ponedjeljak, 5. kolovoza 2024.

Sveta Stolica o nevaljanosti zakona o odvajanju Crkve i države


Katolička Crkva od davnina naučava da je nepravedan zakon svaki ljudski zakon koji je protivan božanskom zakonu i naravnom zakonu (ili koji sadrži očitu nepravdu). Nepravedan zakon je sam po sebi nevaljan, ništetan… Ljudi se prema njemu trebaju odnositi kao da ne postoji.

Sveta Stolica je više puta u kategoriju nepravednih zakona izričito uvrstila i zakone o odvajanju Crkve i države. Štoviše, ako malo proučite povijest, primijetit ćete da nijedno uvođenje sekularističkih zakona nije prošlo bez osude Svete Stolice. Kad god bi neka važnija europska država donijela zakon o odvajanju Crkve i države, Sveta Stolica bi ubrzo svečano osudila taj zakon, čak do razine da bi ga otvoreno proglasila ništetnim.

Kada je 1905. godine Francuska Treća Republika donijela Zakon o odvajanju Crkve i države, tadašnji papa sv. Pio X. odgovorio je enciklikom Vehementer Nos (11. II. 1906.) u kojoj je svečano osudio taj zakon i proglasio njegove odredbe nevaljanima. Slično se ponovilo u Portugalu šest godina kasnije. Naime, kada je Portugalska Prva Republika donijela Zakon o odvajanju Crkve i države (20. IV. 1911.), papa sv. Pio X. odgovorio je enciklikom Iamdudum in Lusitania (24. V. 1911.) u kojoj je osudio navedeni zakon i proglasio njegove odredbe ništetnima.

Isti stav možemo vidjeti i kod idućih papa. Kada je Španjolska Druga Republika donijela Zakon o vjeroispovijestima i redovničkim zajednicama (1933. godine), papa Pio XI. odgovorio je enciklikom Dilectissima Nobis u kojoj odvajanje Crkve i države naziva "zlokobnim odvajanjem" ("nefasta seiunctio"). U istoj enciklici papa Pio XI. odredbe španjolskog ustava o odvajanju građanskog društva od Crkve otvoreno naziva nepravednima.

Tako, dakle, govori učiteljstvo Crkve.

Netko će možda reći da su tadašnje vlade bile antiklerikalne, pa da se ove osude ne odnose na moderne sekularne države, koje su (navodno) tolerantne prema Crkvi. Takvo mišljenje ne drži vodu. Suvremene demokratske države jesu tolerantne samo prema modernistima i kripto-modernistima koji su zauzeli položaje u postkoncilskoj hijerarhiji, ali su izrazito netolerantne prema svakom katoliku koji se otvoreno suprotstavi bezbožnim zakonima. Što se događa u dekadentnim zapadnim zemljama možete gotovo svakodnevno čitati u medijima, a već su i u Republici Hrvatskoj pojedini ljudi završili u zatvoru, primjerice, zbog suprotstavljanja protuprirodnom bludu.

No, čak i kad bi sekularne države zaista bile tolerantne prema Crkvi, sama činjenica da one odbijaju priznati Boga i Božji zakon, čini njihovo temeljno usmjerenje duboko pogrešnim i neprihvatljivim.

Kao što je svaki čovjek kao pojedinac dužan prihvatiti pravu vjeru, tako je i ljudsko društvo kao cjelina dužno prihvatiti pravu vjeru: katoličku vjeru.

Pogledajmo točne riječi kojima su pape sv. Pio X. i Pio XI. osudili zakone o odvajanju Crkve i države.

 



Pogledaj: Pape i teolozi o pravednim i nepravednim zakonima

 

Nema komentara:

Objavi komentar