Među pismima pape sv. Pija V. nalazimo pismo austrijskom nadvojvodi Karlu II., u kojem ga poziva da kazni jedan slučaj svetogrđa, koje se dogodilo na području pod njegovom vlašću. Iz tog pisma možemo naučiti kakvom gorljivošću katolici trebaju ustati protiv svetogrđa i kazniti njihove počinitelje.
Inače, nama Hrvatima je nadvojvoda Karlo II. poznat po osnivanju grada Karlovca, koji je po njemu dobio ime.
Sv. Pio V. piše Karlu II. u vezi svetogrđa koje se dogodilo u Trbižu u Kranjskoj (danas Tarvisio u Italiji).
Datum pisma je 21. siječnja 1568. Nalazi se odmah na početku druge knjige pisama sv. Pija V., gdje su joj stavili podnaslov i objašnjenje:
"Horrendum scelus in sacrosanctam Eucharistiam admissum, gravissime puniendum esse admonet."
("Potiče na najteže kažnjavanje užasnog zločina počinjenog protiv Presvete Euharistije.")
Sv. Pio V. ne skriva koliko ga je pogodila vijest o strašnom svetogrđu:
"Non sine summo animi dolore atque horrore audivimus, nec absque gemitu referre Nobilitati tuae possumus facinus impium, horrendum ac infandum, quod nuper in loco ditionis tuae perpetratum fuisse audivimus."
("Ne bez najveće boli i užasa u duši čusmo, niti bez uzdisaja možemo javiti tvojoj plemenitosti o opakom, užasnom i sramotnom zločinu za koji smo čuli da je nedavno počinjen u mjestu pod tvojom vlašću.")
Najvažnije je što sv. Pio V. govori o dužnosti da se kazni svetogrđe:
"Quis tantam Dei et Salvatoris nostri iniuriam satis digne conqueri ac deplorare possit? Superat scandali magnitudo, ac facti impietas, cum dicendi vim, tum puniendi etiam facultatem: nullum enim tam par tanto sceleri supplicium inveniri potest. Ac nos quidem si is nefas homo ditioni nostrae temporali subiectus esset, quam gravissimum possemus, de eo supplicium sumeremus: sed cum sub ditione tua sit, ad avertenda Dei flagella, qui in eos saeviturus esset quorum negligentia tantum nefas impunitum relinqueretur, indicandum id Nobilitati tuae duximus; hortantes et sub divini iudicii obtestatione monentes, ut Phinees zelo accensus, sicut Catholico et religioso Principe dignum est, ad tantam Domini et Redemptoris nostri iniuriam ulciscendum et hominem tam sacrilegum comprehendas sine mora ibeas, ac veritati comperta tali supplicio affici, per quod Dei ira, tum in habitatores loci, in quo tantum facinus admissum est, tum in omnes qui illud punire neglexerint, imminens, expietur."
("Tko bi mogao dovoljno jecati i plakati nad tolikom uvredom Bogu i Spasitelju našemu? Veličina sablazni i opakost čina nadvisuju i sve što bi se moglo reći, kao i svaku mogućnost kazne: ne može se, naime, pronaći nijedna kazna koja bila ravna takvom zločinu. No, mi bismo svakako, kad bi taj opaki čovjek bio podložnik naše vremenite vlasti, primijenili najtežu moguću kaznu protiv njega; ali budući da se nalazi pod tvojom vlašću, kako bi se otklonili bičevi Božji, koji bi strogo kaznio one čijim bi se nemarom takva opačina ostavila nekažnjenom, odlučili smo ovo naznačiti tvojoj plemenitosti; potičući i opominjući pod prijetnjom Božjega suda, da zapaljen gorljivošću Pinhasa, kao što je dostojno katoličkog i pobožnog vladara, bez odgađanja kreneš u odmazdu tolike uvrede nanesene našem Gospodinu i Otkupitelju, i uhvatiš tog svetogrdnog čovjeka te, saznavši istinu, primijeniš takvu kaznu, po kojoj će se ublažiti Božji gnjev, koji prijeti kako protiv stanovnika tog mjesta u kojem je zločin počinjen, tako i protiv svih onih koji su ga propustili kazniti.")
Po ovome vidimo koliko je važno kazniti svetogrđa. Time se, kako naglašava sv. Pio V., ublažuje Božji gnjev i otklanjaju kazne od cijele zajednice gdje se svetogrđe dogodilo.
Danas ljudi o tome ne razmišljaju, jer su svetogrđa postala toliko česta da su se mnogi gotovo naviknuli na njih. Kao da su otupili na sve što vide, pa ne reagiraju čak i na najteža svetogrđa.
To je, dakako, jedna od posljedica općenitog nepoštovanja prema Presvetom Oltarskom Sakramentu, koje se osobito proširilo nakon liturgijskih reformi iz 1960-ih i 1970-ih.
Kako bi se uopće netko mogao naučiti poštovanju prema Presvetom Sakramentu u crkvi gdje je svetohranište gurnuto negdje u stranu, gdje cvjetaju liturgijske zloporabe i improvizacije, gdje nema klečanja, gdje ljudi idu na pričest bez ispovijedi, gdje laici dijele pričest, itd., itd.?
I onda se pitate zašto oni, koji su odgojeni u takvom sustavu, ne trepnu ni okom kad čuju za krađu hostija ili još veća svetogrđa?
Savjesni katolici moraju djelima pokore dati zadovoljštinu za te strašne opačine.
Ali, to samo po sebi nije dovoljno. Potrebno je i danas, kao i nekada, strogo kazniti svetogrđa.
Treba nam gorljivost sv. Pija V. Zato je važno čitati njegova pisma.
Podsjećam da zbirku njegovih pisama imate ovdje: Apostolicarum Pii Quinti Pont. Max. Epistolarum libri quinque.
Nema komentara:
Objavi komentar