Nadahnitelj vjere, učitelj znanja, izvor ljubavi, znamen čistoće i uzrok sve kreposti

Tijekom cijele duhovske osmine, od blagdana Duhova do subote uoči blagdana Presvetoga Trojstva, u tradicionalnom se časoslovu moli himan Veni Creator.
Ta zasigurno najpoznatija molitva Duhu Svetomu, proširila se i u mnoge druge crkvene obrede. Osobito je česta na otvaranju važnih događaja, poput skupština na kojima se trebaju donijeti važne odluke, i općenito u svim situacijama u kojima je ljudima potrebno prosvjetljenje odozgo.

Himan Veni Creator sastavio je sv. Raban Mauro u 9. stoljeću. Zato je vrlo zanimljivo pogledati što je sv. Raban propovijedao na blagdan Duhova.

Sačuvane su njegove propovijedi za svaki dan duhovske osmine, osim za duhovsku kvatrenu subotu. Naravno, ne mogu sada ovdje prenijeti sve što je sv. Raban izrekao u tim propovijedima, ali barem da pogledamo neke vrijedne misli, koje bi nam mogle pomoći u sadašnjem vremenu.


Na subotu prije blagdana Duhova (vigilija, duhovsko bdijenje), kad se u staro vrijeme svečano dijelio sakrament krštenja, sv. Raban poučava vjernike o važnosti krštenja. Između ostaloga, odgovara na pitanje zašto čak i krštene ljude na ovome svijetu pogađaju razne nesreće i patnje:

"Baptismus enim a poena aeterna non a praesentis vitae supplicio liberat. Quod si a poena praesenti homines liberarentur per baptismum, ipsum putarent baptismi praemium, non illud aeternum. Attamen soluto reatu peccati manet quaedam temporalis poena, ut illa vita ferventius requiratur quae erit a poenis omnibus aliena. Nullus negat fidelium etiam post baptismum quo peccata delentur quotidie quandiu in isto saeculo sumus, ad Dominum nos debere converti, quod quamvis sine intermissione sit quotidie agendum nunquam tamen fecisse sufficiet."

("Krštenje, naime, oslobađa od vječne kazne, a ne od kazne ovoga života. Jer, kad bi se ljudi po krštenju oslobađali od sadašnje kazne, mislili bi da je to nagrada za krštenje, a ne ona vječna nagrada. A ipak, nakon odrješenja od krivnje za grijeh, ostaje određena vremenita kazna, kako bi se s većim žarom tražio onaj život koji je slobodan od svih kazna. Neka nitko od vjernika ne niječe da se također i nakon krštenja, kojim se brišu grijesi, dok god smo na ovom svijetu trebamo obraćati Gospodinu, a to - premda se treba bez prestanka činiti svaki dan - nikada nije dovoljno učinjeno.")

Na misi duhovskog bdijenje, u Evanđelju se čitaju ove Kristove riječi:

"Ako me ljubite, držite moje zapovijedi. A ja ću moliti Oca koji će vam dati drugoga Utješitelja da ostane s vama zauvijek, Duha istine koga svijet ne može primiti jer niti ga vidi niti ga pozna." (Iv 14, 15-17) 

Zašto svijet ne može primiti Duha Svetoga? Evo kako to tumači sv. Raban:

"Mundus ergo eum accipere non potest, id est, mundiales homines, qui non habent invisibiles charitatis oculos, quibus solummodo Spiritus Sanctus videri potest et sciri sciendoque intelligi."

("Svijet ga, dakle, ne može primiti, to jest, svjetovni ljudi, koji nemaju oči nevidljive ljubavi, kojima se jedino može vidjeti Duh Sveti i spoznati, te spoznavši razumjeti.")

Na sam blagdan Duhova, sv. Raban propovijeda:

"Quicunque enim Spiritu Sancto adimpleri desiderant, carnis domicilium necesse est ut mentis contemplatione transcendant."

