoređe. Ovamo spada borba protiv nečednih modernih plesova, protiv psovke, protiv nepristojnih zabava."

Što se tiče vjerskog apostolata, Merz ističe:

"Ivana je također uzor vjerskoga apostolata. I Orlica se brine da svijet što češće prima sv. sakramente, da se vrše crkvene zapovijedi, pohađaju propovijedi, organiziraju misije i duhovne vježbe i dr."

Merz nakon toga govori o političkom apostolatu orlovstva:

Napokon je Orlica kao njena Orlička organizacija nosilac kršćanskoga političkog apostolata. To nije stranačka politika jer Orlička organizacija stoji izvan i iznad svake političke stranke. Načelne smjernice kršćanske politike, koje ispovijeda Orlovstvo, zajedno sa sv. Ivanom, jesu da vladari ne vladaju u svoje ime, već vladaju u Kristovo ime koji je Kralj svakoga naroda. I kao što Krist hoće da vladari vladaju na korist građana, a ne na svoju vlastitu korist, isto tako Orlovstvo traži od vladara da se brinu za javno blagostanje građana, a napose da daju Crkvi ona prava i onu čast koja joj pripada, kao od Boga ustanovljeno savršeno društvo sa zadaćom da vodi ljudski rod svojim posebnim sredstvima u nebesku domovinu. Politički je vojni poklik cijeloga Orlovstva: "Živio Krist, On je Kralj Hrvata!"

Evo, u kojem smislu i orlice, poput sv. Ivane Orleanske, moraju postati simbolom kršćanskog rodoljublja:

"Simbol kršćanskoga rodoljublja: Orlička organizacija ovom svojom posebnom preporodnom djelatnošću među pojedincima, obiteljima i u društvu postaje simbolom pravoga rodoljublja. Ova se orlovska rodoljubna misao bori protiv poganskoga shvaćanja naroda koje drži da je narod izvor svega dobra i sam sebi svrhom. Orlovski nacionalizam stavlja rodoljubnu misao u službu kraljevstva Božjega. Kao što je Ivana bila utjelovljena veza vjere i domovine, isto je i svaka Orlica. Tako i svaka Orlica kada misli o dobrobiti svojega naroda, uvijek sebe pita je li ovo ili ono na slavu Kristova kraljevstva, na dobro svete Crkve, na vječno spasenje neumrlih duša."

U završnoj riječi, Merz navodi i popričesnu molitvu Mise na blagdan sv. Ivane Orleanske:

Orlice ne vjeruju samo to da je sveta Ivana divna povijesna ličnost koja je negda živjela, a sada je samo uzorom, već one znaju da je Ivana u zemlji živih i njezina misija nije dovršena. One znaju da je među ostalim zadaćama Ivane bdjeti nad Orličkim pokretom i zato sav Orlički pokret, sjedinjen sa svetom liturgijom, svoju nebesku zaštitnicu ovako moli: "Svemogući Bože, učini da mi, nahranjeni ovom nebeskom hranom kojom se tako često hranila sveta Ivana da pobijedi, pomoću ove hrane spasa zadobijemo pobjedu nad našim neprijateljima."

Koliko je orlicama bio važan blagdan sv. Ivane Orleanske dovoljno govori to što je cijeli obrazac mise tog blagdana uvršten u vjerski vodič za djevojke Katolička učenica iz 1926. godine, koji imate ovdje: Katolička učenica.