subota, 13. rujna 2025.

Sveti kardinal o pošasti protunaravnih opačina


Svi problemi današnjice postojali su u ovom ili onom obliku u prošlosti. Svi neprijatelji ljudskog spasenja, koji danas djeluju, djelovali su i u prošlim vremenima. Čak im se i metode djelovanja nisu mnogo promijenile. Zato je važno znati kako se Katolička Crkva u prošlim vremenima borila protiv napada njezinih neprijatelja i podmuklih pokušaja potkopavanja kršćanskog morala.

Budući da su se današnji modernisti uvelike povezali s ideologijom sodomitizma, tj. pokretima za davanje nekakvih "prava" zlodjelima sodomije, potrebno je znati što crkveni naučitelji kažu o tom zlodjelu.

Crkveni naučitelj i kardinal sv. Petar Damiani napisao je knjigu pod nazivom Liber Gomorrhianus (Gomorska knjiga) u kojoj objašnjava strahotu sodomije i traži odlučnu borbu protiv te opačine. Knjiga je upućena papi sv. Leonu IX., koji joj je i napisao predgovor.

Izvornik tog djela možete pronaći u: Migne, Patrologia latina 145, 159-190.

U njoj sveti naučitelj označava sodomiju najgorom od svih opačina. Sodomija je potpuno suprotna ljudskom dostojanstvu i srozava čovjeka ispod razine nerazumnih životinja. Zlodjelo koje je izrazito štetno i za pojedinca i za društvo u cjelini.

Sv. Petar Damiani ovako piše o izopačenosti tog grijeha (cap. XVI.):

"Hoc sane vitium nulli prorsus est vitio conferendum, quod omnium immanitatem superat vitiorum. Hoc siquidem vitium mors est corporum, interitus est animarum, carnem polluit, mentis lumen exstinguit, Spiritum Sanctum de templo humani pectoris ejicit, incentorem luxuriae diabolum introducit, mittit in errorem, subtrahit deceptae menti funditus veritatem, eunti laqueos praeparat, cadenti in puteum, ne egrediatur oppilat, infernum aperit, paradisi januam claudit, coelestis Jerusalem civem tartareae Babylonis facit haeredem, de stella coeli, stipulam exhibet ignis aeterni, abscindit membrum Ecclesiae, et in vorax projicit gehennae aestuantis incendium. Hoc vitium supernae patriae muros conatur evertere, et rediviva exustae Sodomae satagit moenia reparare."

("Zaista, ovu opačinu ne može se uopće usporediti ni sa jednom drugom opačinom, jer nadilazi strahotu svih opačina. Naime, ova opačina je smrt tijela, propast duša, okaljava tijelo, gasi svjetlo uma, izbacuje Duha Svetoga iz hrama ljudskih prsa, uvodi đavla poticatelja bludnosti, baca u zabludu, u potpunosti uskraćuje istinu prevarenom umu, pripravlja zamke onomu koji ide tim putem, sprječava onoga koji je pao u jamu da odatle izađe, otvara pakao, zatvara vrata raja; građanina nebeskog Jeruzalema čini građaninom mračnog Babilona, od nebeske zvijezde čini slamku vječnog ognja, odsijeca ud Crkve i baca ga u gorući plamen pakla. Ova opačina nastoji srušiti zidove višnje domovine, a obnoviti zidine spaljene Sodome.")

Kasnije daje usporedbu grijeha blasfemije i sodomije (cap. XXV.):
"Illud etiam addimus, quia si pessima est blasphemia, nescio, in quo sit melior sodomia. Illa enim facit hominem errare; ista perire. Illa a Deo animam dividit; diabolo ista conjungit. Illa de paradiso ejicit; ista in tartarum mergit. Illa mentis oculos caecat; in ruinae voraginem ista praecipitat. Et si subtiliter indagare satagimus, quod utriusque criminis in statera divini examinis gravius penset, inquisita sacra Scriptura plenius docet. Ubi siquidem filii Israel, qui Deum blasphemantes, idola coluerunt, in captivitatem ducti; Sodomitae autem coelestis ignis, et sulphuris reperiuntur incendio devorati.

("Dodajemo i to da ako je blasfemija najgora, ne znam po čemu je sodomija bolja. Ona odvaja dušu od Boga; ova je združuje s đavlom. Ona izbacuje iz raja, ova potapa u bezdnu. Ona osljepljuje oči duše, ova strovaljuje u ponor propasti. I ako bismo nastojali potanko istražiti koji bi od ova dva zločina bio ocijenjen težim na vagi božanskog suda, istraživanje Svetog pisma potpunije o tom poučava. Naime, ondje kad su sinovi Izraelovi štovali idole, huleći na Boga, odvedeni su u ropstvo; a Sodomci su progutani ognjem plamena s neba i sumporom.")

Sv. Petar ističe da sodomija uništava sve kreposti:
"Haec namque pestis fidei fundamentum evacuat, spei robur enervat, charitatis vinculum dissipat, justitiam tollit, fortitudinem subruit, temperantiam eximit, prudentiae acumen obtundit."

("Ova, naime, kuga ispražnjava temelj vjere, oslabljuje snagu nade, raskida vez ljubavi, uklanja pravednost, potkopava jakost, oduzima umjerenost, otupljuje oštrinu razboritosti.")


Zato sodomiti (i podržavatelji sodomije) nemaju nikakve kreposti, niti ih mogu imati, sve dok se ne odreknu tog zla.

Poznato je da čovjek koji počini smrtni grijeh, gubitkom posvetne milosti, gubi i sve ulivene kreposti. Ostaju samo vjera i nada, ali neoblikovane (fides informis, spes informis). No, današnji podržavatalji sodomitizma otvoreno negiraju i same temelje vjerskog i moralnog nauka, pa očito kod njih nema ni vjere ni nade, čak niti neoblikovane. 

