Njihovi su vjeroučitelji očito zaključili da ne treba djecu "plašiti" ili "mučiti" sa "strogim ispitom savjesti". Nisu ih čak niti naučili čin kajanja, već neku novoizmišljenu molitvu (koja uopće nema elemente koji se traže za pokajanje).
Možemo se pitati (sa strahom!): Koliko je nevaljanih ispovijedi proizašlo iz ovakvog neozbiljnog pristupa. Neozbiljan ispit savjesti i neozbiljno kajanje (bolje rečeno, nedostatak kajanja) rezultiraju nepotpunom ispovijeđu, upitne valjanosti. I onda kad nakon nevaljane ispovijedi pristupaju pričesti: čine svetogrđe!
Dodajmo tome, da su ih svećenik i časna izričito učili da se pričešćuju na ruku. Svećenik koji je inače zaređen 1965. (u vrijeme zaključenja Drugoga vatikanskog koncila) provodio je bez ustručavanja sve revolucionarne novosti.
Ta djeca, tada prvopričesnici, danas imaju oko 27-28 godina. Većina ne ide u crkvu, niti mare previše za vjeru. Pojavit će se u crkvi možda na vjenčanju ili u sličnim prigodama.
To je realnost "vjerskog života" današnje Hrvatske.
Vratimo se sada 150 godina unatrag - u vrijeme kad je zagrebačkom crkvom upravljao veliki kardinal Haulik.
Godine 1862., Zbor duhovne mladeži zagrebačke izdao je molitvenik Duševna okrepa, uz imprimatur kardinala Haulika.
Evo ispit savjesti iz tog molitvenika, uz kratku uvodnu pouku (str. 63.-72.).
Mislim da je danas najteže izvršiti ovu uputu:
OdgovoriIzbriši"izaberi si ispovjednika pobožna i razborita... otkrij mu posve i pouzdano svoje srce... Ne mijenjaj ispovjednika bez vrlo važnog razloga!"
Koga izabrati?
Bojim se da većina modernih svećenika nema "potrebne kvalifikacije" (da se tako izrazim) da bi im se netko mogao posve prepustiti kao duhovnom vođi.
Današnji KBF proizvodi moderniste koji nemaju pojma o duhovnom vodstvu (u tradicionalnom katoličkom smislu), već svaki forsira neke svoje fiks-ideje, ili pak karizmatičarske izmišljotine.
Pa... i netko tko je prošao KBF, mogao bi teoretski postati dobar duhovni vođa (dakako, ako odbaci sav otrov koji je poprimio od modernističkih profesora).
IzbrišiDovoljno bi bilo da dobro i temeljito prouči djela sv. Alfonza Liguorija, osobito njegovu moralnu teologiju. Ali, za to je potrebno znanje latinskog jezika - koji, nažalost, većina mlađih svećenika slabo poznaje (što je stvarno katastrofa).
Ujedno se mora reći kako je katastrofa i činjenica da sva vrlo dobra i odlična djela od Božjih Svetaca kao spomenuti Alfons Liguori, i uz njega recimo sveti Vinko Ferrerski, ali i drugi, upće nisu prevedena na Hrvatski jezik. A niti na mnoge druge (više) svjetske jezike.
IzbrišiDok su djela Rahnera i sličnih njemu MODERNIH teologa zdušno prevođena pa čak su i obvezatna štiva nikom drugom doli upravo bogoslovima.
Kolika je to sramota, teško je uopće izreći riječima. I dakako još veća katastrofa. Jer se namjerno ne omogućuje mladim generacijama da crpe istinsku snagu iz pravovjernih spisa od nikog drugog do samih Božjih Svetaca.
I ovo je jedan od dokaza da se mnogi ne kaju iskreno, ili nikako, a pogotovu ne zbog grijeha načinjenih iz propusta. Jer kad bi ga bilo, pokajanjem bi se dobile milosti, otvorile bi se zaslijepljene oči i začepljene uši, te bi se dalo na posao kako bi se barem donekle nadoknadilo propušteno...
JbD
Stanje u novorednoj crkvi je takvo da je ispovjed na tragu onoga što se je u modernoj Europi već dogodilo. Doduše kod nas su još redovi pred nekim ispovjedaonicama ali nije ni čudo jer ispovijeda vrlo mali broj svećenika u ogranićenom vremenu. Konkretno u mojoj župi svećenik ispovjeda samo pola sata prije mise na prvi petak (kad je i jednomjesečno klanjanje) ili prije velikih blagdana. Ići kod istog svećenika na ispovjed a pogotovo kod svog župnika koji te poznaje mnogima je problem pogotovo ako dolaze sa istim grijehom. Tako da se ispovijedaju okolo po ostalim župama gdje ih ne znaju. Za Uskrs i Božić dođe dvadesetak svećenika ispovijedati na tzv. velike ispovijedi , ali i to je kaže župnik u opadanju tako da od tisućudvjesto obitelji sve bude gotovo za pola sata. Poneki stvarno imaju svoga ispovjednika i samo njega traže , ali to su oni mlaki ispovjednici koji su traženi upravo zbog toga. Mislim da su rijetki išli kod pok. don A. Bakovića ispovijedat kontracepciju ili kod Glogovića pobačaj. Zato naši mladi imaju svoje fanove kod kojih redovito čekaju i po više sati na red. Kad uđu ne izlaze kao da su na životnoj ispovjedi. Intersantna je i neujednačenost svećenika kod odrješenja, u jednoj crkvi ga ne možeš dobiti a u drugoj malo dalje to isto više uopće nije grijeh. Savijeti svećenika se svode samo na to da to ne smiješ više raditi (piti, psovati, krasti, tući ženu...) ali kako konkretno izaći iz grijeha ne znaju i nemaju volje u to ulaziti.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Današnji su vjernici ipak najviše zakazali u pitanju zadovoljštine za grijehe.
OdgovoriIzbrišiZato valja upamtiti što nas uči gornja pouka o pokori:
"Gospodin Bog prima od nas za zadovoljštinu:
1. kazne koje nam on sam nalaže
2. kazne koje nam nalaže ispovjednik
3. kazne koje si nalažemo sami
4. druga dobra djela kao što su: molitva, post, milostinja..."