("Koji god se žele napuniti Duha Svetoga, nužno je da prijeđu preko tjelesnog staništa razmatranjem duše.")

Na ovaj se blagdan također govori o Crkvi, jer su pripadnici svih naroda čuli apostole kako propovijedaju na svom jeziku, te im se pridružili i krstili se. I sv. Raban oduševljeno govoreći kolika je to radost za Crkvu, poziva vjernike da štuju taj blagdan.:

"...ad venerationem pentecostes unanimiter incitemur, exsultantes in honore Spiritus Sancti, per quem omnis catholica Ecclesia sanctificatur, omnis anima rationabilis imbuitur, qui inspirator fidei, doctor scientiae, fons dilectionis, signaculnm castitatis, et totius est causa virtutis. Gaudeant fidelium mentes quod in toto mundo unus Deus Pater et Filius et Spiritus Sanctus omnium linguarum confessione laudatur." 

("...na štovanje se blagdana Duhova jedinstveno potičemo, kličući u čast Duha Svetoga, po kome se cijela Katolička Crkva posvećuje, svaka razumna duša ispunjava; koji je nadahnitelj vjere, učitelj znanja, izvor ljubavi, znamen čistoće, i uzrok sve kreposti. Neka se raduju duše vjernika što se po čitavom svijetu ispoviješću svih jezika slavi jedan Bog Otac i Sin i Duh Sveti.")

Sv. Raban mnogo govori o Crkvi i na druge dane duhovske osmine, osobito na duhovski utorak, jer se na taj dan čita u Evanđelju:

"U ono vrijeme reče Isus farizejima: Zaista, zaista vam kažem: Tko ne ulazi u ovčinjak na vrata, nego drugda, taj je tat i razbojnik." (Iv 10, 1)

Zato sv. Raban na duhovski utorak propovijeda protiv raznih krivovjeraca, koji bi htjeli ući kroz neka druga vrata, te napominje:

"Hoc tenete, in ovile Christi Ecclesiam catholicam esse credite. Quicunque vult intrare in ovile, per ostium intret, id est, per Christum, et Christum verum Deum, et verum Filium Dei praedicet, et non solum Christum praedicet, sed et Christi gloriam quaerat, non suam: nam multi quaerendo gloriam suam, oves Christi sparserunt potius quam congregaverunt. Humilis est enim janua Christus Dominus Deus noster, qui intrat per hanc januam oportet ut humiliet se, ut sano capite possit intrare."

("Ovo držite, da vjerujete da je u ovčinjaku Kristovom: Katolička Crkva. Tko god želi ući u ovčinjak, neka uđe kroz vrata, to jest kroz Krista, i neka propovijeda Krista pravoga Boga i pravoga Sina Božjega, i ne samo da Krista propovijeda, nego i traži slavu Kristovu, a ne svoju: naime, mnogi su tražeći svoju slavu, prije raspršili ovce, nego ih sabrali. Ponizna su vrata Krist Gospodin Bog naš: tko ulazi kroz ta vrata potrebno je da se ponizi kako bi mogao ući zdrave glave.")

Eto, to je nekoliko misli iz propovijedi sv. Rabana Maura o duhovskom vremenu, koje sam želio podijeliti s vama.

Na kraju vas podsjećam da što češće molite njegov himan Veni Creator. 

Stoljećima su taj himan molili sveti ljudi - i klerici i laici. Primjerice, bl. Ivan Merz i bl. Karlo Austrijski svaki su dan molili Veni Creator.
Molitva je stoljećima obdarena oprostima (pogledaj: Enchiridion indulgentiarum iz 1952. na str. 183.-185.)

Potrebno je također u ovo vrijeme godine razmatrati o darovima Duha Svetoga.

Jednu dobru pouku o razmatranju možete pronaći u molitveniku za sjemeništarce Sursum corda (Zagreb, 1944.).