Naime, riječ je o pokretu koji otvoreno negira katolički nauk o sakramentu ženidbe. Dakle, to je stvarno krivovjerni pokret. Stoga, potpuna je besmislica izraz "LGTB vjernici". Ta je ideologija protivna vjeri; i ne samo vjeri, nego i samom naravnom razumu.

Treba imati iskreno sažaljenje zbog zlog puta kojim lutaju ti ljudi.
I sv. Petar Damiani je plakao nad njima (cap. XVII.):

"Ego, ego te, infelix anima, defleo, atque ex intimo pectore de tuae perditionis sorte suspiro. Defleo te, inquam, miserabilis anima immunditiae sordibus dedita, toto nimirum lacrymarum fonte lugenda."

("Ja, ja tebe, nesretna dušo, oplakujem i iz dubine srca jecam zbog tvoje kobne propasti. Oplakujem te, kažem, jadna dušo predana prljavštinama nečistoće, nad kojom treba plakati čitavim izvorom suza.")

Međutim, nije dovoljno samo plakati, nego treba ozbiljno upozoravati pristaše tog svjetonazora o njihovu zlu putu.
Tako sv. Petar Damiani otvoreno upozorava (cap. XVIII.):
"Vae tibi, infelix anima! de cujus interitu tristantur angeli, insultant plausibus inimici; facta es praeda daemonum, rapina crudelium, spolium impiorum: Aperuerunt super te os suum omnes inimici tui; sibilaverunt, et fremuerunt dentibus, et dixerunt: Devorabimus eam: en ista est dies, quam exspectabamus: invenimus, vidimus (Lam. 2, 16)."

("Jao tebi, nesretna dušo! Radi čije propasti anđeli tuguju, neprijatelji se obijesno rugaju. Postala si lovina demona, grabež okrutnih, plijen bezbožnika: Na tebe su otvorili usta svi neprijatelji tvoji; zviždali su, škripali zubima i govorili: Proždrijet ćemo je. Evo, ovo je dan za kojim čeznusmo: doživjesmo, vidjesmo (Tuž 2, 16).")

Dakako, treba ih prvo pozvati da prestanu sa zlodjelima; da se iskreno pokaju i čine pokoru.
Sv. Petar Damiani ih jasno upozorava da bez prave pokore nikada neće biti dostojni sv. pričesti u ovom životu, a nebeskog kraljevstva u drugom životu (cap. XXII.):
"Et, ut breviter cuncta concludam, quisquis quolibet eorum modo, quos supra distinximus, nefandae turpitudinis se contagione foedaverit, nisi fructuosae poenitentiae fuerit satisfactione purgatus, nunquam habere Dei gratiam poterit, nunquam Christi corpore et sanguine dignus erit, nunquam coelestis patriae limen intrabit, quod apostolus Joannes in Apocalypsi manifeste declarat, qui dum de coelestis regni gloria loqueretur, addidit, dicens: Non intrabit in illam aliquis coinquinatus, et faciens abominationem (Apoc. 21, 27)."

("I da ukratko sve zaključim: tko god se okaljao na bilo koji način ljagom sramotne nečistoće, koje smo gore naveli, ako se ne očisti zadovoljštinom plodonosne pokore, nikada neće moći imati Božju milost, nikada neće biti dostojan Kristova tijela i krvi, nikada neće ući na vrata nebeske domovine, što je apostol Ivan očigledno izjavio, dok je on govorio o slavi nebeskog kraljevstva, dodao, govoreći: U nj neće ući nijedan okaljan i tko čini gadost (Otk 21, 27).")

Žalosno, dakle, izgleda situacija pojedinca koji se odao tom zlodjelu. Poseban je problem kad se to počne širiti na razini društva, pogotovo danas u vidu organiziranih medijsko-političkih pokreta za promociju ideologije sodomitizma.

Jasno je da se to ne može riješiti bez primjerenog kažnjavanja nositelja i promicatelja tog zla.

Sv. Petar Damiani je u svoje vrijeme kritizirao poglavare koji ili odobravaju ili ne žele kazniti taj užasni zločin, citirajući poslanicu sv. Pavla Rimljanima: "Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine" (Rim 1, 32).

Podržavatelji ideologije sodomitizma, posebno oni koji je aktivno promiču u zakonodavstvu, školstvu i medijima, sudionici su ovih zlodjela. Ali, nisu bez krivnje ni oni koji sve to pasivno prihvaćaju, npr. oni koji kažu da "nemaju ništa protiv toga", ili koji kažu: "neka svatko radi što želi". Odobravanje tuđeg grijeha jest grijeh sam po sebi (vidi nauk o devet tuđih grijeha).

Sv. Petar Damiani upućuje molbu papi da odlučno djeluje protiv sodomije:
"Annuat omnipotens Deus, reverendissime Pater, ut tempore apostolatus vestri, et hujus vitii monstrum prorsus intereat, et jacentis Ecclesiae status undique ad sui vigoris jura resurgat."

("Neka podari svemogući Bog, prečasni oče, da se u vrijeme vašeg apostolata i nakaza ove opačine u potpunosti iskorijeni, i da stanje potištene Crkve posvuda uskrsne do pune snage svojih prava.")

To je poruka i današnjim crkvenim i državnim poglavarima. Jer, nijedno društvo u kojem se tolerira sodomitizam i ostale protunaravne i protuobiteljske ideologije, ne može dugoročno opstati. To se danas dobro vidi po izumiranju Zapada.

  

Nema komentara:

Objavi komentar